Koncentracijski logor Jasenovac: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
→Broj žrtava: dodao dodatne procijene zrtvi |
||
Redak 71:
*[[Hrvatska družba povjesničara Dr. Rudolf Horvat|Hrvatska družba povjesničara dr. Rudolf Horvat]] navodi da su za vrijeme ustaškog logora u Jasenovcu ubijene 7133 osobe, dok je u Staroj Gradiški ubijeno 2825 osoba.
===Međunarodni izvori
* 77.000 - 99.000 žrtava, brojka koja se navodi u United States Holocaust Memorial Museum u Washingtonu.<ref>[http://www.ushmm.org/wlc/en/article.php?ModuleId=10005449 "Holocaust Encyclopedia - Jasenovac"], United States Holocaust Memorial Museum, pristupljeno 22. veljače 2015.</ref> Od tih procjenjuju da je bilo izmedju 45,000 and 52,000 Srba, 12,000 do 20,000 Židova, 15,000 do 20,000 Roma, 5,000 do 12,000 Hrvata i Muslimana. Sve skupa navode da je pobijeno 320,000 do 340,000 Srba i preko 30,000 Židova s teritorija NDH.▼
* najmanje 85.000 žrtava, brojka koju navodi Centar Simon Wiesenthal (projekt ''Operation Last Chance''),<ref>[http://www.operationlastchance.org/CROATIA_OLC%20Activities_1.htm "Operation Last Chance: Croatia"]<span>, posjećeno 22. veljače 2015.</span></ref>
▲* 77.000 - 99.000 žrtava, brojka koja se navodi u United States Holocaust Memorial Museum u Washingtonu.<ref>[http://www.ushmm.org/wlc/en/article.php?ModuleId=10005449 "Holocaust Encyclopedia - Jasenovac"], United States Holocaust Memorial Museum, pristupljeno 22. veljače 2015.</ref>
===Izvori povezani s Jasenovcem===
Nakon rata jedan od zapovjednika logora i bivši franjevac [[Miroslav Filipović]] je priznao (osuđen je na smrt vješanjem u Beogradu 1946. godine) da je osobno ubio 100 zarobljenika i prisustvovao masovnim egzekucijama mnogih drugih. Procijenio je da je pod njegovim zapovjedništvom likvidirano oko 20.000-30.000 zarobljenika u glavnom jasenovačkom logoru. Rekao je da su zarobljenici često bili postavljani iznad pripremljenih rovova gdje je svaki od njih zatim ubijen udarcem malja<ref name="ZKHU">ZKH (op cit) Odlomak D-XXVI</ref>. Filipović nadalje govori o svojem zapovijedanju [[Stara Gradiška|Starom Gradiškom]], zatvoreničkim logorom primarno za žene koji je bio označen kao logor V u sustavu Jasenovca:{{citat|''Bio sam u Staroj Gradiški od kraja listopada 1942. do 27. ožujka 1943. Tijekom tog vremena vršene su masovne likvidacije, obično izvan logora, primjerice u Mlaki i Jablancu, no neki su slani također u Jasenovac. Ta masovna ubijanja izvođena su po naredbi Matkovića Ivice, te je na taj način poslano 2.000-3.000 ljudi. 16. travnja 1945. vratio sam se u Jasenovac gdje sam ostao do kraja. Znao sam da su u to vrijeme leševi zarobljenika u Gradini bili ekshumirani i spaljivani radi prikrivanja tragova onoga što se činilo. Nisam sudjelovao u likvidaciji posljednjih zarobljenika, već samo u ekshumaciji.''<ref name=ZKHU />}}Veći broj autora, kako znanstvenika, tako i publicista, sudjeluje u kritičkim raspravama o broja žrtava u Jasenovcu: jedna od dobro argumentiranih polemika bilježi se između Igora Vukića - čija je obitelj bila zatočena u Jasenovcu, te koji dokazuje kako poimenični popis Javne ustanove Spomen područje Jasenovac sadrži mnoštvo osoba koje nisu ubijene u Jasenovcu (među njima i ime Vukićevog pradjeda)<ref>[http://www.kontrapress.com/clanak.php?rub=Dru%C5%A1tvo&url=Povijest-nije-crno-bijeli-film "Povijest nije crno-bijeli film"], Igor Radanović kod "Kontra Press", 31. svibnja 2014. god.</ref> i Milana Radanovića, koji optužuje I. Vukića da u svojem radu namjerno prešućuje dijelove konzultirane građe.<ref>[http://www.kontrapress.com/clanak.php?rub=Dru%C5%A1tvo&url=Glas-Koncila-Pravdanje-i-relativizacija-jasenovacke-tragedije "'Glas Koncila': Pravdanje i relativizacija jasenovačke tragedije"], Milan Radanović, kod "Kontra Press", 19. svibnja 2013.</ref>▼
Katolički župnik grada Jasenovca, od prosinca 1942. do siječnja 1945., don [[Juraj Paršić]], u članku u emigrantskom listu u Njemačkoj, piše da je ispovjedovao ustaše iz logora i primio mnogo dodatnih vjesti o zbivanjima u logoru od rodjaka ustaških čuvara. Na toj osnovi, Paršić procjenjuje izmedju 30.000 I 40.000 žrtvi Jasenovca.
