Budva: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 22:
Budva se smatra jednim od najstarijih naselja na [[Jadran]]u. Prema legendi, osnivač Budve bio je [[Kadmo]], sin [[Fenicija|feničanskog]] kralja [[Agenon]]a, vladar [[Antička Teba (Grčka)|Tebe]], muž [[Ares]]ove i [[Afrodita|Afroditine]] kćeri [[Harmonija (mitologija)|Harmonije]]. U dubokoj starosti supružnici su bili prisiljeni napustiti grad. Na volovskoj zaprezi (otud naziv ''Butoe'' - volovi) došli su u zemlju Ilira i zagospodarili njome. Vjeruje se da se Kadmov i Harmonijin grob nalazi u blizini Epidamna, današnjeg [[Drač|Drača]].
Starorimsko naselje na mjestu Budve (opidum civium Romanorum) jezgra je širenja kršćanstva u budvansko zaleđe među romanizirane Ilire i nadolazeće Slavene.<ref name="Proslavljen sv. Ivan Krstitelj">[http://www.radiodux.me/naslovnica/1766-u-budvi-sveano-proslavljen-blagdan-sv-ivana-krstitelja-zatitnika-grada-i-nekadanje-budvanske-biskupije RadioDux] don Anton Belan: PROSLAVLJEN SV. IVAN KRSTITELJ ZAŠTITNIK BUDVE I NEKADAŠNJE BUDVANSKE BISKUPIJE, 25. lipnja 2012. (pristupljeno 31. listopada 2018.)</ref>
[[841.]] g. Saraceni su s mora napali i razrušili Budvu. Slijedi razdoblje bizantske vlasti, pa pripadanje Duklji. Krajem 12. stoljeća nemanjićka osvajanja dukljanskih krajeva zahvaćaju i Budvu. U tom vremenu Budva je dobila svoj gradski statut i samoupravu. Nakon propasti srpske države Budvom naizmjence vladaju feudalni gospodari Balšići, Crnojevići, Sandalj Hranić, Stevan Lazarević, Đurađ Branković. ▼
▲[[841.]] g. Saraceni su s mora napali i razrušili Budvu. Slijedi razdoblje bizantske vlasti, pa pripadanje Duklji. Krajem 12. stoljeća nemanjićka osvajanja dukljanskih krajeva zahvaćaju i Budvu. U tom vremenu Budva je dobila svoj gradski statut i samoupravu
1442. godine zauzela ju je Mletačka Republika pod čijom je vlašću ostala sve do njene propasti 1797. godine. Dva se događaja ističu iz tog vremena: veliko stradanje od Turaka 1571. i veliki potres 1667. godine. Padom Mletaka Budvom vlada Austrija sve do 1806. godine. Slijedi rusko-crnogorska uprava 1806-07. Napoleonove snage dolaze u Budvu kroz hrvatske krajeve i sve do 1813. Budva je pod francuskom vlašću. Sljedećih 100 godina Budvom su vladali Habsburzi. Početna desetljeća obilježila su Budvansku sudbinu teškim životom.<ref name="Budva kroz vjekove">(crnogorski) [http://www.budva.travel/aktivnosti/istrazite-nasu-istoriju/budva-kroz-vjekove/ budva.travel] Miroslav Luketić: Budva – kroz vjekove (pristupljeno 23. veljače 2015.)</ref> Kao i Kraljevina Dalmacija kojoj je pripadala, bila je gospodarski zaboravljeni kraj. Kao i cijela južna Dalmacija, trpila je zbog učestalih upada pljačkaša iz Crne Gore u kojoj knez nikako nije mogao uspostaviti čvrstu vlast. Mnogi stanovnici iselili su u Ameriku, Rusiju i Tursku. ▼
Sjedinjenjem Zete s Raškom (1185.-1361.) počinje pravoslavizacija ovih prostora u drugoj polovici XII. stoljeća. Budva je zauzeta na silu. Pravoslavlje je prvo uvedeno u okolicu te poslije u grad Budvu. Zato je 1346. godine papa [[Klement VI.]] zatražio od Stjepana Dušana neka vrati katoličkoj Crkvi šest nasilno oduzetih samostana, među njima i samostan sv. Marije Budvanske. [[Budvanski statut]] propisivao je da se na blagdan sv. Ivana imperatoru mora platiti 100 perpera i 4 denara. Izvjesno je da se sv. Ivan Krstitelj slavi kao zaštitnik Budve barem od nemanjićkih vremena.<ref name="Proslavljen sv. Ivan Krstitelj"/>
Nakon propasti srpske države Budvom naizmjence vladaju feudalni gospodari Balšići, Crnojevići, Sandalj Hranić, Stevan Lazarević, Đurađ Branković.
Iz predmletačkih vremena datira grb i zastava grada sa sv. Ivanom Krstiteljem.<ref name="Proslavljen sv. Ivan Krstitelj"/> 1442. godine zauzela ju je Mletačka Republika pod čijom je vlašću ostala sve do njene propasti 1797. godine. Dva se događaja ističu iz tog vremena: veliko stradanje od Turaka 1571. i veliki potres 1667. godine.<ref name="Budva kroz vjekove"/>
Još u 18. stoljeću u Budvi i okolici bilo je šesnaest katoličkih crkava. Brojnost pravoslavnih vjernika pokazuje da je zetski mitropolit u 15. st., kad je u Budvi bio čuvar gradske tvrđave, dohodak je dobivao od srednjovjekovne budvanske komune, jer nije mogao dovoljno biti uzdržavan od vlastite pastve koja je u gradu i bližoj okolici bila malobrojna. <ref name="Proslavljen sv. Ivan Krstitelj"/>
▲
Tek uz posredovanje budvanskog kanonika don Antona Kojovića u 19. stoljeću sagrađena je prva pravoslavna crkva. To je crkva sv. Trojice. Podignuta je na zemljištu benediktinske opatije.<ref name="Proslavljen sv. Ivan Krstitelj"/>
U prvom svjetskom ratu Budva je u Austro-Ugarskoj monarhiji. Većina Budvana su bili prosrpski orijentirani pa se na strani savezničke - crnogorsko-srpske vojske borilo više od tisuću boraca iz ovoga kraja.<ref name="Budva kroz vjekove" /> U Budvu su ušle 8. studenoga 1918.<ref name="Budva kroz vjekove" /> U Kraljevinu SHS bila je dijelom Zetske banovine. U međuratnom razdoblju budi se turizam koji polako preuzima ulogu glavne gospodarske grane. Izgradnja ceste prema Cetinju 1931. povezala je Budvu sa zaleđem. U Drugom svjetskom ratu Budva je pripala Italiji. Talijanske snage okupirale su ju 17. travnja 1941., a nakon pada Italije, u nju je ušla Njemačka rujna 1943. Budvanski je kraj dao svoj prinos borbi protiv okupatora. Budvanski je kraj dao mnogo boraca u NOV, od kojih je više od dvjesta poginulo. Oslobođenje od njemačkih okupatora dočekala je 22. studenoga 1944. kad su u Budvu ušli pripadnici Prve Bokeške brigada NOR-a.<ref name="Budva kroz vjekove" />
| |||