Američki građanski rat: razlika između inačica

|naziv = Američki građanski rat

|dio =

|slika = [[Datoteka:American Civil War Montage 2.jpg|300px]]

|opis slike =

|datum = [[12. travnja]] [[1861.]] - [[9. svibnja]] [[1865.]]<ref name="nytimes.com"/><br>4 godine, 3 tjedna i 6 dana<br>Posljednji hitac ispaljen [[22. lipnja]] [[1865.]]<br>

|mjesto = [[SAD]]

|povod = Izbor [[Abraham Lincoln|Abrahama Lincolna]] za [[Predsjednik SAD-a|predsjednika SAD-a]] i politička težnja za ozakonjenje [[abolicionisti|abolicionizma]]

|teritorij =

|ishod = Pobjeda Unije<br>* Očuvanje teritorijalnog integriteta<br>* Rekonstrukcija<br>* Ukidanje [[Robovlasništvo|ropstva]]<br>* Izvršen [[atentat]] na Predsjednika Lincolna

|sukobljeni1 = <center>[[Datoteka:US 33 Star Flag 2.png|border|110px]]<br>[[Sjedinjene Američke Države]] (Unija)</center>

|sukobljeni2 = <center>[[Datoteka:Flag of the Confederate States of America (March 4, 1865).svg|border|90px]]<br>[[Konfederacija Američkih Država]] (Konfederacija)</center>

|sukobljeni3 =

|zapovjednik1 = [[Datoteka:US 33 Star Flag 2.png|border|22px]] [[Abraham Lincoln]]<br>[[Datoteka:US 33 Star Flag 2.png|border|22px]] [[Ulysses S. Grant]]<br>[[Datoteka:US 33 Star Flag 2.png|border|22px]] [[William T. Sherman]]<br>[[Datoteka:US 33 Star Flag 2.png|border|22px]] [[George Gordon Meade]]<br>[[Datoteka:US 33 Star Flag 2.png|border|22px]] [[George Armstrong Custer|George A. Custer]]

|zapovjednik2 = [[Datoteka:Flag of the Confederate States of America (March 4, 1865).svg|border|22px]] [[Jefferson Davis]]<br>[[Datoteka:Flag of the Confederate States of America (March 4, 1865).svg|border|22px]] [[Robert Edward Lee]]<br>[[Datoteka:Flag of the Confederate States of America (March 4, 1865).svg|border|22px]] [[P.G.T. Beauregard]]<br>[[Datoteka:Flag of the Confederate States of America (March 4, 1865).svg|border|22px]] [[Braxton Bragg]]<br>[[Datoteka:Flag of the Confederate States of America (March 4, 1865).svg|border|22px]] [[Albert Sidney Johnston|Albert S. Johnston]]

|zapovjednik3 =

|jačina1 = 2.803.300

|jačina2 = 1.064.200

|jačina3 =

|posljedice1 = 360.000 mrtvih<ref name="Oxford"/><br>275.200 ranjenih

|posljedice2 = 260.000 mrtvih<br>137.000 ranjenih

|posljedice3 =

|bilješke =

Neprijateljstvo je službeno započelo [[12. travnja]] [[1861.]] godine kada su postrojbe Konfederacije [[Bitka za Fort Sumter|zapucale na unionističku vojnu ustanovu Fort Sumter]] u [[Južna Karolina|Južnoj Karolini]]. Lincoln je nakon tog događaja uputio javni poziv za stvaranje vojske dobrovoljaca iz svake države koji su trebali vratiti oduzeto savezno vlasništvo što je dovelo do proglašenja odcjepljenja još dodatne četiri robovlasničke države. Obje strane uskoro su novačile vojnike, a Unija je preuzela kontrolu pograničnih država u ranoj fazi rata te stvorila pomorsku blokadu. Ratovanje na istoku zemlje bilo je uglavnom neriješeno tijekom [[1861.]] i [[1862.]] godine budući da je Konfederacija odolijevala napadima Unije koja je pokušala zauzeti glavni grad - [[Richmond]] (država [[Virginia]]). U [[rujan|rujnu]] [[1862.]] godine Konfederacija je u državi [[Maryland]] doživjela poraz u [[Bitka kod Antietama|bitci kod Antietama]] što je u konačnici odvratilo [[Velika Britanija|Britance]] da se umiješaju u sukob.<ref name="diplomacy">Howard Jones, ''Abraham Lincoln and a New Birth of Freedom: The Union and Slavery in the Diplomacy of the Civil War'' (1999.), str.&nbsp;154.</ref> Nekoliko dana nakon te bitke, Lincoln je najavio [[Proglas o emancipaciji]] čime je ukidanje ropstva proglašeno dodatnim ciljem rata.<ref name="proclamation"/>

Američki građanski rat bio je jedan od najranijih industrijskih ratova. Za potrebe ratovanja uvelike su se koristile [[Željeznička pruga|željezničke pruge]], [[Telegraf|telegrafi]], [[Parobrod|parobrodi]] te masovna proizvodnja oružja. Prakse koje je razvio Sherman u državi [[Georgia|Georgiji]] te [[mobilizacija]] civilnog stanovništva i samo financiranje rata nagovijestili su [[Prvi svjetski rat]] u [[Europa|Europi]]. To je do danas ostao najubojitiji rat u [[Povijest Sjedinjenih Američkih Država|američkoj povijesti]] u kojem je poginulo otprilike 750 tisuća vojnika<ref>A novel way of calculating casualties by looking at the deviation of the death rate of men of fighting age from the norm through analysis of census data found that at least 627,000 and at most 888,000 people, but most likely 761,000 people, died through the war. See {{cite journal | author = J. David Hacker | year = 2011. | month = DezemberProsinac | title = A Census-Based Count of the Civil War Dead | journal = Civil War History | volume = 57 | issue = 4 | pages = 307–348 | bibcode = | doi = 10.1353/cwh.2011.0061 | url = http://www2.binghamton.edu/history/docs/Hacker_CW_dead.pdf | accessdate = 2012-04-04}}</ref> te neodređeni broj civila. Povjesničar John Huddleston procjenjuje ukupan broj mrtvih na otprilike 10% svih muškaraca na Sjeveru u dobi između 20 i 45 godina života te na otprilike 30% svih muškaraca (bijelaca) na Jugu u dobi između 18 i 40 godina života.<ref name="google"/> Pobjedom Sjevera okončano je postojanje Konfederacije i ropstva u SAD-u te se dodatno pojačala uloga savezne vlade. U eri rekonstrukcije koja je uslijedila i trajala sve do [[1877.]] godine, Unija je uspjela učvrstiti svoj položaj u svih jedanaest bivših Konfederacijskih država.

