David Karlović: razlika između inačica

Rodio se je u Virovitici. U Zagrebu završio studij [[matematika|matematike]] na Filozofskom fakultetu. U Beču završio [[komercijalne znanosti|komercijalne znanosti]] u Visokoj trgovačkoj školi u Beču. Godine 1920. doktorirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Bio je docent i profesor u Visokoj školi za trgovinu i promet (1920.–25.), potom redoviti profesor [[znanost o trgovini|znanosti]] o trgovini, [[trgovačka aritmetika|trgovačke aritmetike]] i tehnike [[međunarodna trgovina|međunarodne trgovine]] u Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu (1926.–43.)., <ref name="HE"/> gdje je triput bio dekan, dva puta prodekan te rektor (1927.-1929.) i prorektor (1929.-1931.). Dugogodišnji odbomik [[Hrvatski radiša|Hrvatskog radiše]], čije je [[Zadruga Hrvatskog radiše|Zadruge]] ravnateljstva bio član 1936.-1938. te 1944. i član ravnateljstva. Veljače 1942. članom Hrvatskoga državnog sabora.<ref name="iz korespondencije"/>

Istodobno, bio je 1934.–41. predstojnik [[Trgovački institut u Zagrebu|Trgovačkog instituta]] u Zagrebu. Član [[Hrvatska stranka prava|Hrvatske stranke prava]] i zastupnik u Saboru. Od 1943. u [[hrvatska politička emigracija|emigraciji]].<ref name="HE"/> Doglavnik [[Mile Budak]] je u dopisu svibnja ili lipnja 1941. poglavniku Paveliću, nakon što mu je to usmeno naložio, naznačio za početak skupinu osoba koje bi imale pravo na priznanje [[počasno arijstvo|arijskih]] prava i među njima je spomenuo Karlovića.<ref name="iz korespondencije">Tomislav Jonjić, Stjepan Matković: Iz korespodencije dr. Mile Budaka (1907. - 1944. ). Br. 129. Prema Pavelićevu usmenom nalogu Budak naznačuje osobe koje bi imale pravo na priznanje arijskih prava </ref> Početkom ožujka 1943. službeno je posjetio Bugarsku. Bio je na čelu hrvatskoga [[zadrugarstvo|zadrugarskog]] izaslanstva, zbog uspostavljanja veza s bugarskim zadružnim radnicima. U Švicarsku je emigrirao na neuobičajen način i u neobičnim okolnostima. Bio je hrvatski nacionalist i podupiratelj ustaša i kao takav dobio počasno arijevsko pravo iako je Židov. Prema izvješću jugoslavenskog obavještajca Perića ministru vojske 24. lipnja 1943., i Švicarsku su Karlovića sklonili upravo ustaše, radi spašavanja od najnovijih progona Židova u Hrvatskoj. Karlović je nastavio raditi na hrvatskoj stvari. Radio je na osnivanju hrvatskog odbora u Švicarskoj 1943., uz prof. [[Vinko Krišković|Kriškovića]], bivšeg konzula [[Peroslav Paskijević-Ćikara|Paskijevića]], književnika [[Jure Pavičić]]a i dr. Nastavio je usposavljati kontakte s zadrugarskim prvacima, radi buđenja naklonosti prema Hrvatskoj, što mu je uspijevalo.<ref name="Jonjić"/> U Švicarskoj je bio dio male hrvatske kolonije koju su tvorili članovi Stalnog trgovačkog izaslanstva NDH u Zürichu: [[Joža Milković]], D. Petri, dr. Mikšić, [[Josip Cabas]], izvjestitelj agencije „Velebit“ Janešković, [[Ivan Meštrović]], [[Petar Digović]], [[Stjepan Gaži]] kao pouzdanik dr. Krnjevića, dr. [[Aleksander Licht]], dr. Peroslav Čikara Paskijević, [[Ivan Prpić]], V. Kovačević, dr. [[Marko Tarle]], [[Vlaho Raič]], [[Šime Pelicarić]] i Meneghello Dinčić.<ref>[http://croatia.ch/kako/110606.php Croatia.ch] KAKO SE ARTIKULIRA(LO) HRVATSTVO. Zabilješke o Hrvatima u Švicarskoj (Ulomci iz neobjavljenog ogleda) 1. dio. Za portal: Tihomir Nuić. Pristupljeno 21. kolovoza 2016.</ref> Hrvatsku napustio u proljeće 1945. godine.<ref name="iz korespondencije"/>