Otvori glavni izbornik

Promjene

bez sažetka
 
=== Djelovanje u doba Prve Jugoslavije (1918.-1941.) ===
[[Datoteka:Radic_govori_na_skupstini.jpg|thumb|lijevo|400px350px|Stjepan Radić govori na skupštinskom zborovanju u [[Dubrovnik]]u [[27. svibnja]] [[1928.]] godine (desno od Radića je [[Josip Predavec]] a lijevo [[Svetozar Pribićević]]).]]
 
UsprkosUnatoč snažnom političkom pritisku [[beograd]]skoga režima, koji u "separatizmu" Hrvatske pučke/republikanske seljačke stranke vidi najveću opasnost za jedinstvo države, stranka je postigla izvrsne rezultate na izborima u razdoblju od [[1920.]] do [[1927.]] godine.
 
Od [[1920.]] do [[1924.]] godine Hrvatska seljačka stranka vodi politiku opstrukcije. Odbija sudjelovanje u radu [[Ustavotvorna skupština Kraljevine SHS|Ustavotvorne skupštine Kraljevine SHS]], a zatim odbija priznati centralistički [[Vidovdanski ustav]] koji je ta skupština donijela [[28. lipnja]] [[1921.]] godine i sudjelovati u daljemdaljnjem radu te iste skupštine koja djeluje kao [[Narodna skupština Kraljevine Jugoslavije|Narodna skupština Kraljevine SHS]]. To se ponavlja i nakon izbora [[1923.]] godine. Sljedeće godine međutim izabrani zastupnici [[Hrvatska republikanska seljačka stranka|HRSSHrvatske republikanske seljačke stranke]] (HRSS) (njih 70, od ukupno 312) ulaze u Skupštinu.
 
U ožujku 1924. godine predsjednik [[Demokratska stranka (Jugoslavija)|Demokratske stranke]] [[Ljubomir Davidović]], nastojeći srušiti vladu [[Nikola Pašić|Nikole Pašića]], radi na stvaranju ''Oporbenoga bloka'' sa [[Savez zemljoradnika|Savezom zemljoradnika]] (koji osvaja znatan dio glasova Srba u Bosni i Hercegovini), [[Slovenska ljudska stranka|Slovenskom ljudskom strankom]], [[Jugoslavenska muslimanska organizacija|Jugoslavenkom muslimanskom organizacijom]] i HRSSHrvatskom republikanskom seljačkom strankom. Taj je plan propao kada je potpredsjednik demokrata [[Svetozar Pribićević]] sa skupinom istomišljenika zastupnika istupio iz te stranke, osnovao [[Samostalna demokratska stranka|Samostalnu demokratsku stranku]], te ipotom sklopio koaliciju s [[Nikola Pašić|PašićevimPašićevom]] [[Narodna radikalna stranka|radikalimaNarodnom radikalnom strankom]].
 
Nastojeći pridobiti bilo kakvu inozemu pomoć za rješavanje "hrvatskog pitanja", predsjednik stranke [[Stjepan Radić]] je u srpnju [[1923.]] godine otišao u inozemstvo posjetivši [[London]] gdje je proveo neko vrijeme te potom odlazi u Beč. Nakon toga je [[1924.]] godine posjetio i [[Moskva|Moskvu]], igdje je učlanio stranku u [[Seljačka internacionala|Seljačku internacionalu]] koja je bila pod [[komunizamKomunizam|komunističkim]] pokroviteljstvom, što tijela stranke prihvaćaju. Nakon toga se pojačavaju pritisci na HSSHRSS, dok se hrvatski narod i hrvatska borba etiketira u ono vrijeme vrlo negativnom etiketom "komunista". Krajem godine beogradski režim na HRSS primjenjuje [[Obznana|Obznanu]] i zabranjuje njenonjezino djelovanje. Nakon povratka iz inozemstva u Zagrebu je u siječnju [[1925.]] godine Radić uhićen i predan sudu. U takvim uvjetima, organizirani su izbori u veljači 1925. godine. Vlada je primjenila Obznanu na kojimastranku HSSno ipak joj je dopustila sudjelovanje izborima i postavljanje kandidatskih lista.<ref>[[Hrvoje Matković]], ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, str. 179.</ref> Na izborima HRSS potvrđuje svoju snagu i postiže više glasova nego na prethodnim izborima 1923. godine.<ref>Hrvoje Matković, ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, str. 184.</ref> Tada međutim [[Stjepan Radić|Radić]], koji je u zatvoru, popušta i pravi veliki zaokret: izjavljuje dakako HRSS prihvaća monarhiju i odriče se republikanizma. Stranka mijenja ime, izbacujući iz naziva pridjev "republikanska". Radić je pušten iz zatvora i odlazi u koalicijsku vladu s [[Narodna radikalna stranka|radikalimaNarodnom radikalnom strankom]] (nazvannazvana i RR-vlada, po "radikali" i "Radić").
 
