Inačica od 13. ožujka 2018. u 20:05 uredi MaGa (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 79.927 edits m uklanjanje izmjene 5047724 suradnika 188.129.94.19 (razgovor) Oznaka: uklanjanje ← Starija izmjena		Inačica od 23. studenoga 2018. u 16:06 uredi ukloni ovu izmjenu 89.201.154.10 (razgovor) →‎Olovka u slikarstvu Novija izmjena →
Redak 7: '''Olovka''' je pisaljka sastavljena od uloška (pisaći štapić ili "mina") uklopljenoga u zaštitnu [[Drvo (materijal)\|drvenu]] šipku, koja se zarezuje te se tako nakon skraćenja uloška oslobađa njegov novi dio. Uložak je najčešće od [[grafit]]a koji se miješa u različitom omjeru s [[Glina (tlo)\|glinom]] ('''grafitna olovka'''). Naziv olovka nastao je prema tradicionalnoj mješavini [[Olovo (element)\|olova]] s [[cink]]om, koja se nekada rabila za [[pisanje]]; na olovo upućuju i nazivlja iz [[Slovenski jezik\|slovenskoga]] (''svinčnik'') i [[Njemački jezik\|njemačkoga]] (''Bleistift''). Za neke vrste olovaka s mekšim uloškom masnijega traga (na primjer u [[kozmetika\|kozmetici]], olovka za obrve) upotrebljava se [[Francuski jezik\|francuska riječ]] ''crayon'' (od ''craie'': [[kreda]]). Prvu pisaljku s grafitom (za koji se tada držalo da je vrsta olova) opisao je švicarski prirodoslovac [[Conrad Gesner]] 1565. Grafitne olovke pojavile su se potkraj 16. stoljeća u talijanskim gradovima, a potom u [[Nürnberg]]u, koji je dugo slovio kao glavno europsko središte u proizvodnji grafitnih olovaka. Prvu mehaničku olovku (sa slobodnim "minama", bez potrebe za oštrenjem drvenoga oklopa) izumio je hrvatski izumitelj [[Eduard Slavoljub Penkala\|S. Penkala]] početkom 20. stoljeća. Takozvane [[Kemijska olovka\|kemijske olovke]] pišu gustom [[Tinta\|tintom]] uz pomoć vrška s [[metal]]nom kuglicom, koja vrtnjom prenosi tintu na podlogu i izvlači novu tintu iz spremišta; kao najpraktičnije, te su olovke u suvremeno doba uglavnom zamijenile klasične grafitne olovke i [[nalivpero\|nalivpera]]. <ref> '''olovka''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45071] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref> Olovke se u crtanju i skoli. ~~== Olovka u slikarstvu ==~~ Olovka spada u [[Slikarske tehnike\|slikarske tehnike]], skupina crtaćih tehnika. Kroz povijest se bitno mijenjala. Prvi materijal od kojeg se izrađivao materijal uloška olovke bio je [[srebro]]. Srebro je ostavljalo sivi trag, no problem je bio u skupoći materijala. Zatim ga zamjenjuje [[olovo (element)\|olovo]]. Ono je mekše pa je olakšalo pisanje i ostavljalo je postojaniji trag od srebra. No, olovo je teško pa su ljudi ponovo bili prisiljeni pronaći materijal za pisanje. I pronašli su ga. Riječ je o [[grafit]]u. Grafit se miješa s [[Glina (tlo)\|glinom]] pa može biti različitih [[tvrdoća]] - od jako mekanog do tvrdog, stoga danas razlikujemo mekane i tvrde olovke. Olovka se u [[Slikarstvo\|slikarstvu]] koristi za skice, a [[crtež]]i olovkom su cijenjeni i kao samostalna umjetnička djela. -this post was made by the 12 year old gang U usporedbi sa [[srebrenka\|srebrenkom]], grafit se brže troši jer je mekan. Olovka može ponuditi debelu, tanku, svjetliju i tamniju crtu. Ona daje više mogućnosti i ona je neujednačena. Ona je jedna od daleko širih mogućnosti nego srebrenka, baš zbog toga što je grafit mekši. S olovkom jako lako sjenčamo, tako da se brzo postiže punoća oblika. Čistoća daje olovci suhi trag. [[Klasicizam]] (na prijelazu sa 18. na 19. st.) pokušava obnoviti vrijednosti klasične umjetnosti i zamjenjuje srebrenku. Klasicisti oponašaju prirodu, stvaraju fotografsku sličnost. Umjetnik je olovku maksimalno znao prilagoditi tom materijalu kojega je prikazivao. == Klasifikacija ==

Olovka: razlika između inačica