Jean-Michel Nicolier: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎Priznanja i spomen: pogrešna zbrojna znamenka
mNema sažetka uređivanja
Redak 20:
Jean-Michel Nicolier rodio se u Vesoulu u Francuskoj [[1966.]] godine. Imao je dva brata; Pierrea i Paula. U Vesoulu je završio osnovnu i srednju školu. Nicolier je gledao [[Domovinski rat]] na televiziji u Francuskoj te je odlučio otputovati u Hrvatsku. Rekao je majci:{{citat2|Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje.}}<ref name="vecernji-2011">{{cite news|url=http://www.vecernji.hr/vijesti/majka-osjetio-je-bozji-poziv-nisam-mogla-sprijeciti-da-ode-clanak-347189|title=Majka: Osjetio je Božji poziv, nisam mogla spriječiti da ode|date=17. studenoga 2011.|publisher=[[Večernji list]]|author=Renata Rašović|language=| accessdate=11. veljače 2017.}}</ref>
 
U srpnju 1991. godine, vlakom je došao u [[Zagreb]] potpuno sam. Tamo se pridružio [[Hrvatske obrambene snage|hrvatskim obrambenim snagama]]. Bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca domovinskog rata (od kojih je 72 poginulo, a 88 ih je ranjeno) iz 35 zemalja koji su branili [[Hrvatska|Hrvatsku]].<ref>{{eng oznaka}} [http://www.croatia.org/crown/articles/9991/1/481-foreign-volunteers-from-35-countries-defended-Croatia-in-1991-1995.html 481 stranih dragovoljaca iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku od 1991. do 1995. godine], preuzeto 21. listopada 2011.</ref>
 
Iako [[Francuzi|Francuz]] po nacionalnosti, krajem kolovoza 1991. godine pristupio je redovima [[Hrvatske obrambene snage|Hrvatskih obrambenih snaga (HOS)]] u [[Mejaško Selo|Mejaškom Selu]], općina [[Barilović]] kod [[Duga Resa|Duge Rese]]. S njima je kasnije, potaknut [[Televizija|televizijskim]] snimkama i nepravdom prema [[Hrvatski branitelji|hrvatskim braniteljima]], dragovoljno otišao braniti [[Vukovar|Vukovar]].<ref name="Večernji list">[http://www.vecernji.hr/vijesti/na-ovcari-su-ubijeni-srbi-ali-francuski-njemacki-dobrovoljci-clanak-216982 Na Ovčari su ubijeni i Srbi, ali i francuski i njemački dobrovoljci], preuzeto 2. listopada 2011.</ref>
[[Datoteka:Jean -Michel Nicolier spomen poprsje.jpg|mini|desno|250px|Spomen-poprsje Jean Michel Nicoliera uz most s njegovim imenom]]
Bio je mlad i neiskusan ratnik, ali se pokazao vrlo dobrim i hrabrim bojovnikom koji nije odstupao u borbi, te je do kraja ostao u Vukovaru. Jean-Michel se borio na [[Bitka za Vukovar|vukovarskom Sajmištu]] gdje je ranjen [[9. studenoga]],<ref>[http://hrv.hr/aktualnosti/6427-obitelj-ubijenog-jeana-michela-nicoliera-dolazi-u-vukovar.html ''Obitelj ubijenog Jeana-Michela Nicoliera dolazi u Vukovar''], [[Hrvatski radio Vukovar]], hrv.hr, preuzeto 16. studenoga 2011.</ref> te je morao ostati u [[bolnica|bolnici]].<ref name="UAST">[http://www.ante-starcevic-tovarnik.hr/vijesti/184-ispravljena-nepravda-francuski-dragovoljac-jean-michel-nicolier-napokon-upisan-u-registar-hrvatskih-branitelja Ispravljena nepravda: francuski dragovoljac Jean-Michel Nicolier napokon upisan u Registar hrvatskih branitelja], Udruga dr. Ante Starčević Tovarnik, www.ante-starcevic-tovarnik.hr, preuzeto 28. listopada 2011.</ref> Nakon pada Vukovara i ulaska [[Jugoslavenska narodna armija|Jugoslavenske narodne armije]] u [[Vukovarska bolnica|Opću bolnicu Vukovar]], unatoč potpisanom sporazumu s hrvatskom stranom kako neće ulaziti u bolnicu,<ref name="Večernji list" /> Nicolier je odveden zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima <ref>[http://www.h-alter.org/admin/fckeditor/File/kadijevic.pdf Dopis Županijskog suda u Vukovaru broj K-14/04 od 15. ožujka 2006. godine s optužnicom ŽDO u Vukovaru br. DO-K-41/99 od 24. prosinca 2002. godine.], preuzeto 2. listopada 2011.</ref> i u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine pogubljen na [[Ovčara|Ovčari]].<ref name="Večernji list" /> [[Dragutin Berghofer-Beli]], jedan od sedmorice preživjelih, svjedoči kako su [[četnici]] Francuza tukli, kao i [[Siniša Glavašević|Sinišu Glavaševića]], a nakon čega je Spasoje Petković zvani "Štuka" polumrtvoga Nicoliera izvukao iz mučionice logora na Ovčari i ubio metkom.<ref>[http://www.hrt.hr/index.php?id=ispis&tx_ttnews%5Btt_news%5D=133708&cHash=474d983981 Status branitelja Jeanu - Michaelu Nicollieru], [[HRT]], www.hrt.hr, preuzeto 21. listopada 2011.</ref>
 