▲Nakon rata jedan od zapovjednika logora i bivši franjevac [[Miroslav Filipović]] je priznao (osuđen je na smrt vješanjem u Beogradu 1946. godine) da je osobno ubio 100 zarobljenika i prisustvovao masovnim egzekucijama mnogih drugih. Procijenio je da je samo tokom 4 mjeseca pod njegovim zapovjedništvom likvidirano oko 20.000-30.000 zarobljenika u glavnom jasenovačkom logoru. To uključuje likvidaciju logora u Djakovu, kad su u Jasenovcu pobili "2—3 tisuča Židovki i njihove djece". Rekao je da su zarobljenici često bili postavljani iznad pripremljenih rovova gdje je svaki od njih zatim ubijen udarcem malja<ref name="ZKHU">ZKH (op cit) Odlomak D-XXVI</ref>. Filipović nadalje govori o svojem zapovijedanju [[Stara Gradiška|Starom Gradiškom]], zatvoreničkim logorom primarno za žene koji je bio označen kao logor V u sustavu Jasenovca:{{citat|''Bio sam u Staroj Gradiški od kraja listopada 1942. do 27. ožujka 1943. Tijekom tog vremena vršene su masovne likvidacije, obično izvan logora, primjerice u Mlaki i Jablancu, no neki su slani također u Jasenovac. Ta masovna ubijanja izvođena su po naredbi Matkovića Ivice, te je na taj način poslano 2.000-3.000 ljudi. 16. travnja 1945. vratio sam se u Jasenovac gdje sam ostao do kraja. Znao sam da su u to vrijeme leševi zarobljenika u Gradini bili ekshumirani i spaljivani radi prikrivanja tragova onoga što se činilo. Nisam sudjelovao u likvidaciji posljednjih zarobljenika, već samo u ekshumaciji.''<ref name=ZKHU />}}Veći broj autora, kako znanstvenika, tako i publicista, sudjeluje u kritičkim raspravama o broja žrtava u Jasenovcu: jedna od dobro argumentiranih polemika bilježi se između Igora Vukića - čija je obitelj bila zatočena u Jasenovcu, te koji dokazuje kako poimenični popis Javne ustanove Spomen područje Jasenovac sadrži mnoštvo osoba koje nisu ubijene u Jasenovcu (među njima i ime Vukićevog pradjeda)<ref>[http://www.kontrapress.com/clanak.php?rub=Dru%C5%A1tvo&url=Povijest-nije-crno-bijeli-film "Povijest nije crno-bijeli film"], Igor Radanović kod "Kontra Press", 31. svibnja 2014. god.</ref> i Milana Radanovića, koji optužuje I. Vukića da u svojem radu namjerno prešućuje dijelove konzultirane građe.<ref>[http://www.kontrapress.com/clanak.php?rub=Dru%C5%A1tvo&url=Glas-Koncila-Pravdanje-i-relativizacija-jasenovacke-tragedije "'Glas Koncila': Pravdanje i relativizacija jasenovačke tragedije"], Milan Radanović, kod "Kontra Press", 19. svibnja 2013.</ref>