Uzroci Američkog građanskog rata bili su složeni, a obavijeni su kontroverzama još otkad je sam rat počeo. Problem su dodatno zakomplicirali povjesničari koji su željeli poboljšati sliku Juga smanjujući ulogu [[robovlasništvo|ropstva]].<ref>James C. Bradford, ''A companion to American military history'' (2010) volsv. 1, pstr.&nbsp;101.</ref> Ropstvo je bilo središnji uzročnik povećanja političkih napetosti tijekom 50-ih godina [[19. stoljeće|19. stoljeća]]. [[Republikanska stranka (SAD)|Republikanska stranka]] bila je odlučna spriječiti njegovo daljnje širenje, a vodstvo Juga prijetilo je odcjepljenjem u slučaju da republikanski kandidat [[Abraham Lincoln]] pobijedi na predsjedničkim izborima [[1860.]] godine. Nakon njegove pobjede, mnogi južnjački bijelci smatrali su da je [[odcjepljenje]] postala njihov jedini izbor.

Premda se nisu svi Južnjaci upustili u bitku isključivo zbog očuvanja ropstva, većina časnika i preko trećine [[Robert Edward Lee|Leejeve]] cjelokupne vojske bili su, obiteljskim vezama, usko povezani s ropstvom. Za Sjevernjake glavni razlog ulaska u rat bilo je očuvanje Unije, a ne ukidanje ropstva.<ref>{{cite book |url=http://books.google.com/?id=rQSYk-LWTxcC |title=Politics and Ideology in the Age of the Civil War |first=Eric |last=Foner |year=1981. |isbn=978-0-19-502926-0 |accessdate=2012-04-20}}

</ref> Abraham Lincoln neprestano je naglašavao da je glavni cilj rata očuvanje Unije, ali kako je vrijeme prolazilo vidio je da je zapravo ropstvo ključan problem pa je i njegovo ukidanje postavio kao jedan od glavnih ciljeva sukoba.<ref>Foner, Eric. "The Fiery Trial: Abraham Lincoln and American Slavery" (2011.). pstr.&nbsp;74.</ref> Njegov [[Proglas o emancipaciji]] naljutio je mirne [[Demokratska stranka (SAD)|Demokrate]], ali i one u ratu premda je dodatno motivirao većinu Republikanaca.<ref>McPherson, pp.&nbsp;506–8</ref> Uz upozorenje da će slobodni crnci "poplaviti" Sjever, Demokrati su pokušali preuzeti kontrolu nad [[Kongres Sjedinjenih Američkih Država|Kongresom]] tijekom izbora [[1862.]] godine, ali bez uspjeha. Protuargument Republikanaca da je ropstvo zapravo glavno uporište neprijatelja polako je dobivao potporu, a Demokrati su konačan poraz doživjeli [[1863.]] godine tijekom izbora u državi [[Ohio]] kada su pokušali uskrsnuti anti-crnački sentiment.<ref>McPherson. pstr.&nbsp;686.</ref>

U pravilnicima o odcjepljenju koje su donosile svaka država zasebno, njih tri - Teksas, Alabama i Virginia - posebno su isticale neprijateljstvo prema robovlasničkim državama od strane sjevernjačkih [[abolicionisti|abolicionista]]. Ostale države nisu spominjale probleme [[robovlasništvo|robovlasništva]] već samo kratke objave poništenja veza s Parlamentom;<ref>[http://www.civil-war.net/pages/ordinances_secession.asp Ordinances of Secession by State]</ref> međutim, najmanje četiri države - Južna Karolina,<ref>The text ofTekst: [http://avalon.law.yale.edu/19th_century/csa_scarsec.asp the ''Declaration of the Immediate Causes Which Induce and Justify the Secession of South Carolina from the Federal Union''].</ref> Mississippi,<ref>The text ofTekst: [http://avalon.law.yale.edu/19th_century/csa_missec.asp ''A Declaration of the Immediate Causes which Induce and Justify the Secession of the State of Mississippi from the Federal Union''].</ref> Georgia<ref>The text of [http://avalon.law.yale.edu/19th_century/csa_geosec.asp Georgia's secession declaration].</ref> i Teksas<ref name="Thetext">The text of [http://avalon.law.yale.edu/19th_century/csa_texsec.asp ''A Declaration of the Causes which Impel the State of Texas to Secede from the Federal Union''].</ref> - također su donijele dugačka i detaljnja objašnjenja svojih razloga za docjepljenje od kojih su sve isticale sjevernjački pokret ukidanja ropstva kao najveći problem (robovlasništvo je prema njihovom mišljenju bilo njihovo pravo koje im je zajamčeno Ustavom SAD-a).<ref>[http://sunsite.utk.edu/civil-war/reasons.html Declaration of Causes of Secession]</ref>

[[Građanski rat]] obilježile su krvave i učestale [[Oružani sukob|bitke]]. Tijekom četiri godine ratovanja zbilo se 237 oružanih sukoba te puno više manjih akcija i okršaja. Na ljestvici svjetske vojne povijesti, obje sukobljene strane karakterizirali su gorki intenzitet i mnoštvo žrtava. "Američki građanski rat smatra se jednim od najkrvavijih ratova uopće". Bez ikakvih želja za zauzimanjem novih prostora, jedina meta svake strane bio je neprijateljski vojnik.<ref>Keegan, “The American Civil War”, pstr. 73. Over 10,000 military engagements took place during the war, 40% of them in Virginia and Tennessee. See Gabor Boritt, ed. ''War Comes Again'' (1995), pstr.&nbsp;247.</ref>

