Sibinjske žrtve: razlika između inačica

[[Datoteka:Mjestani Sibinja DSC00010 1.JPG|mini|300px|Okupljeni mještani Sibinja, Slobodnice i Bartolovaca u crkvi u Slobodnici prije odlaska u [[Slavonski Brod]] u policijsku postaju kako bi pokušali izvršiti pritisak na žandare i tako pustili uhićene (veljača, 1935.)<ref>[http://www.os-imazuranic-sibinj.skole.hr/?news_id=184 Sibinjske žrtve - 19. veljača], Krešimir Škuljević, prof. povijesti (pristupljeno 30. lipnja 2012.)</ref>]]

U nedjelju, [[17. veljače]] [[1935.]] godine, održana je u [[Sibinj|Sibinju]] po odobrenju vlasti proslava Papinog dana (proslave godišnjice izbora pape). U tome su sudjelovali brojni sibinjski župljani, kao i pridošli gosti iz Brodskog Varoša, Podvinja i Podcrkavlja. Veliku misu je po odobrenju mjesnog župnika služio Mihovil Praskić, župnik u Podcrkavlju, inače rodom iz Bosanskog Dubočca. Nakon mise, on je održao govor koji su prisutni prekidali povicima „''Živio [[Vladko Maček|dr. Maček]]!''“ i „''Živjela Hrvatska!''“. Proslava je nastavljena u gostionici Ljubice i Đure Wagner. Prvi govornik bio je sibinjski župnik i dekan Vinko Čajkovac koji je prikazao lik pape [[Pio XI.|Pija XI]]. Nakon njega govorio je Antun Tomac iz Andrijevaca o temi „''Pape i Hrvati''“. Antun Gabrilovac, umirovljeni učitelj iz Sibinja, održao je predavanje s naslovom „''Socijalni rad papa''“. Po završetku akademije i ručka župnik Praskić krenuo je praćen sa desetak zaprežnih kola s župljanima njegove župe i ostalim vjernicima u Oriovac posjetiti tamošnjeg župnika, svoga znanca i prijatelja. Prolazeći kroz Andrijevce, Stari Slatinik, Brodski Stupnik i Radovanje, sudionici tog pohoda pjevali su pjesme nacionalnog sadržaja te izvikivali podršku dr. Mačeku i slobodnoj Hrvatskoj.

Za vrijeme posjeta, vlč. Praskić je u [[Oriovac|Oriovcu]] svojim pratiocimapratiteljima i tamošnjim ljudima održao kraći govor pozivajući ih da na skorašnjim izborima raspisanim za [[5. svibnja]] glasuju za [[Vladko Maček|dr. Mačeka]]. Kasno uvečer, vraćajući se uz pjevanje rodoljubnih pjesama i poklike u pravcu [[Slavonski Brod|Broda]], na kolonu je u Sibinju pokraj općinske zgrade ispalio dva revolverska hica općinski činovnik Marko Matošević, rođeni Sibinjac, odan jugoslavenskom režimu. Ustao je i viknuo „''Dolje Maček!''“ i verbalno se sukobio s kolonom. Poiskakavši iz svojih kola, seljaci su se dali u potragu za izazivačem, no nisu ga uhvatili jer je on u međuvremenu pobjegao.

Sutradan, u ponedjeljak [[18. veljače]], uslijedila su uhićenja pojedinaca u [[Oriovac|Oriovcu]] i St. Slatniku. To je uznemirilo stanovništvo tih i okolnih sela, pa su razaslani seoski kuririteklići – iz Adrijevaca Petar Luić-Šarić, njegov sin Stjepan te Šimo Čeović krenuli su prdvečerpredvečer u [[Oriovac]] kako bi u žandarskoj stanici zatražili oslobađanje uhićenih, koji su u međuvremenu bili upućeni u Zagreb. Na povratku je na sudionike ove protestneprosvjedne grupeskupine iz šume Rastovice, između Brod.skogBrodskog Stupnika i Starog Slatnika, ispaljeno nekoliko metaka, na sreću bez posljedica.

U utorak, [[19. veljače]] ponovoponovno je u Starom Slatiniku i [[Oriovac|Oriovcu]], a sada i u Andrijevcima i Sibinju, došlo do uhićenja, batinanja i zatvaranja u podrumski zatvor žandarmerijske postaje u [[Slavonski Brod|Brodu]]. U zlostavljanju uhićenika isticao se žandar Vasilije Vukotić, zvan Crnogorac.

Uznemirenost naroda bližila se vrhuncu. Središnje mjesto tih zbivanja postalo je selo [[Sibinj]], a i [[Gornji Andrijevci|Andrijevci]]. Odatle su u [[Odvorci|odvoračka sela]] krenuli kuriri da pozovu stanovništvo na pohod u Brod, da bi se tražilo oslobađanje zatvorenika. Od Andrijevčana na obavještavanje ljudstva u okolnim selima pošli su Stjepan Luić-Šarić, i to u Jakačinu Malu, dok je njegov otac Petar pošao u [[Krajačići|Krajaćiće]]. GrupaSkupina uzbuđenih seljaka iz Sibinja i Andrijevaca te St. Slatnika krenula je na desetak kola u Brod. O tome je iz žandarmerijske postaje, po nekima i iz općine, u Sibinju, javljeno u Brod, pa je desetak brodskih žandara, koje je predvodio [[major]] Vladimir Cvijanović krenula na tri automobila put Sibinja da presretnupresresti seljake.

