Okupacija Japana: razlika između inačica

Japan je do [[1853.]] provodio [[Izolacionizam|politiku izolacije]] kada se počeo otvarati na međunarodnoj trgovinskoj i političkoj sceni, taj je utjecaj porastao za vrijeme [[Razdoblje Meiji|razdoblja Meiji]]. [[Japanski car|Car]] i [[plemstvo]] [[1868.]] počinju s velikim reformama na unutarnjem, a pogotovo na vanjskopolitičkoj sceni. Tada se javlja ideologija ''Velikog Japana'' koja se zasniva na idejama preuzetih iz razdoblja [[Šogunat Tokugawa|Tokugawa]] . Japanski intelektualci, ponajprije [[Honda Toshiaki]] te [[Yoshida Shoin]] su obnovili su takvu ideju za vrijeme [[Edo (razdoblje)|Eda]] i [[Meiji (razdoblje)|Meijija]]<ref name="Knjiga 17">Cravetto, Enrico ''Povijest 17. knjiga: Predvečerje rata i Drugi svjetski rat (1936.-1645.)'' 1. izd, Europapress holding, 2008. ISBN 978-953-300-054-1</ref> {{Is|137}}. Ubrzo su počelli širiti svoj utjecaj na okolna područja. Tijekom [[1870-ih|1870.-ih]] Japan se počeo zanimati za otočje uz istočnu obalu [[Rusija|Rusije]] te je stoga dolazilo od diplomatskih spororvasporova koji su [[1904.]] prerasli u [[Rusko-japanski rat|kraći ratni sukob]].

Zajednička područja interesa Japan je imao i s [[Kina|Kinom]], a to su bili otok [[Republika Kina|Tajvan]] i [[Korejski poluotok]]. [[1876.]] Japan je s [[Južna Koreja|Korejom]] sklopio, za njega, povoljan trgovački sporazum pomoću kojeg je započeo svoje gospodarsko prodiranje na [[Azija|azijski kontinent]], to [[Kina]] nije smatrala dobrimpozdravila jer se ona smatrala korejskim zaštitnikom. [[1894.]] izbio je i otvoreni [[Prvi japansko-kineski rat|rat između Kine i Japana]] koji je završio pobjedom Japana te kineskoj predaji Koreje i otoka Tajvana.

Japan se tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskoga rata]] priključuje na strani [[Antanta|Antante]] te vodi ratove protiv [[Kina|Kine]], [[Rusija|Rusije]] te [[kolonija]] koje kontroliraju [[Centralne sile]]. U međuratnom razdoblju Japan zauzima kineske pokrajine [[Shandong]] i [[Mandžurija|Mandžuriju]] ([[1931.]]) gdje uspostavlja marionetsku državu. Kina je zbog Mandžurije 1937. započela [[Drugi kinesko-japanski rat|Drugi japansko-kineski rat]] koji će potrajati do 1945, [[Japan]] kada gubi Mandžuriju i Shandong. 1937. Japan s [[Treći Reich|nacističkom Njemačkom]] i [[Fašizam|fašističkom]] [[Italija|Italijom]] sklopiti [[Antikominternski pakt|Antikominterni pakt]] te si tako označiti sudbinu nakon završetka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]].

AntikomieternaAntikomieterni pakt nije potrajala nakon [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]], Italija je najprje sa Saveznicima potpisala [[Kapitulacija Italije|kapitulaciju u rujnu 1943.]], dok je Njemačka to učinila [[25. travnja]] [[1945.]] NI Japan nije prošao ništa bolje, najprije su [[Sjedinjene Američke Države]] [[Atomsko bombardiranje Hirošime i Nagasakija|bacile atomske bombe na Hiroshimu i Nagasaki]] što je uzdrmalo Japan te je on bio prisiljen sklopiti [[Mirovni sporazum|mirovni ugovor]] [[2. rujna]] [[1945.]] na američkom brodu [[USS Missouri (BB-63)|USS Missouri]]. Iako su saveznici na [[Konferencija u Jalti|Konferednciji na Jalti]] dogovorili podjelu svijeta nakon rata, japanska sudbina nije bila toliko u fokusu, najprije zato što se htio očuvati mir u Europi, gdje rat i počeo.