Prve godine ratovanja obje strane imale su puno više dobrovoljaca nego što su ih mogli opremiti i istrenirati. Nakon što je početni entuzijazam nestao, oslanjanje na kohorte mladića koji su se svake godine željeli pridružiti vojsci jednostavno nije bio dovoljan. Obje strane počele su [[Mobilizacija|mobilizirati]] na temelju zakona, ali samo kao sredstvo kojim bi ohrabrili ili prisilili na dobrovoljno javljanje; relativno je malo bilo onih koji su silom unovačeni. Konfederacija je donijela Zakon o novačenju u [[travanj|travnju]] [[1862.]] godine za mladiće između 18 i 35 godina starosti; Zakon se nije odnosio na nadglednike robova, vladine djelatnike i svećenike.<ref name="questia"/> [[Kongres Sjedinjenih Američkih Država|Američki Kongres]] donio je isti Zakon u [[srpanj|srpnju]], odobrivši vojno novačenje unutar države, samo u slučaju kada država nije imala dovoljno dobrovoljaca. Veliki broj [[Europa|europskih]] [[Imigranti|imigranata]] pridružio se vojsci Unije, uključujući 177 tisuća vojnika rođenih u [[Njemačka|Njemačkoj]] te 144 tisuće vojnika rođenih u [[Irska|Irskoj]].<ref>Albert Bernhardt Faust, ''[[The German Element in the United States]]'' (1909.) [http://books.google.com/?id=4xgOAAAAIAAJ&pg=PA523 vsv. 1, pstr. 523 online]. The railroads and banks grew rapidly. SeeVidi [[Ellis Paxson Oberholtzer|Oberholtzer, Ellis Paxson]]. {{Google books|8jHiEwVmB8MC|''Jay Cooke: Financier Of The Civil War'', (1907.) Volsv. 2}}, ppstr. 378–430. SeeVidi alsoi Oberholtzer, ''A History of the United States Since the Civil War'' (1926.) 3:69–122.</ref>

Do [[1865.]] godine vojnici Unije i Konfederacije postali su "najveća i najefikasnija vojska na svijetu". Tadašnji europski analitičari smatrali su vojsku SAD-a potpuno neprofesionalnom i punom amatera, ali prema procjeni moderne vojne povijesti smatra se da je njihova vojska već u to vrijeme bila puno bolja od one [[Francuska|francuske]], [[Prusija|pruske]] i [[Rusija|ruske]] te da bi ih bez problema porazile u bilo kakvom sukobu.<ref>Keegan, John. ''The American Civil War: a military history''. 2009. ISBN 978-0-307-26343-8, pstr.&nbsp;57.</ref>

Mala [[Ratna mornarica SAD-a|mornarica Unije]] iz [[1861.]] godine znatno se povećala do [[1865.]] godine i to na 6000 [[časnik]]a te 45 tisuća mornara skupa sa 671 plovilom ukupne tonaže 510,396.<ref>American Seamen's Friend Society (1865.). [http://books.google.com/?id=u4gfAAAAYAAJ&pg=PA152 ''The sailors' magazine and seamen's friend'']. pstr.&nbsp;152.</ref><ref>Spencer C. Tucker (2010.). [http://books.google.com/?id=q4mwAtj2r3UC&pg=PA462 ''The Civil War Naval Encyclopedia'']. ABC-CLIO., pstr.&nbsp;462.</ref> Njezine misije uključivale su blokadu konfederalnih luka, preuzimanje kontrole nad rijekama, obranu od konfederalnih napada na otvorenom moru te spremnost za mogući rat protiv [[Britanska mornarica|britanske ratne mornarice]].<ref>Donald L. Canney (1998.). [http://books.google.com/?id=o_fB_SD5QhIC ''Lincoln's Navy: The Ships, Men and Organization, 1861-65'']. Naval Institute Press., pstr.&nbsp;??.</ref> U međuvremenu se glavni rat na rijekama vodio na zapadu gdje su velike rijeke omogućavale prilaz središtu Konfederacije u slučaju da američka mornarica može na njima preuzeti kontrolu. Na istoku je mornarica opskrbljivala vojne snage te povremeno granatirala konfederalne objekte.

Strategija Unije iz [[1862.]] godine uključivala je simultane prodore na četiri fronta. [[George McClellan|McClellan]] je vodio glavni prodor kroz [[Virginia|Virginiju]], prema [[Richmond]]u. Snage iz [[Ohio|Ohija]] trebale su prodrijeti kroz [[Kentucky]] te doći u [[Tennessee]]; trupe iz države [[Missouri]] došle bi s juga, s [[Mississippi (rijeka)|rijeke Mississippi]], a napad na zapadnoj bojišnici započeo bi iz [[Kansas]]a.<ref>Bern Anderson, ''By Sea and by river'', pstr.&nbsp;91.</ref>

General [[Ulysses Grant]] koristio je riječni transport i topovnjače Andrewa Footea sa zapadne flotile kako bi prijetio konfederalnom "Gibraltaru na zapadu" u Columbusu, država Kentucky. Iako su mu u početku pružali otpor, Grant je uspio odsjeći Columbus. Zbog nedostatka vlastitih topovnjača, trupe Konfederacije bile su prisiljene povući se pa je Unija preuzela kontrolu nad zapadnim Kentuckyjem u [[ožujak|ožujku]] 1862. godine.<ref>Robert D. Whitsell, "Military and Naval Activity between Cairo and Columbus," ''Register of the Kentucky Historical Society'' (1963) 62#2, ppstr.&nbsp;107-121.</ref>

