|
== Životopis ==
Vlaho Bukovac rođen je 4. srpnja 1855. godine u [[Cavtat|Cavtatu]] kao Biagio Faggioni a poslije svoje je prezime pohrvatio i promijenio u Bukovac ([[Talijanski jezik|tal.]] faggio: bukva). Bukovčev djed Giuseppe Faggioni, bio je pomorac iz Chiavarija kraj Genove koji se je nastanio u CavtatuujCavtatu i vjenčao s Anom Kličan.<ref name="hbl">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=3101 Bukovac, Vlaho (Biagio Faggioni, Blaise Bukovac)], [[Vera Kružić-Uchytil]] (1989.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 24. lipnja 2017.</ref><ref name="kuca-bukovac.hr">[http://www.kuca-bukovac.hr/vlaho-bukovac.html Vlaho Bukovac (1855 – 1922)], kuca-bukovac.hr, pristupljeno 24. lipnja 2017.</ref> Vlaho Bukovac rodio se je u skromnoj obrtničkoj obitelji Agostina i Marije (r. Perić) u kojoj je bilo još troje djece (Jozo, Ana i Gjorgjo).<ref name="kuca-bukovac.hr"/> Njegovo školovanje bilo je oskudno, ne ističe se u učenju, već ga zanima slikanje. U ranom djetinjstvu slika akvarele, a sličice prodaje djeci za [[krajcar]]. Imao je samo 10 godina kad sa stricem Franom odlazi u Ameriku kako bi tamo nastavio školovanje, no nakon stričeve naprasne smrti, njegova udovica šalje Vlahu u popravilište za malodobne. U teškim uvjetima, mučen nemogućnošću da se javi roditeljima i spoznajom da je prevaren, disciplinirano pohađa školu za koju će kasnije reći kako je ipak bila korisna jer je naučio dobro [[engleski jezik]]. Bez novca i zanimanja vraća se u [[Cavtat]], a s 15 godina polazi na svoje prvo putovanje kao pomorac. Plovio je je na brodu ''Osmi dubrovački'' na liniji Carigrad - Odesa - Liverpool. Dvije godine kasnije, [[1873.]] godine, Bukovac odlazi s bratom Jozomu u [[Peru]] u potragu za boljim životom. Nakon nekoliko mjeseci zajedničkog života, početkom [[1874.]] godine, Bukovac sam odlazi u [[San Francisco]]. Ovoga puta u Americi radio je kao ličilac, soboslikar te je oslikavao vagone. Nostalgija za domom pobijedila je te se [[1877.]] godine vraća u [[Cavtat]]. Tu nastaje velika prekretnica u njegovu životu. U Šarićevoj ljekarni u Dubrovniku pjesnik i publicist Medo Pucić svima je pokazivao sliku mladog Bukovca nazvanu ''Sultanija'' naslućujući da bi se ta darovitost u pravim rukama mogla dobro razviti. Uz pomoć [[Josip Juraj Strossmayer|biskupa Strossmayera]] stiže Pucić s Bukovcem u [[Pariz]]. No prije negoli se uputio u Pariz, po nagovoru istog pjesnika, pohrvatio je svoje ime iz Biagio Faggioni u Vlaho Bukovac.
Odlaskom u Pariz počinje njegovo plodno razdoblje. Na Akademiji (École des beaux-arts) je usavršio svoj rad, a bio je pod utjecajem mnogih slikara, ponajviše svog profesora Alexandrea Cabanela. Već iduće godine izlaže u Pariškom salonu sliku ''Crnogorka'' i dobiva naklonost stručne kritike. Nakon školovanja ostaje u Parizu i gradi svoj prvi atelier. S vremenom napušta [[realizam]] Cabanelovog smjera, prihvaća poglede plenerista i [[Impresionizam|impresionista]], sebe smatra predstavnikom moderne [[Francuska|francuske]] škole.
Bio je od [[1892.]] godine počasnim članom Société des Arts du Canada,<ref name="hbl"/> te počasnim članom češkoga umjetničkoga društva Jednota umělcu výtvarnych od [[1900.]] godine, od [[1905.]] godine počasnim članom [[Srpska akademija znanosti i umjetnosti|Srpske kraljevske akademije]], od [[1908.]] godine bio je predsjednikom društva Medulić u Splitu, od [[1913.]] godine dopisnim članom Češke akademije cara Franje Josipa I. za znanost, jezik i umjetnost, a od [[1919.]] godine počasnim članom [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|JAZU]].<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=10081 Bukovac, Vlaho], enciklopedija.hr, pristupljeno 24. lipnja 2017.</ref>
== Opus ==
|
