Ivan Kukuljević Sakcinski: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Disambiguated: Branislav → Branislav (Beograd) |
Dodana informacija o Kukuljevićevu konzervatorskom radu. |
||
Redak 47:
U revoluciji [[1848.]] godine Kukuljević se nalazi među radikalnim demokratima. Pod njegovim utjecajem, a protiv izričite carske zapovijedi [[Josip Jelačić]] [[5. lipnja]] 1848. godine otvara Hrvatski sabor koji su bečki dvor i mađarska vlada zabranili. Na Kukuljevićev prijedlog dolazi i do sazivanja [[Slavenski kongres|Slavenskog kongresa]] u [[Prag]]u. Pokraj toga on je potakao i detronizaciju Habsburgovaca na devetoj sjednici Hrvatskog sabora [[21. lipnja]] [[1848.]] godine.
No, Kukuljevićev politički rad u drugom razdoblju njegovog političkog djelovanja (poslije gušenja revolucije i [[Bachov apsolutizam|Bachova apsolutizma]], koji ga je držao pod policijskom prismotrom) u suštoj je suprotnosti s njegovim ranijim antiaustrijskim, slobodarskim i demokratskim držanjem. Kada je [[1861.]] godine postao veliki župan zagrebački on se, kao i još neki bivši Ilirci, stavlja u službu Beča i provodi protuhrvatsku i protujužnoslavensku politiku progoneći svoje prijatelje koji su i dalje ostali vjerni ilirskim idejama. Kada se Austrija nagodila s Mađarskom
=== Književni rad ===
Redak 57:
Bio je prvi predsjednik Hrvatskog arheološkog društva. Ta je činjenica, a ujedno i povijesna istina, često je bila prešućivana. U njegovu golemom radnom opusu [[Arheologija|arheologiji]] pripada možda manje važno mjesto, no i ta je »marginalia« zavrijedila osvrt budući da se Kukuljevićeva svestranost očituje i kroz taj oblik djelovanja pa i na tako uskom znanstvenom polju može se razlučiti nekoliko oblika rada. Prvo, organiziranjem Družtva za povestnicu jugoslavensku utro je put Hrvatskom arheološkom društvu, a prikupljanjem i objavljivanjem podataka u Arkivu za povestnicu jugoslavensku, stvorio je osnovni fond podataka koji je potonjim generacijama arheologa itekako olakšao rad. Ivan Kukuljević prvi je, iako neškolovani, terenski istraživač u sjevernoj Hrvatskoj pa se to može smatrati i drugim aspektom njegova djelovanja, dok su treći i četvrti oblik spisateljska djelatnost te donatorstvo. Naime, on je među prvima počeo darivati arheološki materijal tadašnjem Narodnom muzeju – točnije njegovu Arkeologičkom odjelu, iz kojega je izrastao današnji [[Arheološki muzej u Zagrebu|Arheološki muzej u Zagrebu]], matična ustanova te vrste u Hrvatskoj.<ref name="Zoran Gregl">Zoran Gregl, [http://www.matica.hr/hr/350/kukuljevicevo-arkeologicko-djelovanje-21054/ Kukuljevičevo arkeologičko djelovanje], ''[[Hrvatska revija]]'' 2, 2008., www.matica.hr, preuzeto 7. srpnja 2011.</ref> Svoju djelatnost usmjerio je prije svega na [[Antika|antiku]] i još [[1873.]] godine objavio je opsežnu raspravu ''Panonija rimska'', koja je i do današnjih dana jedina sinteza o toj temi tiskana na hrvatskom jeziku. Također se bavio proučavanjem srednjovjekovnih burgova u kontinentalnoj Hrvatskoj te objavio i više rasprava o toj tematici, od kojih su najznačajnije ''Događaji Medvedgrada'' i ''Njeke gradine i gradovi u [[Hrvatsko Kraljevstvo|Kraljevini Hrvatskoj]]''. Usporedno s arheološkom djelatnošću tekao je i njegov konzervatorski rad.<ref name="Zoran Gregl"/>
Polovicom [[19. stoljeće|19. stoljeća]], ideja o zaštiti spomenika u Austrijskoj Monarhiji dobiva državni status osnivanjem Centralne komisije za zaštitu povijesnih i umjetničkih spomenika u [[Beč]]u, a imenovanjem konzervatora [[Vicko Andrić|Vicka Andrića]] za [[Dalmacija|Dalmaciju]], Ivana Kukuljevića Sakcinskog za sjevernu Hrvatsku, [[Pietro Kandler|Pietra Kandlera]] za [[Istra|Istru]], započinje organizirano djelovanje zaštite spomenika kulture u Hrvatskoj. Ivan Kukuljević Sakcinski se među prvima usmjerava na prikupljanje građe i na organiziranje novih institucija i udruženja, pri čemu je posebno značajno osnivanje Društva za povestnicu i starine.<ref>[http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=28 Zaštita pokretnih kulturnih dobara kroz povijest], [[Ministarstvo kulture RH]], www.min-kulture.hr, pristupljeno 6. srpnja 2011.</ref> I nakon što je prestao biti konzervator Centralne komisije Kukuljević je nastavio igrati važnu ulogu u zaštiti spomenika u Hrvatskoj. Bezuspješno je pokušao spasiti utvrdu Cetingrad, a u suradnji s hrvatskom vladom sastavio je Naputak za iztraživanje, sakupljanje i čuvanje starina u Hèrvatskoj i Slavoniji i Spomenicu, odnosno Promemoriju o starinah u Hrvatskoj i Slavoniji.[https://www.academia.edu/37455304/Izme%C4%91u_Ivana_Kukuljevi%C4%87a_Sakcinskoga_i_Gjure_Szabe_za%C5%A1tita_spomenika_u_kontinentalnoj_Hrvatskoj_od_po%C4%8Detka_1860-ih_do_1910._godine_Between_Ivan_Kukuljevi%C4%87_Sakcinski_and_Gjuro_Szabo_-_Monument_Protection_in_Continental_Croatia_1860_-_1910_in_Gjuro_Szabo_1875._-_1943._Zagreb_2018._11-37]
Osnivanjem [[Družtvo za povestnicu jugoslavensku|Društva za povjesnicu jugoslavensku]], uređivanjem časopisa [[Arkiv za povjestnicu jugoslavensku]], te objavljivanjem svojih vrijednih monografija udario je temelje moderne hrvatske [[Historiografija|historiografije]].<ref name="Vlatka Vukelić"/> Prikupio je i izdao brojna vrela za [[povijest Hrvatske|hrvatsku povijest]], napisao je biografski [[leksikon]] sa 800 [[životopis]]a umjetnika, a drži se i [[pionir]]om hrvatske znanstvene [[bibliografija|bibliografije]].<ref name="Vlatka Vukelić"/>
| |||