Uz ratne brodove koji su s rijeke Mississippi odlazili na ocean, mornarica Unije koristila je rebra brodova i naoružane topovnjače u brodogradilištima u Cairu (država [[Illinois]]), a u [[St. Louis, Missouri|St. Louisu]] su gradili nove brodove ili modificirali parobrode za akciju.<ref>Myron J. Smith, ''Tinclads in the Civil War: Union Light-Draught Gunboat Operations on Western Waters, 1862-1865'' (2009.)</ref> Mornarica je preuzela kontrolu nad rijekama Red u Tennesseeju, [[Cumberland (rijeka)|Cumberland]] u [[Mississippi]]ju te nekim rijekama u državi Ohio nakon pobjeda u Fort Henryju i Fort Donelsonu, a također je opskrbljivala i Grantove snage koje su prodirale u Tennessee. U Shilohu (Pittsburg Landing) u državi Tennessee u [[travanj|travnju]] 1862. godine, trupe Konfederacije iznenada su napale i potukle snage Unije te ih potjerale preko rijeke, dok je padala noć. Preko noći, mornarica Unije je dobila pojačanja pa je Grant uzvratio napadom. Upravo tada odvila se odlučujuća bitka i pobjeda za Uniju - ujedno i prva bitka s velikim brojem žrtava koje će postajati sve učestalije i učestalije.<ref>{{cite book|author1=Joseph Allan Frank|author2=George A. Reaves|title=Seeing the Elephant: Raw Recruits at the Battle of Shiloh|url=http://books.google.com/?id=J_GlcVOb374C&pg=PA170|year= 2003.|publisher=University of Illinois Press|page=170.}}</ref>

[[Memphis]] je pao pod kontrolu Unije i uskoro postao ključna baza za daljnje prodore prema jugu duž rijeke Mississippi. U travnju 1862. godine mornarica Unije pod vodstvom Farraguta porazila je Konfederaciju južno od [[New Orleans]]a. Konfederacija je napustila grad što je Uniji omogućilo "usidrenje" na dubokom Jugu.<ref>{{cite book|author1=Craig L. Symonds|author2=William J. Clipson|title=The Naval Institute Historical Atlas of the U.S. Navy|url=http://books.google.com/?id=q_HIcc8n3K4C&pg=PA92|year=2001.|publisher=Naval Institute Press|page=92.}}</ref> Mornarica je potpomagala Grantu u njegovom dugačkom i kompleksnom ratovanju koje je kulminiralo predajom [[Vicksburg|Vicksburga]] u [[srpanj|srpnju]] [[1863.]] godine. Ubrzo potom Unija je imala potpunu kontrolu nad državom Mississippi.<ref>Ronald Scott Mangum, "The Vicksburg Campaign: A Study In Joint Operations," ''Parameters: U.S. Army War College'' (1991.) 21#3, ppstr.&nbsp;74-86. [https://carlisle-www.army.mil/usawc/Parameters/Articles/1991/1991%20mangum.pdf online]</ref>

{{dvostruka slika|left|Battle of Lawrence.png|220|Wilson's Creek charge of 1st Iowa.jpg|220|<center>[[William Clarke Quantrill|Quantrillovi]] konjanici na jedan dan su zauzeli [[hotel]] u slobodnoj državi [[Kansas]] u gradiću s populacijom od 2000 stanovnika; spalili su 185 zgrada te ubili 182 muškarca i mladića.<ref>Keegan, John. "The American Civil War: a military history" ISBN 978-0-307-26343-8, pstr. 270.</ref>|<center>[[Nathaniel Lyon]] osvaja dokove [[St. Louis, Missouri|St. Louisa]] i njihov arsenal oružja te vodi trupe Unije kako bi otjerao [[Konfederacija Američkih Država|Konfederalne]] snage i vladu iz [[Missouri]]ja.<ref>Keegan, "The American Civil War: a military history", pstr. 100.</ref></center>}}

Regiju trans-Mississippi karakteriziralo je opsežno [[gerilsko ratovanje]] budući su [[Konfederacija Američkih Država|Konfederaciji]] nedostajale trupe i logistika kojima bi dali podršku regularnoj vojsci u njihovoj borbi protiv Unije.<ref>James B. Martin, ''Third War: Irregular Warfare on the Western Border 1861-1865'' (Combat Studies Institute Leavenworth Paper series, numberbr. 23, 2012.). SeeVidi alsoi, Michael Fellman, ''Inside War: The Guerrilla Conflict in Missouri during the Civil War'' (1989.). Missouri alone was the scene of over 1000 engagements between regular units, and uncounted numbers of guerrilla attacks and raids by informal pro-Confederate bands, especially in the recently settled western counties.</ref> Lutajuće konfederalne trupe poput [[William Clarke Quantrill|Quantrillovih]] konjanika terorizirali su područje, podjednako napadajući vojna postrojenja i civilne nastambe.<ref>Sarah Bohl, "A War on Civilians: Order Number 11 and the Evacuation of Western Missouri," ''Prologue,'' (2004.) 36#1, ppstr.&nbsp;44-51.</ref>

Do [[1864.]] godine nasilničke aktivnosti znatno su utjecale na antiratni pokret koji je osmišljen kako bi se spriječio ponovni izbor Lincolna za [[Predsjednik SAD-a|Predsjednika]]. "Sinovi slobode" i "Red američkih vitezova" napadali su pro-unioniste, izabrane članove kabineta i nenaoružane vojnike. Nasilnici su otjerani van države [[Missouri]] tek nakon što je kompletno [[pješaštvo]] Unije krenulo u protunapad. Nakon toga država Missouri ne samo da je ostala u Uniji, već je 70% stanovnika glasalo za Lincolna na predstojećim izborima.<ref>Keegan, "The American Civil War: a military history", pstr. 270.</ref>

U južnim i zapadnim područjima države Missouri odvijali su se manji vojnički udari čiji je cilj bila kontrola [[Indijanci|indijanskog]] teritorija i teritorija [[Novi Meksiko|Novog Meksika]], a sve za stranu Unije. Konfederalni proboji u Novom Meksiku zaustavljeni su već [[1862.]] godine, a prognana vlada iz [[Arizona|Arizone]] povukla se u [[Teksas]]. Na indijanskom teritoriju građanski rat izbio je među plemenima. Oko 12 tisuća indijanskih ratnika borilo se za Konfederaciju, a manji broj za Uniju.<ref>William H. Graves, "Indian Soldiers for the Gray Army: Confederate Recruitment in Indian Territory," ''Chronicles of Oklahoma'' (1991.) 69#2, ppstr.&nbsp;134-145.</ref> Najprominentniji [[Cherokee Indijanci|Cherokee]] bio je brigadni general [[Stand Watie]], inače posljednji general Konfederacije koji se predao.<ref>J. Frederick Neet, Jr. "Stand Watie: Confederate General in the Cherokee Nation," ''Great Plains Journal'' (1996) 6#1 pp36str. 36-51.</ref>