U podrumu [[Vukovarska bolnica|vukovarske bolnice]], nekoliko sati prije smrti, u kratkome intervjuu francuskim reporterima je rekao:
{{citat2|Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. '''Zašto kao dragovoljac?''' Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. '''Što za vas zapravo simbolizira Vukovar?''' Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.}}<ref>[http://www.youtube.com/watch?v=Wk59Ij_tSB4 ''Zaustavljeni glas''], [[dokumentarni film]] [[Višnja Starešina|Višnje Starešine]], [[YouTube|You Tube]], www.youtube.com, preuzeto 31. prosinca 2012.</ref>
Line 31 ⟶ 32:
 
== Priznanja i spomen ==
 
* [[2006.]] godine, [[15. studenoga]] Jean-Michelu Nicolieru posmrtno je dodijeljena [[Odlikovanja i priznanja Republike Hrvatske|Spomen plaketa "Vukovar 1991"]], koju je u ime obitelji hrvatskog dragovoljca preuzeo [[konzul]] [[Veleposlanstvo|veleposlanstva]] Republike Francuske u Hrvatskoj, Rodolphe Le Dref.<ref>[http://www.uzgbvu.hr/2007/01/02/dodjela-spomen-plakete-vukovar-91/ Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara: Dodjela Spomen plakete ‘Vukovar 1991.’], preuzeto 28. listopada 2011.</ref>
* [[2011.]] godine, [[17. studenoga]] [[Predsjednik Republike Hrvatske]] [[Ivo Josipović]] posmrtno je odlikovao Jean-Michela Nicoliera [[Red Nikole Šubića Zrinskog|Redom Nikole Šubića Zrinskog]] za iznimnu hrabrost i junaštvo koju je iskazao u obrani Vukovara. Odličje je preuzela njegova majka Lyliane Fournier.<ref>[http://www.predsjednik.hr/17112016 Službene stranice Predsjednika Republike Hrvatske], preuzeto 21. studenoga 2011.</ref>
 
[[Datoteka:Most Jean - Michel Nicolier.png|mini|desno|250px|Pješački most "Jean Michel Nicolier" ssa spomen pločom]]
 
* [[2011.]] godine, [[17. studenoga]] Jean-Michelu Nicolieru posmrtno je dodijeljena ''Počast županije'', priznanje [[Vukovarsko-srijemska županija|Vukovarsko-srijemske županije]] za ljubav, odanost i hrabrost u Domovinskom ratu.<ref>[http://www.vfm.hr/vijesti/slavonija/1378 VMF radio: Priznanja županije], preuzeto 17. rujna 2012.</ref><ref>[http://www.ante-starcevic-tovarnik.hr/vijesti/188-upan-boo-gali-uruio-poast-upanije-obitelji-posthumno-jean-michelu-nicoleriu Udruga dr. Ante Starčević - Tovarnik: Župan Božo Galić uručio počast Županije obitelji-posthumno Jean Michelu Nicoleriu], preuzeto 17. rujna 2012.</ref>
Redak 41:
* [[2014.]] godine, [[18. rujna]] središnji pješački most u Vukovaru dobio je ime po Jean-Michelu Nicolieru, sukladno odluci Gradskoga vijeća.<ref>[http://www.vecernji.hr/slavonija/sredisnji-pjesacki-most-u-vukovaru-ponio-ime-po-ubijenom-francuskom-dragvoljcu-961905 Večernji list: Središnji pješački most u Vukovaru ponio ime po ubijenom francuskom dragovoljcu], preuzeto 19. rujna 2014.</ref>
* [[2015.]] godine, [[3. svibnja]], na dan Grada Vukovara, uz most "Jean-Michel Nicolier", postavljeno je njegovo spomen-poprsje, rad akademskoga kipara [[Lovre Jakšić|Lovre Jakšića]].<ref> Robert Rac, [http://www.hrv.hr/vijesti/aktualnosti/item/7335-otkrivena-bista-jean-michel-nicoliera ''Otkrivena bista Jean-Michel Nicoliera''], [[Hrvatski radio Vukovar]], 3. svibnja 2015., www.hrv.hr, preuzeto 6. svibnja 2015.</ref>
 
* 2016. godine, 17. veljače u Zagrebu je održana svečana premijera dokumentarnog filma redatelja [[Branko Ištvančić|Branka Ištvančića]], [[Sve je bio dobar san (2016.)|'''''Sve je bio dobar san''''']], o životu Jean-Michela Nicoliera <ref>[http://magazin.hrt.hr/322816/dokumentarac-sve-je-bio-dobar-san-branka-istvancica-izazvao-suze-i-ovacije Dokumentarac 'Sve je bio dobar san' Branka Ištvančića izazvao suze i ovacije], [[HRT]], www.hrt.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.</ref>