Bunjevci: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 56:
Bunjevci u [[Bačka|Bačku]] i [[Mađarska|Mađarsku]] sele u prvoj polovici [[17. stoljeće|17. stoljeća]] (negdje [[1620.]]) pod vodstvom [[franjevci|franjevaca]] Andrije Dubočca (sa 2700 duša), Mihovila iz Velike s 2.300 ljudi, Ivana Seočanina (1.500 ljudi), zatim Ilije Dubočca, Josipa Rančanina i Šimuna iz Modriča sa 6.500 ljudi koji su poveli i svoju stoku, zatim Grge Zgonščanina iz područja [[Mostar]]a s 4.500 ljudi i Jure Turbića s 5.300 ljudi. Gotovo 23.000 Bunjevaca naselilo je [[Podunavlje]] i [[Potisje]]. Naseliše gradove i mjesta u krajevima od [[Deronje|Deronja]] preko [[Sombor]]a i dalje do [[Pešta|Pešte]] i [[Ostrogon]]a. U starim rukopisima nazvaše ove ljude 'Dalmatincima' ([[Dalmatini]]ma) navodeći da s njima pod vodstvom [[Franjevci|franjevaca]] došli i Bunjevci iz Hercegovine. Bunjevci u Bačkoj usprkos teškoj političkoj situaciji sačuvaše također svoj jezik, kulturu, pjesme i pisanu riječ.
Veče seobe počinju nakon bitke kod beča 1683,, a jedna se se zbila pod vodstvom 18 otaca sv. Franje, a stigoše u jesen 1686. g. u Bačku gdje je već bilo 150 bunjevačkih porodica, no nema zapisa kada je ovih 150 porodica doselilo. Među ovih 150 spominju se Prćići.
Seoba završava 1687. godine pod vodstvom Markovića, Vidakovića i otaca franjevaca preko Hrvatske i Slavonije u Bačku. U isto vrijeme spada seoba Bunjevaca iz Bosne, Hrvatske i Dalmacije pod vodstvom šest otaca franjevaca.
Po spisima biskupa Nikole Plumba ovih šest otaca su:
1. Otac Andrija Dubočac franjevac iz dubočačke župe dovede u bačku 2700,
2. Otac Mihovil Velika 2300,
3. Otac Ivan Seočanin iz Majevaca 1500,
4. Otac Ilija Dubovac i o. Šimun Rončanin iz Modrića 650,
5. Otac Zgozđanin iz Sevčine 4500,
6. Otac Đurađ Turbić iz Čuzmadagnja 5300, duša.
Svi ti Bunjevci bijahu smešteni u okolini Segedina, Subotice, Baje i Sombora. Prva najpoznatija prezimena bila su: Adamović, Antunović, Barišić, Bilogrivić, Grubišić, Dujmović, Vojnić, Dulić, Mamužić, Ivković, Stipić, Šarčević, Stantić, Guganović, Kuntić, Skenderović, Mandić, Rajić, Vidaković, Čović, Piuković, Rudić, Latinović, Pilasanović, Vuković, Čilić, Boganović, Bogišić, Beretić, Parčetić, Marković, Carinić, Lovrić, Jurić, Mihalović, Sudarević, Vujković, Kujundžić, Peić, Malagurski, Matković, Kulić, Neorčić, Kajić, Jaramazović, Horvacki, Gršić, Francišković, Delić, Barić, Blesić, Pastorović, Drnić.
U starijim dokumentima se bunjevački Hrvati nalaze i pod imenima Dalmatinaca, Bunjevaca i Ilira.<ref>[[Stjepan Beretić]], [http://www.zvonik.rs/arhiva/761/ZV22.html ''Dalmatinac – Bunjevac – Ilir – Šokac – koje su to nacije?''], ''Zvonik'', godina: VIII, broj: 02(76), veljača 2001., pristupljeno 17. kolovoza 2015.</ref>
| |||