Nakon pada [[Vicksburg|Vicksburga]] u [[srpanj|srpnju]] [[1863.]] godine, predsjednik [[Jefferson Davis]] obavijestio je generala [[Kirby Smith|Kirbyja Smitha]] u Teksasu da ne očekuje više pomoć s istočne strane [[Mississippi (rijeka)|rijeke Mississippi]]. Premda mu je nedostajalo sredstava za borbu protiv Unije, Smith je izradio impresivan arsenal oružja u Tyleru uz pomoć vlastite kompanije Kirby Smithdom koja se bavila izgradnjom [[Željeznička pruga|željezničkih pruga]] i međunarodnim krijumčarenjem. Iz tog razloga Unija ga nije direktno napadala.<ref>Keegan, "The American Civil War: a military history", pstr. 220-221.</ref> Njihova namjera da zauzmu Shreverport ([[Louisiana]]) [[1864.]] godine propala je pa je Teksas ostao u rukama Konfederacije tijekom čitavog trajanja rata.

Lee se skupa sa svojom [[Vojska Sjeverne Virginije|vojskom Sjeverne Virginije]] predao [[9. travnja]] [[1865.]] godine u kući McLean u selu Appomattox Court House.<ref name="appomattox"/> Premda to nije bilo dijelom tradicije, ali u znak velikog poštovanja generala Granta prema Robertu E. Leeju te njegove nade u mirno pripajanje država Konfederacije ostatku [[SADa]]-a, Lee je mogao zadržati svoj mač i konja (''Traveller''). Dana [[14. travnja]] [[1865.]] godine simpatizer Juga, kazališni glumac [[John Wilkes Booth]], izvršio je atentat na predsjednika [[Abraham Lincoln|Lincolna]]. U zoru sljedećeg jutra Lincoln je preminuo, a [[Andrew Johnson]] postao novi [[Predsjednik SAD-a|Predsjednik SAD-a]]. U međuvremenu, [[Konfederacija Američkih Država|Konfederalne]] snage na Jugu predale su se nakon što je do njih doprla vijest o Leejevoj predaji.<ref name="surrender"/> Predsjednik Johnson službeno je objavio prekid pobune [[9. svibnja]] [[1865.]] godine.<ref name="nytimes.com">{{citiranje www|url=http://www.nytimes.com/1865/05/10/news/important-proclamations-belligerent-rights-rebels-end-all-nations-warned-against.html |naslov=IMPORTANT PROCLAMATIONS. - The Belligerent Rights of the Rebels at an End. All Nations Warned Against Harboring Their Privateers. If They Do Their Ships Will be Excluded from Our Ports. Restoration of Law in the State of Virginia. The Machinery of Government to be Put in Motion There. |location=Great Britain |izdavač=NYTimes.com |nadnevak= |preuzeto=19. studenoga 2012.}}</ref> Dana [[23. lipnja]] [[1865.]] godine vođa [[Cherokee|Cherokeeja]] Stand Watie bio je posljednji general Konfederativnih trupa koji se predao.<ref>Morris, John Wesley, ''Ghost towns of Oklahoma'', University of Oklahoma Press, 1977., ppstr. 68–69., ISBN 0-8061-1420-7</ref>

| - - 1864.|| 28,800,000 (90%)<ref>"Union population 1864" aggregates 1860 population, average annual immigration 1855-1864, and population governed formerly by CSA per Kenneth Martis source. Contrabands and after the Emancipation Proclamation freedmen, migrating into Union control on the coasts and to the advancing armies, and natural increase are excluded.</ref>|| 3,000,000 ('''10%''')<ref>Martis, Kenneth C., “The Historical Atlas of the Congresses of the Confederate States of America: 1861–1865” Simon & Schuster (1994.) ISBN 0-13-389115-1, ppstr.27. At the beginning of 1865, the Confederacy controlled one-third of its congressional districts, which were apportioned by population. The major slave-populations found in Louisiana, Mississippi, Tennessee, and Alabama were effectively under Union control by the end of 1864.</ref>

Mnogi povjesničari su složni u mišljenju da je Unija imala nesavladivu dugoročnu prednost nad Konfederacijom u smislu industrijske snage i populacije. Akcije Konfederacije samo su produljivale njezin poraz.<ref>{{cite book|author1=Williamson Murray|author2=Alvin Bernstein|author3=MacGregor Knox|title=The Making of Strategy: Rulers, States, and War|url=http://books.google.com/?id=ld8NPYqqUnMC&pg=PA235|year=1996.|publisher=Cambridge U.P.|page=235.}}</ref><ref>{{cite book|author=Dennis Sydney Reginald Welland|title=The United States: A Companion to American Studies|url=http://books.google.com/?id=X5sOAAAAQAAJ&pg=PA174|year=1987.|publisher=Taylor & Francis|pages=174–75.}}</ref><ref>{{cite book|author1=David Stephen Heidler|author2=Jeanne T. Heidler|author3=David J. Coles|title=Encyclopedia of the American Civil War: A Political, Social, and Military History|url=http://books.google.com/?id=SdrYv7S60fgC&pg=PA1207|year=2002.|publisher=W. W. Norton |pages=1207–10.}}</ref> Povjesničar građanskog rata Shelby Foote napisao je: "Mislim da je Sjever vodio građanski rat lijevom rukom... Da je bilo više južnjačkih pobjeda (čak i da ih je bilo puno više) Sjever bi jednostavno počeo upotrebljavati svoju desnu ruku. Mišljenja sam da Jug nikada nije imao šanse pobijediti u tom ratu."<ref name="ward"/>

Uzroci rata, razlozi njegovog ishoda pa čak i samo njegovo ime i danas su predmet mnogih dugotrajnih rasprava. Na temelju popisnih podataka iz [[1860.]] godine, 8% svih muškaraca bijelaca u rasponu od 13 do 43 godina života umrlo je u ratu, uključujući 6& sjevernjaka i 18% južnjaka.<ref name="google82"/><ref name="slate"/> Oko 56 tisuća vojnika umrlo je u zarobljeničkim logorima tijekom građanskog rata.<ref name="nationalgeographic"/> Procijenjeno je da je otprilike 60 tisuća muškaraca izgubilo neki od udova tijekom ratovanja.<ref>"[http://www.nytimes.com/2004/03/08/business/technology-when-necessity-meets-ingenuity-art-of-restoring-what-s-missing.html?src=pm When Necessity Meets Ingenuity: Art of Restoring What's Missing]". The New York Times. March, 8. ožujka, 2004.</ref>

