Poluvodič: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Disambiguated: izolator → Električni izolator (2) |
|||
Redak 1:
'''Poluvodič''' ([[engleski|engl.]] semiconductor) je materijal koji ima
[[električna vodljivost|električnu vodljivost]] u sredini između [[Električni izolator|izolator]]a i
[[električni vodič|vodiča]]. Poluvodič postaje izolator na vrlo niskim temperaturama,
a na [[sobna temperatura|sobnoj temperaturi]] postaje [[električna vodljivost|električki vodljiv]], iako je ta vodljivost znatno manja nego što je vodljivost vodiča. Najčešće korišteni poluvodički materijali su [[silicij]], [[germanij]], [[galijev arsenid]] i [[indijev fosfid]].
Redak 52:
''Intrinsični poluvodič'' je poluvodič koji je dovoljno čist da preostale nečistoće neznatno utječu na električna svojstva. U tom slučaju, svi nosioci su stvoreni termalnom ili optičkom uzbudom elektrona iz popunjenog valentnog pojasa u prazni vodljivi pojas. U intrinsičnom poluvodiču je prisutan jednak broj elektrona i šupljina. U električnom polju elektroni i šupljine teku u suprotnim smjerovima, premda oni doprinose struji u istom smjeru budući da su suprotno nabijeni. Kod intrinsičnog poluvodiča struja šupljina i struja elektrona nisu nužno jednake, zbog toga što elektroni i šupljine imaju različite efektivne mase (u kristalima, analogija sa slobodnim inercijskim masama).
Koncentracija nosioca u intrinsičnom poluvodiču je jako ovisna o temperaturi. Na niskim temperaturama, valentni pojas je potpuno popunjen, čineći metarijal [[Električni izolator|izolator]]om. Povećanje temperature dovodi do povećanja broja nosioca što prati povećanje vodljivosti. Ovo se svojsto koristi kod [[termistor]]a. Ovo je ponašanje u potpunoj suprotnosti u odnosu na većinu metala, koji imaju sve manju vodljivost na sve većim temperaturama sve do temperature raspršenja (na kojoj metal postaje plazma).
''Ekstrinsični poluvodič'' je poluvodič koji je dopiran s nečistoćama kako bi se modificirao broj i tip prisutnih slobodnih nosioca naboja.
| |||