Milko Riffer je bio zatočen u Jasenovcu od listopada 1942. do listopada 1943., u kako piše u relativno “mirno vrijeme” s manje likvidacija. No unatoč tome on dokumentria likvidaciju 1.500 logoroša samo tokom jednog dana (strana 58), kao i svjedočanstva likvidacije Roma u NDH - prema njegovoj procjeni 10.000 do 20.000 Roma, od koji samo dvoje preživjeli. Riffer ne navodi procijene ukupnih žrtvi Jasenovca ali pise o žrtavama koje “ su u neprekidnim kolonama pristizale na klaonicu”, tokom “kampanja klanja” koja je trajala skoro neprekidno dvije godine”, s “na hiljade preklanih ljudskih tjelesa” u jamama. Riffer takodjer navodi što otežava utvrdjivanje točnog broja žrtvi Jasenovca – ustaše su 1943. spalile kartoteku logora , plus mnoge pristigle žrtve su direktno odvodili na likvidaciju, tako da ti uopče nisu ušlili u logor, te nikad nisu bili evidetirani (139)
Logoraš Egon Berger je proveo 44 mjesci u Jasenovcu. On procjenjuje ukupne žrtve logora na “stotine tisuča”, te navodi 45.000 kao broj Roma istrebljenih u Jasenovcu. Berger takodjer piše da su pred sam kraj rata ustaše počele odnosit velike količine nafte na glavno stratište u Gradini, s kojom su onda spaljivali leševe na masovnim lomačama (82), konsistentno sa svjedočenjem FilipovićMajstoroviča o paljenju leševa pred kraj rata.
===Njemački izvori===
Line 84 ⟶ 91:
Dužnosnik SS-a Ernst Fick, piše u ožujku 1944. god. u izvješću [[Heinrich Himmler|Himmleru]] da su ustaše u svojim koncentracionim logorima ubili između 600 i 700 tisuća ljudi.
Njemačko korištenje podatka o izrazito visokom broju pobijenih Srba - znatno većem nego što demografi smatraju mogućim - je vrlo vjerojatno predstavljalo "svjesno pretjerivanje. Nijemci i Talijani poticali su glasine o velikom broju srpskih žrtava koje su počinili ustaše kako bi izazvali još više neprijateljstava između Srba i Hrvata te se oni stoga ne bi ujedinili u oružanom otporu protiv okupacijskih snaga. Nijemci su takve procjene posebno koristili u okupiranoj Srbiji kako bi Srbe uvjerili u potrebu da se suzdrže oružane borbe protiv okupacijskoga režima jer bi to moglo ugroziti biološki opstanak srpskoga naroda. Također su htjeli održati mir i red u NDH iz vojnih i ekonomskih razloga. Naspram toga, Talijani su pokušavali iskoristiti Srbe u NDH kao protutežu Hrvatima i da bi destabilizirali ustaški režim. Do studenoga 1941. širili su glasine u onim dijelovima koje su Talijani pripojili i u onima koje su ponovno zauzeli da su ustaše dosad već ubili pola milijuna Srba."<ref name=":2">{{Citiranje knjige|title=RAT I REVOLUCIJA U JUGOSLAVIJI 1941-1945; OKUPACIJA I KOLABORACIJA|author=Jozo Tomasevich|first=Tomasevich, Jozo,|last=|authorlink=|coauthors=|origdate=|date=2010|chapter=Preuveličavanje broja žrtava|chapterurl=|editor=|url=http://www.znaci.net/00003/524.pdf|format=|edition=|language=|pages=810-813|publisher=EPH Liber|location=Zagreb|others=Naslov izvornika War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Kollaboration by Jozo Tomasevich, Stanford University Press|quote=|accessdate={{subst:TRENUTAČNIDAN}}. {{subst:TRENUTAČNIMJESECIME}} {{subst:TRENUTAČNAGODINA}}.|isbn=0804736154|id=}}</ref> <br />
=== Demografska istraživanja ===
| |||