Torij: razlika između inačica

Najpoznatiji [[minerali]] u kojima se nalazi su: [[torit]] (ThO₂), [[torijanit]] (ThO₂ + UO₂) i [[monacit]], koji uz minerale većine [[Kovine rijetkih zemalja|rijetkih zamalja]] sadrži i 3 - 9% ThO₂. Nalazišta monacitnog pijeska su u [[Brazil]]u, južnoj [[Indija|Indiji]], [[Šri Lanka|Šri Lanki]] i [[SAD]]-u. Velika nalazišta torijevih minerala, koja se još ne koriste, nalaze se u SAD-u ([[Nova Engleska]]). <ref> [http://www.pse.pbf.hr/hrvatski/elementi/th/index.html], "Torij, Th", Periodni sustav elemenata, www.pse.pbf.hr, 2012.</ref>

Torijski [[nuklearni reaktor]] s tekućim torijevim fluoridom temeljito se razlikuje od većine današnjih nuklearnih reaktora. Jedna [[tona]] torija dovoljna je za proizvodnju jednake količine [[Nuklearna energija|energije]] kao od 200 tona [[uranij]]a, što automatski znači i manje [[radioaktivni otpad|radioaktivnog otpada]]. Nakon iskorištavanja, nastali je otpad opasan samo oko 300 godina, za razliku od današnjeg nuklearnog otpada, koji će biti opasan još bar 10 000 godina. Štoviše, torijski reaktor može iskoristiti otpad uranijskog reaktora za rad. Torij je jeftiniji i može se pakirati u mnogo manje dimenzije. Prema procjenema, [[SAD|Amerika]] ima oko 440 000 tona torija, [[Australija]] i [[Indija]] oko 300 000 tona, a [[Kanada]] još 100 000 tona. U Americi i Australiji doendavnodonedavno je odlagan kao otpad.