Standardni jezik: razlika između inačica

'''Standardni jezik''' je nadregionalni jezikoblik jezika svih slojeva društva.<ref>{{cite book|last=Stedje |first=Astrid |year=2001 |edition=5. |title=Deutsche Sprache gestern und heute : Einführung in Sprachgeschichte und Sprachkunde

|language=njemačkom |location=München |publisher=Fink |pages=222 |isbn=3770525140 |oclc=491865109}}</ref> Nadregionalnost je njegovo osnovno svojstvo i glavni motiv njegova nastanka.<ref>{{cite book |last= Daneš |first=František |editor1-last=Ammon |editor1-first=Ulrich |editor2-last=Dittmar |editor2-first=Norbert |editor3-last=Mattheier |editor3-first=Klaus J. (ur.) |title=Soziolinguistik: Ein internationales Handbuch zur Wissenschaft von Sprache und Gesellschaft II |publisher=Mouton de Gruyter |pages=1507 |chapter=Herausbildung und Reform von Standardsprachen |url= |series=Handbücher zur Sprach- und Kommunikationswissenschaft 3.2 |location=Berlin & New York |year=1988 |language=njemačkom |isbn=3-11-011645-6 |oclc=639109991}}</ref> Svojom nadregionalnošću standardni jezik se razlikuje od (nestandardnih) ''[[dijalekt|dijalekata]]'', koji su regionalni jeziciidiomi. A svojstvom da obuhvaća sve slojeve društva standardni jezik se razlikuje od ''sociolekata'', koji su jezici pojedinih slojeva društva. To znači da standardni jezik ima šire područje prostiranja od dijalekata i od sociolekata. Zato se u definicijama standardnog jezika navodi da on natkriljuje dijalekte i sociolekte.<ref>{{cite book|last=Lewandowski |first=Theodor |year=1990| edition=5. izd. |title=Linguistisches Wörterbuch |language=njemačkom |series=Uni-Taschenbücher. Bd. 1518 |location=Heidelberg & Wiesbaden |publisher=Quelle und Meyer |pages=1096 |isbn=3494021732}}</ref> Standardni jezici mogu biti monocentrični, kakav je [[japanski]], [[ruski]] ili [[islandski]], a mogu biti i [[Policentrični standardni jezik|policentrični]], kad različite nacije govore svaka svoju standardnu varijantu jednog zajedničkog standardnog jezika, kakav je slučaj s [[engleski]]m jezikom, [[njemački]]m, [[francuski]]m itd.<ref>{{cite book|last=Clyne |first=Michael G. |title=Pluricentric Languages: Differing Norms in Different Nations |url=http://books.google.hr/books?id=wawGFWNuHiwC&printsec=frontcover&hl=hr&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false |publisher=Mouton de Gruyter |pages=481 |series= Contributions to the sociology of language 62 |location=Berlin & New York |year=1992 |language=engleskom |isbn=3-11-012855-1 |oclc=24668375 |accessdate=4. veljače 2013}}</ref>

U poljskoj tradiciji se termini ''język ogólny'' (''opći jezik''), ''język standardowy'' (''standardni jezik'') i ''język literacki'' (''literarni jezik'') često koriste kao sinonimi,<ref>{{cite book| author r=K. Ozóg | others=J. Bartmiński (red.) | chapter=Ustna odmiana języka ogólnego | title=Współczesny język polski | work=Encyklopedia kultury polskiej XX wieku | volume=2 | location=Wroctaw | year=1993 | pages=87}}</ref><ref>{{cite web | url=http://www.edupedia.pl/words/index/show/489204_slownik_terminow_gramatycznych-jzyk_oglny.html | title=język ogólny | work=Słownik terminów gramatycznych | publisher=Edupedia | accessdate=18. novembra 2018}}</ref> no naziv ''język literacki'' kao izraz za kodificirani oblik jezika, smatra se zastarjelim i obično napušta u korist prva dva termina.<ref>{{cite web|url=https://sjp.pwn.pl/poradnia/haslo/jezyk-literacki;3980.html|author=Mirosław Bańko|date=2003-06-23|accessdate=2019-01-01|title=język literacki|work=Poradnia językowa PWN}}</ref>