Era rekonstrukcije počela je tijekom [[rat|rata]] i to [[Proglas o emancipaciji|Proglasom o emancipaciji]] ([[1. siječnja]] [[1863.]] godine) i trajala je sve do [[1877.]] godine.<ref>Hans L. Trefousse, ''Historical Dictionary of Reconstruction'' (Greenwood, 1991.), coverspokriva allsve theglavne maindogađaje events andi leadersvođe.</ref> Uključivala je mnoštvo kompleksnih metoda kojima se pokušalo riješiti pitanje rata od kojih su najvažnija bila tri "amandmana rekonstrukcije" uvedena u [[Ustav Sjedinjenih Američkih Država|Ustav SAD-a]] koja su ostala na snazi sve do danas: trinaesti ([[1865.]]), četrnaesti ([[1868.]]) i petnaesti amandman ([[1870.]]). Iz perspektive Unije, ciljevi rekonstrukcije su bili osiguravanje njezine pobjede na bojišnicama putem ujedinjenja; osiguranje "republikanske forme vlade za bivše [[Konfederacija Američkih Država|Konfederalne Države]]"; te trajno ukidanje [[robovlasništvo|ropstva]] i sprečavanje polu-ropstva.<ref>Eric Foner, ''A Short History of Reconstruction'' (1990.) isje akratki brief surveypregled.</ref>

[[Andrew Johnson|Predsjednik Johnson]] blago je postupao prema rekonstrukciji te je smatrao da je glavni cilj ostvaren 1865. godine nakon što je svaka pobunjenička država odbacila separatizam i prihvatila trinaesti amandman. Ipak, radikalni [[Republikanska stranka (SAD)|republikanci]] poput Thaddeusa Stevensa i Charlesa Sumnera na sve su to gledali skeptično. Oni su došli do izražaja nakon izbora [[1866.]] godine i odbacili većinu Johnsonovog rada. Koristili su vojsku kako bi razriješili dužnosti dotadašnje južnjačke vlade i održali nove izbore u kojima su glasali svi slobodni ljudi. Rezultat svega bila je republikanska koalicija koja je preuzela vlast u deset država uz pomoć pripadnika američke vojske. U međuvremenu je ured za slobodne ljude kao dio vojske odigrao ključnu ulogu u pomaganju crncima, dok su se [[Paravojna postrojba|paravojne postrojbe]] poput prvog [[Ku Klux Klan]]a koristile nasiljem kako bi spriječile njegov napor.<ref>Hans L Trefousse, ''Thaddeus Stevens: Nineteenth-Century Egalitarian'' (2005.), ppstr. 161-238.</ref>

"Liberalni republikanci" koji su smatrali da su ratni ciljevi postignuti i da rekonstrukcija treba završiti, kandidirali su se na izborima [[1872.]] godine i bili uvjerljivo poraženi nakon ponovnog re-izbora [[Ulysses S. Grant|Granta]]. [[Demokratska stranka (SAD)|Demokrati]] su [[1874.]] godine preuzeli kontrolu na [[Kongres Sjedinjenih Američkih Država|Kongresom]] i protivili se rekonstrukciji. Izbori za [[Predsjednik SAD-a|predsjednika SAD-a]] [[1876.]] godine bili su osporavani i riješeni tek Kompromisom iz [[1877.]] kojim je u [[Bijela kuća|Bijelu kuću]] došao republikanac [[Rutherford B. Hayes]]. Upravo je on povukao posljednje savezne trupe i posljednje republikanske vlade na Jugu su nestale; povjesničari su uglavnom složni u mišljenju da je to bio trenutak okončanja [[Građanski rat|građanskog rata]] i ere rekonstrukcije.<ref>C. Vann Woodward, ''Reunion and Reaction: The Compromise of 1877 and the End of Reconstruction'' (2nd2. edizd. 1991.).</ref>

<ref name="Forrest McDonald 2002">Forrest McDonald, ''States' Rights and the Union: Imperium in Imperio, 1776–1876'' (2002.)</ref>

<ref name="McPhersonExceptionalism">James McPherson, "Antebellum Southern Exceptionalism: A New Look at an Old Question," ''Civil War History'' 29 (SeptemberRujan 1983.).</ref>

<ref name="Oxford">John W. Chambers, II, ed. in chief, ''The Oxford Companion to American Military History''. Oxford University Press, 1999, ISBN 978-0-19-507198-6. PStr. 849.</ref>

<ref name="PotterNegotiations">David Potter. ''The Impending Crisis''. ppStr. 572–573.</ref>

<ref name="american83">David W. Blight, ''Race and Reunion : The Civil War in American Memory'' (2001.)</ref>

<ref name="appomattox">William Marvel, ''Lee's Last Retreat: The Flight to Appomattox'' (2002.) ppstr. 158–81.</ref>

<ref name="approaching">Stephen B. Oates, ''The Approaching Fury: Voices of the Storm 1820–1861'', pstr.&nbsp;125.</ref>

<ref name="census74">Railroad length is from: [[Chauncey Depew]] (ed.), ''One Hundred Years of American Commerce 1795–1895'', pstr.&nbsp;111.; ForZa otherostale datapodatke seevidi: [http://www2.census.gov/prod2/decennial/documents/1860c-01.pdf 1860 US census] and Carter, Susan B., ed. ''The Historical Statistics of the United States: Millennial Edition'' (5 vols), 2006.</ref>

<ref name="chairmanship">Before 1850, slave owners controlled the presidency for fifty years, the Speaker's chair for forty-one years, and the chairmanship of the House Ways and Means Committee that set tariffs for forty-two years, while 18 of 31 Supreme Court justices owned slaves. Leonard L. Richards, ''The Slave Power: The Free North and Southern Domination, 1780–1860'' (2000.) ppstr. 1–9.</ref>

