Ivan Kukuljević Sakcinski: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Disambiguated: BranislavBranislav (Beograd)
Redak 43:
{{citat2|Mi smo malo Latini, malo Nemci, malo Taliani malo Magjari i malo Slavjani a ukupno (iskreno govoreći) nismo baš ništa! Martvi jezik rimski, a živi magjarski, nemački i latinski – to su naši tutori, živi nam groze, martvi darži nas za garlo, duši nas, i nemoćne nas vodi i predaje živima u ruke. Sada imamo još toliko sile u nami suprotstaviti se martvomu, za mala nećemo moći nadvladati žive, ako se čvarsto na naše noge ne stavimo, to jest, ako naš jezik u domovini neutvardimo i njega vladajućim neučinimo. Susedi naši, osobito Magjari, neće već odstupljivati od svojega jezika, i iz priateljstva i uljudnosti prema nas ili iz drugoga kakvoga uzroka, neće ga zaista zamenjivati s ikojim drugim najmanje martvim, nu to i potrebovati hoteti od njih, bi značilo toliko: kao orlu hoteti svezati krila, da k nebu nepoleti; njihova stalnost i jedinost u jeziku nadvladati će zaisto našu nestalnost, neslogu i mešariu.<!-- Žestina govora je raspalila strasti u Saboru, a netko je onda još i uzviknuo na hrvatskom "Živila Istra!" triba vidit je li ovo bilo se dogodilo na tom govoru-->}}<ref>[http://www.sabor.hr/govor-ivana-kukuljevica-u-saboru-2-5-1843 Znameniti govori iz povijesti saborovanja. Govor Ivana Kukuljevića Sakcinskog u Saboru 2. svibnja 1843.], sabor.hr, pristupljeno 8. rujna 2018.</ref>
 
Njegov govor je izazvao uzbunu kod austrijskih i mađarskih vlasti te žestoke prigovore „visoke aristokracije”. I ostali njegovi govori u Hrvatskom Saboru i na županijskim skupštinama otkrivaju beskompromisno zalaganje za slobodu i samostalnost Hrvatske, te su stoga mogli biti objavljeni samo u ilegalnom ilirskom listu ''[[Branislav (Beograd)|Branislav]]u'' koji se tiskao u [[Beograd]]u, izvan domašaja austro-mađarske cenzure. Na Kukuljevićev prijedlog Hrvatski sabor [[1847.]] godine donosi zaključak o uvođenju hrvatskog jezika kao službenog jezika.
 
U revoluciji [[1848.]] godine Kukuljević se nalazi među radikalnim demokratima. Pod njegovim utjecajem, a protiv izričite carske zapovijedi [[Josip Jelačić]] [[5. lipnja]] 1848. godine otvara Hrvatski sabor koji su bečki dvor i mađarska vlada zabranili. Na Kukuljevićev prijedlog dolazi i do sazivanja [[Slavenski kongres|Slavenskog kongresa]] u [[Prag]]u. Pokraj toga on je potakao i detronizaciju Habsburgovaca na devetoj sjednici Hrvatskog sabora [[21. lipnja]] [[1848.]] godine.