Do prvoga sukoba došlo je u Bartolovcima, gdje su žandari zaustavili kolonu i nasrnuli na njih. U gužvi koja je nastala, Filip Juretić iz [[Sibinj|Sibinja]] udario je daskom s kola i na zemlju oborio narednika Nikolu Grubića, koji je na njega bio nasrnuo. Juretić je bio odmah uhićen, odveden u žandamerijsku stanicu u Sibinj i tamo zvjerski premlaćen. Seljaci gonjeni žandarima vraćali su se u [[Sibinj]]. Oko 11 sati došlo je do novog sudara, i to na mostu kraj općine. Tom prilikomprigodom većina seljaka se razbježala jer su žandari ispalili nekoliko hitaca u zrak. [[Major]] Cvijanović udario je pištoljem po glavi Andrijevčanina Josipa Čeovića, na što se ovaj srušio na tlo. Neki Sibinjci tom su prilikomprigodom uhićeni, odvedeni u općinu i tamo ispremlaćeni. Žandari s majorom Cvijanovićem na čelu, saznavši dakako se u [[Sibinj|Sibinju]] kilometar zapadnije nalazi veća grupaskupina pobunjenih seljaka, zaputili su se tamo. Bili su to ljudi, njih oko 150, iz odvoračkih sela kao i iz Andrijevaca, koji o netom opisanim zbivanjima nisu znali ništa.

Neki su sjedili pred kućom Ivana Juretića, neki čučali pod zidom, a neki su jeli ono što su ponijeli. Kad su se na pedesetak metara od seljaka automobili zaustavili, žandari su poiskakali van, razvili se predvođeni majorom Cvijanovićem u strijelce i s puškama s [[Bajunet|bajunetima]] uperenim na seljake pošli na njih. Neki iz grupeskupine seljaka povikali su: „''Ne pucajte, gospodo, mi se nećemo tući!''“ Ne obazirući se na ove pozive, žandari su zapucali u masumnoštvo. Pogođeni dum-dum mecimametcima, na poprištu pred kućom Ivana Juretića ostalo je ležati 8 seljaka, neki su bili ranjeni, dok se najveći broj razbježao. Žandari su zašli među poginule i ranjene te nogama i kundacima [[Karabin|karabina]] gurali njihova tijela provjeravajući jesu li još živi. Ranjenog Đuku Štimca, koji se previjao od bolova, dotukli su udarcima kundaka. Među ranjenima u Sibinju nalazio se i Andrijevčanin Petar Luić-Šarić. On je na licu mjesta uhićen i sproveden u Brod.

# Antun Ercegović, Jakačina Mala (r. [[1916. ]]), neoženjen

# Đuka Štimac, Jakačina Mala (r. [[1909. ]]), otac jednog djeteta

# Ivan Katalinić, Jakačina Mala (r. [[1905. ]]), otac jednog djeteta

# Stjepan Gunčević, [[Grižići]], (r. [[1897. ]]), otac petero djece

# Antun Perković, Andrijevci, (r. [[1904. ]]), neoženjen

# Mato Pejić, Jakačina Mala (r. [[1909. ]]),otac troje djece

# Ivan Janković, Jakačina Mala (r. [[1897. ]]), otac četvero djece

Raspoloživi podatci govore da je Marko Karakaš kažnjen na 30 dana zatorazatvora i globom od 500 [[jugoslavenski dinar|dinara]]. Stjepan Luić-Šarić upućen je početkom travnja na istragu u Državni sud za zaštitu države u [[Beograd]], no sredinom rujna oslobođen je optužbe. Nije zabilježena kazna Stanka Luića. U postupku protiv šestorice optuženih najteže je prošao Filip Juretić iz [[Sibinj|Sibinja]]. Nakon nečuvenih zlostavljanja, u studenom [[1935.]] u Beogradu optužen da je htio ubiti žandara Grubića, no kako se optužnica nije mogla dokazati, bio je osuđen na tri godine zatvora. Filip Juretić postao je kasnije članom Društva hrvatskih političkih zatvorenika sa sjedištem u Zagrebu. Karlu Krajačiću iz Krajačića određena je kazna od godine dana zatvora.

* Zrinko Horvat, [http://hakavewww.org/indexhkv.php?option=com_content&view=article&id=hr/domovini/2-svjetski-rat/2051:-zaboravljeni-sibinjske-rtve&catid=98:2-svjetski-rat&Itemid=109| Hrvatsko kulturno vijeće:.html Zaboravljene sibinjske žrtve], [[Hrvatsko kulturno vijeće]]

* [http://www.matica.hr/HRRevijahr/revija2005_1.nsf337/AllWebDocssibinjske-zrtve-1935-2005-20980/Sibinj MH: ''Hrvatska revija'', 2005., broj 1. broj]