<ref name="charleston">Snell, Mark A., ''West Virginia and the Civil War'', History Press, Charleston, SC, 2011., pgstr. 28.</ref>

<ref name="clement">Clement Eaton, ''Freedom of Thought in the Old South'' (1940.)</ref>

<ref name="confederacy">James McPherson, ''Why did the Confederacy Lose?''., pstr.&nbsp;?.</ref>

<ref name="confederacy84">Gaines M. Foster (1988.), ''Ghosts of the Confederacy: Defeat, the Lost Cause and the Emergence of the New South, 1865–1913''.</ref>

<ref name="confederate">Mark Neely (1993.), ''Confederate Bastille: Jefferson Davis and Civil Liberties'', ppstr. 10–11.</ref>

<ref name="confederate36">Mark A. Weitz (2005.), ''More Damning than Slaughter: Desertion in the Confederate Army''.</ref>

<ref name="controversy">Joan Waugh and Gary W. Gallagher, eds. (2009.), ''Wars within a War: Controversy and Conflict over the American Civil War'' (U. of North Carolina Press).</ref>

<ref name="copperhead">Curry, Richard Orr (1964.), ''A House Divided, A Study of the Statehood Politics & the Copperhead Movement in West Virginia'', Univ. of Pittsburgh Press, mapzemljovid onna pagestr. 49.</ref>

<ref name="counterpoint">C. Vann Woodward (1971.), ''American Counterpoint: Slavery and Racism in the North-South Dialogue'', pstr. 281.</ref>

<ref name="desertion">Ella Lonn, ''Desertion during the Civil War'' (1928.), ppstr.&nbsp;205-6.</ref>

<ref name="desertion37">Robert Fantina, ''Desertion and the American soldier, 1776–2006'' (2006.), pstr.&nbsp;74.</ref>

<ref name="diplomacy">Howard Jones, ''Abraham Lincoln and a New Birth of Freedom: The Union and Slavery in the Diplomacy of the Civil War'' (1999.), pstr.&nbsp;154.</ref>

<ref name="economist">''[[The Economist]]'', "[http://www.economist.com/node/18486035?story_id=18486035 The Civil War: Finally Passing]", April 2. travnja, 2011., ppstr. 23–25.</ref>

<ref name="expansion">Adam Rothman, ''Slave Country: American Expansion and the Origins of the Deep South'' (2005.).</ref>

<ref name="february">Abraham Lincoln, Cooper Union Address, New York, February 27. veljače, 1860.</ref>

<ref name="franklin">John Hope Franklin, ''The Militant South 1800–1861'' (1956.).</ref>

<ref name="google">"''[http://books.google.com/?id=YpAuHGkuIe0C Killing ground: photographs of the Civil War and the changing American landscape]''". John Huddleston (2002.). [[Johns Hopkins University Press]]. ISBN 978-0-8018-6773-6.</ref>

<ref name="google31">Massachusetts in the Civil War, William Schouler, 1868 book republished by Digital Scanning Inc, 2003. – SeeVidi theizvješće account atu [http://books.google.com/?vid=ISBN1582180016&id=ub8cqVKoXwgC&pg=PA35].</ref>

<ref name="google82">"''[http://books.google.com/?id=gySktxKYPGoC&pg=PA7 Toward a social history of the American Civil War: exploratory essays]''". Maris Vinovskis (1990.). [[Cambridge University Press]]. pstr. 7. ISBN 978-0-521-39559-5.</ref>

<ref name="history">Mark E. Neely Jr.; "Was the Civil War a Total War?" ''Civil War History'', Volsv. 50, 2004., ppstr.&nbsp;434+</ref>

<ref name="impending23">David Potter, ''The Impending Crisis,'' pstr. 485.</ref>

<ref name="inaugural">Abraham Lincoln, First Inaugural Address, Monday, March 4. ožujka, 1861.</ref>

<ref name="inaugural29">Lincoln, First Inaugural Address, March 4. ožujka, 1861.</ref>

<ref name="infantry">Mark Johnson, ''That body of brave men: the U.S. regular infantry and the Civil War in the West'' (2003.) pstr. 575.</ref>

<ref name="jstor">David M. Potter, "The Historian's Use of Nationalism and Vice Versa," ''American Historical Review,'', Volsv. 67, Nobr. 4 (JulySrpanj 1962.), ppstr. 924–950. [http://www.jstor.org/stable/1845246 in JSTOR].</ref>

<ref name="jstor22">Richard Hofstadter, "The Tariff Issue on the Eve of the Civil War," ''The American Historical Review'', Volsv. 44, Nobr. 1 (Oct.Listopad, 1938.), ppstr.&nbsp;50–55. [http://www.jstor.org/pss/1840850 fullcijeli texttekst inu JSTOR]</ref>

<ref name="mcpherson20">James McPherson, This Mighty Scourge, ppstr. 3–9.</ref>

<ref name="mcpherson24">McPherson, ''Battle Cry'', pstr. 254.</ref>

<ref name="mcpherson25">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 284–287.</ref>

<ref name="mcpherson27">McPherson, ''Battle Cry'', pstr. 303.</ref>

<ref name="mcpherson28">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 234–266.</ref>

<ref name="mcpherson30">McPherson, ''Battle Cry'', pstr. 274.</ref>

<ref name="mcpherson32">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 276–307.</ref>

<ref name="mcpherson38">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 339–345.</ref>

<ref name="mcpherson39">McPherson, ''Battle Cry'', pstr. 342.</ref>

<ref name="mcpherson40">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 424–427.</ref>

<ref name="mcpherson41">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 528–533.</ref>

<ref name="mcpherson42">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 543–545.</ref>

<ref name="mcpherson43">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 557–558.</ref>

<ref name="mcpherson44">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 571–574.</ref>

<ref name="mcpherson45">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 639–645.</ref>

<ref name="mcpherson46">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 653–663.</ref>

<ref name="mcpherson47">McPherson, ''Battle Cry'', pstr. 664.</ref>

<ref name="mcpherson48">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 404–405.</ref>

<ref name="mcpherson49">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 418–420.</ref>

<ref name="mcpherson50">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 419–420.</ref>

<ref name="mcpherson51">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 480–483.</ref>

<ref name="mcpherson52">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 405–413.</ref>

