Manfred Mann (sastav): razlika između inačica

U ovoj postavi, sastav je promijenio ime u ''Manfred Mann & The Manfreds''. Nastupajući stalno tijekom sezone [[1962.]] - [[1963.]], privukli su pozornost na sebe, zvukom Manfredovih orgulja, Jonesovim soul vokalom i povremenim duhačima pri nastupima.

Sastav je potpisao ugovor s HMV Records u ožujku [[1963]]. i opet promijenio ime u ''Manfred Mann'', i snimio svoju prvu pjesmu (instrumental u duhu [[jazz|jazza]]) ''"Why Should We Not?''," koja nije imala veliki uspjeh.

Godine [[1964]]. sastav je dobio zadatak da kreira glazbenu temu za [[TV]] show ''[[Ready Steady Go!]]''. Snimili su energičnu pjesmu ''"5-4-3-2-1''". Ova skladba uskoro je postala broj 5 na britanskim top listama.

Nakon relativnog uspjeha sa skladbom ''"Hubble Bubble (Toil And Trouble)''", požnjeli su zlato s pjesmom ''"Do Wah Diddy Diddy''", (inače pjesmom sastava [[The Exciters]], koji su prošli nezapaženo). Manfredi su se popeli na 1. mjesto i u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britaniji]] i [[SAD|Americi]].

Tijekom [[1965]]., sastav je nastavio redati uspješnice, dijelom vlastite skladbe, a dijelom skladbe drugih autora. U ovom periodu, promijenili su i zvuk, tako da su iz [[blues]] grupe postali [[pop]] - [[beat]] grupa. Uspješno su izvodili [[Bob Dylan|Dylanove]] skladbe, i imali solidan uspjeh kod britanske publike. Tako su snimili ''"With God on Our Side''" i kontroverznu ''"If You Gotta Go, Go Now''" (koja se popela na 2. mjesto u Britaniji). Veći uspjeh postigli su i s pjesmom ''"Sha La La''", (3. u Britaniji, 12. u Americi).

Snimili su svoj drugi broj 1 u Britaniji, ''"Pretty Flamingo''", (2. u [[Kanada|Kanadi]]). Nakon toga sastav je doživio ozbiljne promjene, kad su iz njega otišli pjevač Paul Jones i basist Jack Bruce koji se pridružio grupi [[Cream (sastav)|Cream]]. Zamijenili su ih Mike d'Abo, kao pjevač i Klaus Voorman na bas-gitari.

S novim pjevačem d'Abom, sastav je počeo njegovati nježniji pop zvuk. Snimili su drugu Dylanovu pjesmu ''"Just Like a Woman''", koja je bila uspjeh. Zatim slijedi uspjeh sa ''"Semi-Detached, Suburban Mr James''" i onda još jedan hit ''"Ha Ha Said The Clown''" (obje su došle do 5. mjesta britanske top liste).

Sa skladbama ''"Sweet Pea''" (instrumentalna skladba) i ''"So Long Dad''" jako su loše prošli (35. i 50. mjesto), a [[1968]]. popeli su se još jednom na 1. mjesto britanske top ljestvice s [[Bob Dylan|Dylanovom]] skladbom ''"Quinn the Eskimo (The Mighty Quinn)''" (3. mjesto u Kanadi).

Razočarani prijamom kod publike (osobito dva posljednja albuma), grupa se raspala [[1969]]., dok se njihov posljednji hit "Ragamuffin Man", popeo do 10. mjesta na britanskoj top ljestvici.

Godine [[1990]]., najveći dio grupe iz šesdesetih, bez Manfred Manna, osnovali su novu grupu ''The Manfreds'', najviše izvodeći stare hitove, uz poneki jazz instrument i katkada s dva pjevača, Paulom Jonesom i Mikeom d'Aboom.