Ubrzo su počele razne zakonske reforme, novi ustav te je počela ''amerikanizacija'' japanskog društva. MacArthur je nametao zapadnjački, odnosno američki, model gospodarstva te su se stoga trebali raspustiti velike kompanije ([[zaibatsu]]) koje su godinama sprečavale modernizaciju [[Gospodarstvo Japana|japanskog gospodarstva]] <ref name="Svjetska politika" />{{Is|104}}. Također je bila zabrana [[Štrajk|štrajka]] i [[Prosvjed|prosvjeda]], a [[Ustav]] koji je MacArthur nametnuo bio je jednak američkome. NjemuPo Ustavu se priznavalpriznaju građanska i vjerska prava građana, a [[Japanski car|car]] je, po želji Japanaca, ostao poglavar države <ref name="Knjiga 17" />{{Is|527}}

[[10. travnja]] [[1946.]] u Japanu su održani parlamentarni izbori na kojima je pobijedila Liberalna stranka, a premijer je postao [[Shigeru Yoshida]] <ref name ="Knjiga 20"> Cravetto, Enrico ''Povijest 20. knjiga: Kronologija svjetske povjesti'' 1. izd, Europapress holding, 2008. ISBN 978-953-300-057-2</ref> {{Is|400}}, koja započinje veliku [[Agrarna reforma|agrarnu reformu]] koja je omogućila raspodjelu plemićke zemlje japanskom stanovništvu. Na novim izborima koji su održani [[1948.]], kada se i MacArthurova politika mijenja, ponovno liberalna stranka dolazi na vlast, kada učvršćuje svoj položaj. Vlada tada hoće ponovno usposaviti moć Japana, samo u političkom, a ne vojnom smislu. Iako je MacArthur, radi početka [[Korejski rat|Korejskog rata]] [[1950.]], zatražio od Yoshide da počne s obnovom [[Vojska|vojske]], Yoshida nije htio jer je smatrao da Japan još nije spreman za novi rat. Donio je ispravnu odluku, jer je japansko gospodarstvo za vrijeme rata procvjetalo, tj. u razdoblju od [[1950.]] do [[1957.]] nacionalni se dohodak povećao za 58% <ref name="Knjiga 17"/>{{Is|534}}. Vjerojatno je Yoshidina odluka utjecala na daljnji stav [[Sjedinjene Američke Države|SAD-a]] prema [[Japan|Japanu]], jer je Truman 1951. godine smijenio [[Douglas MacArthur|MacArthura]], a u [[San Francisco, Kalifornija|San Franciscu]] je potpisan mirovni sporazum s Japanom kojim Japan priznaje suverenitet [[Korejski poluotok|Koreje]], teritoriji na [[Azija|azijskom kontinentu]] su pripali [[Kina|Kini]], a [[Oružane snage SAD-a|američkoj vojsci]] je omogućeno zadržavanje u Japanu na neodređeno<ref name="Knjiga 20" />{{Is|412}}.

Iako je završena okupacija, Japan i SAD su nastavile sklapati razne sporazume među kojima je i ''Ugovor o uzajamnoj obrani'' koji obvezuje obe strane o vojnoj pomoći u slučaju napada komunističkih zemalja. Kako je veća mogućnost da će [[Kina]] ili [[Sovjetski Savez|SSSR]] napasti [[Japan]], [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] je ugovor smatrao kartom da ponovno širi svoj utjecaj u Istočnoj Aziji<ref name="Svjetska politika" />{{Is|106}}. No unutarnja politika Japana nije bila sjajna, Yoshida je nastavio unaprijeđivati odnose sa SAD, ali se unutar Liberalne stranke javlja frakcija koja zagovara poboljšanje odnosa s Kinom i SSSR-om. Tu frakciju predvodi [[Ichiro Hatoyama]], koji će [[1954.]] postati premjerom. On 1956. Sklapa mirovni sporazum sa [[Sovjetski Savez|SSSR]]-om, a tada [[Japan]] postaje član [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]] <ref name ="Knjiga 20" />{{Is|423}}. [[1957.]] Za premjera je izabran [[Nobusuke Kishi]], čelnik [[Liberalna demokratska stranka (Japan)|Liberalno-demokratske stranke]], koji je [[1960.]] revidirao ''Ugovor o uzajamnoj obrani'', zbog čega će kasnije dati ostavku<ref name="Svjetska politika" />{{Is|106-107}}.