<ref name="mcpherson53">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 637–638.</ref>

<ref name="mcpherson54">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 677–680.</ref>

<ref name="mcpherson546">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 546–557.</ref>

<ref name="mcpherson55">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 724–735.</ref>

<ref name="mcpherson56">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 741–742.</ref>

<ref name="mcpherson57">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 778–779.</ref>

<ref name="mcpherson59">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 812–815.</ref>

<ref name="mcpherson60">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 825–830.</ref>

<ref name="mcpherson61">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 846–847.</ref>

<ref name="mcpherson72">McPherson, ''Battle Cry'', pstr. 386.</ref>

<ref name="mcpherson75">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 855.</ref>

<ref name="mcpherson76">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 771–772.</ref>

<ref name="mcpherson81">McPherson, ''Battle Cry'', ppstr. 538–544.</ref>

<ref name="mississippi">Charles C. Bolton, ''Poor Whites of the Antebellum South: Tenants and Laborers in Central North Carolina and Northeast Mississippi'' (1993.) pstr. 67.</ref>

<ref name="murdock">Eugene Murdock, ''One million men: the Civil War draft in the North'' (1971.).</ref>

<ref name="nationalgeographic">"[http://news.nationalgeographic.com/news/2003/07/0701_030701_civilwarprisons.html U.S. Civil War Prison Camps Claimed Thousands]". National Geographic News. July, 1. srpnja , 2003.</ref>

<ref name="nationalism">Avery Craven, ''The Growth of Southern Nationalism, 1848–1861'' (1953.).</ref>

<ref name="nationalism19">Susan-Mary Grant, ''North over South: Northern Nationalism and American Identity in the Antebellum Era'' (2000.); Melinda Lawson, ''Patriot Fires: Forging a New American Nationalism in the Civil War North'' (2005.).</ref>

<ref name="nevins">Nevins, ''The War for the Union'' (1959.) 1:119-29.</ref>

<ref name="nevins26">Nevins, ''The War for the Union'' (1959.) 1:129-36.</ref>

<ref name="nevins73">Allen Nevins, ''War for the Union 1862–1863'', ppstr. 263–264.</ref>

<ref name="peacetime">Edward M. Coffman, ''The Old Army: A Portrait of the American Army in Peacetime, 1784–1898'' (1986.) pstr. 193.</ref>

<ref name="perryville">Shelby Foote, The Civil War: Fort Sumter to Perryville, ppstr. 464–519.</ref>

<ref name="political">Weigley, Russell F., "A Great Civil War, A Military and Political History 1861–1865'', Indiana Univ. Press, 2000., pstr. 55.</ref>

<ref name="proclamation">Frank J. Williams, "Doing Less and Doing More: The President and the Proclamation—Legally, Militarily and Politically," in Harold Holzer, ed. ''The Emancipation Proclamation'' (2006.) ppstr. 74–5.</ref>

<ref name="progressive">Kenneth M. Stampp, ''The Imperiled Union: Essays on the Background of the Civil War'' (1981.) pstr. 198.; Woodworth, ed. ''The American Civil War: A Handbook of Literature and Research'' (1996.), str. 145., 151., 505., 512., 554., 557., 684.; Richard Hofstadter, ''The Progressive Historians: Turner, Beard, Parrington'' (1969.).</ref>

<ref name="questia">Albert Burton Moore. ''Conscription and Conflict in the Confederacy'' (1924.) [https://www.questia.com/PM.qst?a=o&d=10517499 online edition].</ref>

<ref name="reconstruct">Barnet Schecter, ''The Devil's Own Work: The Civil War Draft Riots and the Fight to Reconstruct America'' (2007.).</ref>

<ref name="religious">Sydney E. Ahlstrom, ''A Religious History of the American People'' (1972.) ppstr. 648–69.</ref>

<ref name="republican18">"Republican Platform of 1860," in Kirk H. Porter, and Donald Bruce Johnson, eds. ''National Party Platforms, 1840–1956,'' (University of Illinois Press, 1956.) pstr. 32.</ref>

<ref name="republican21">Eric Foner, ''Free Soil, Free Labor, Free Men: The Ideology of the Republican Party before the Civil War'' (1970.).</ref>

<ref name="sectionalism">Charles S. Sydnor, ''The Development of Southern Sectionalism 1819–1848'' (1948.).</ref>

<ref name="sectionalism17">Robert Royal Russel, ''Economic Aspects of Southern Sectionalism, 1840–1861'' (1973.).</ref>

<ref name="slate">Richard Wightman Fox (2008.)."[http://web.archive.org/web/20110716083839/http://www.slate.com/toolbar.aspx?action=read&id=2180856 National Life After Death]". [[Slate.com]].</ref>

<ref name="southern">Bertram Wyatt-Brown, ''The Shaping of Southern Culture: Honor, Grace, and War, 1760s–1880s'' (2000.).</ref>

<ref name="superpower">George C. Herring, ''From colony to superpower: U.S. foreign relations since 1776'' (2008.)., pstr.&nbsp;261.</ref>

<ref name="superpower237">George C. Herring, ''From colony to superpower: U.S. foreign relations since 1776'' (2008.)., pstr.&nbsp;237.</ref>

<ref name="taussig">Frank Taussig, ''The Tariff History of the United States'' (1931.), ppstr.&nbsp;115–61.</ref>

<ref name="teachinghistory">Hamner, Christopher. "[http://teachinghistory.org/history-content/ask-a-historian/24413 Great Expectations for the Civil War]." [http://www.teachinghistory.org/ Teachinghistory.org]. RetrievedPristupljeno 2011-07-11. srpnja 2011.</ref>

<ref name="terrible">Bruce Catton, Terrible Swift Sword, ppstr. 263–296.</ref>

<ref name="university">Gibson, Arrell. ''Oklahoma, a History of Five Centuries'' ([[University of Oklahoma]] Press, 1981.) pgstr.&nbsp;117–120.</ref>

<ref name="ward">Ward 1990. pstr.&nbsp;272.</ref>

<ref name="winfield">Timothy D. Johnson, ''Winfield Scott'' (1998.) pstr. 228.</ref>

=== BiografijeŽivotopisi ===