Sudjelovanje u vladi međutim nije dovelo do onih poboljšanja koje je Stjepan Radić očekivao, jer radikali i krug oko kralja [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra I. Karađorđevića]] odbija predložene umjerene reforme. Koalicija se raspada krajem [[1926.]] godine i HSS je ponovno u oporbi. Na izborima održanim [[1927.]] godine Hrvatska seljačka stranka doživljava zamjetljiv pad u broju glasova, iako znatno manje u broju osvojenih mandata.
[[Datoteka:Božićnica-1930.jpg|mini|''Božićnica: seljački prosvjetno-politički sbornik i kalendar za prostu godinu 1930.'', sastavio i uredio [[Vladimir Radić]], naklada Vladimira Radića, Zagreb, 1929.]]
 
Sudjelovanje u vladi međutim nije dovelo do onih poboljšanja koje je Radić očekivao, jer radikali i krug oko kralja [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra I. Karađorđevića]] odbija predložene umjerene reforme. Koalicija se raspada krajem [[1926.]] godine i HSS je ponovno u oporbi. Na izborima [[1927.]] godine stranka doživljava zamjetljiv pad u broju glasova, iako znatno manje u broju osvojenih mandata.
 
Nakon parlamentarnih izbora 1927. godine HSS sa [[Samostalna demokratska stranka|Samostalnom demokratskom strankom]] [[Svetozar Pribićević|Svetozara Pribićevića]] stvorila je [[Seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratsku koaliciju]].<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=26418 Hrvatska enciklopedija: Hrvatska seljačka stranka], pristupljeno 19. siječnja 2016.</ref>  
 
Dok je djelovala i postojala u [[Bačka|Bačkoj]], Hrvatska seljačka stranka svojim djelovanjem uvelike je pridonijela očitovanju [[Bunjevci|Bunjevaca]] i [[Šokci|Šokaca]] kao Hrvata, u smislu da je učvrstila već postojeće nacionalno ime Hrvata među tamošnjim Hrvatima, njihovo nacionalno osvještavanje i nacionalnu integraciju bačkih Bunjevaca i Šokaca s ostatkom Hrvata, odnosno utjecala je na one koji su se kolebali oko nacionalnog izjašnjavanja da se javno izjasne kao Hrvati.<ref name="Bara">[http://radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=4111&arc=4111 Radio Subotica na hrvatskom] Marija Matković/Siniša Jurić: Utjecaj HSS pridonio nacionalnoj osviještenosti Hrvata u Bačkoj, 24. kolovoza 2009. ([[Mario Bara]] na predavanju pod nazivom «Hrvatska seljačka stranka u Bačkoj – političko, kulturno i gospodarsko djelovanje»)</ref><ref name="subotica.info">[http://www.subotica.info/2009/08/22/hrvatska-seljacka-stranka-u-backoj Hrvatska seljačka stranka u Bačkoj], subotica.info, 22. kolovoza 2009., pristupljeno 14. siječnja 2016.</ref> Početci djelovalanja HSS-aHrvatske seljačke stranke u Bačkoj su od [[1930-ih]] godina [[20. Tadstoljeće|20. stoljeća]]. Tada je stranka djelovala uglavnom na području kulture, utječući prekoprijeko kulturnih i prosvjetnih društava daa biposlije se poslijeje proširila na svaki aspekt društvenog djelovanja ([[šport]], [[kultura]], [[prosvjeta]], [[umjetnost]] i t.d.ini). Tek od [[1935.]] godine uspjeli su nešto konkretno poduzeti. Sve je to bilo plodom djelovanja HSS-ovih organizacija ([[Seljačka sloga]], [[Gospodarska sloga]], [[Hrvatska športska sloga]], [[Hrvatski radnički savez]]) ili organizacija koje su angažirale članstvo HSS-a ili ljude bliske HSS-u.<ref name="Bara"/><ref name="subotica.info"/> U ono doba nejasno definiranih teritorijalnih granica, neki čelnici HSS-aHrvatske seljačke stranke su se zalagali i za pripajanje (dijelova) Bačke matici Hrvatskoj.<ref name="Bara"/><ref name="subotica.info"/>
 
==== Atentat u Narodnoj skupštini ====
Dne [[20. lipnja]] [[1928.]] godine, dvorski agent i zastupnik Radikalne stranke [[Puniša Račić]] u [[Atentat u Narodnoj skupštini 1928.|atentatu u Narodnoj skupštini]], pucnjima iz [[revolver]]a na zastupnike HSS-a, ranjava [[Ivan Pernar|Ivana Pernara]] i [[Ivan Granđa|Ivana Granđu]], smrtno ranjava Stjepana Radića te usmrćuje [[Đuro Basariček|Đuru Basarička]] i [[Pavle Radić|Pavla Radića]]. Ivan Granđa, seljak, zastupnik iz sela [[Šašinovec|Šašinovca]], sjedio je u zastupničkoj klupi pored Stjepana Radića i ranjen je u lijevu ruku kada je, u momentu atentata, svojim tijelom zaštitio Stjepana Radića i tako ga spasio od neposredne smrti.<ref>[[Zvonimir Kulundžić]], ''Atentat na Stjepana Radića'', Stvarnost, Zagreb, 1967., str. 367.</ref> Stjepan Radić umro je [[8. kolovoza]] [[1928.]] godine, od posljedica ranjavanja.
 
Pet dana nakon Radićeve smrti, [[13. kolovoza]] 1928. godine, na sastanku kluba zastupnika HSS-a, izabranih na posljednjim skupštinskim izborima 1927. godine, za novoga predsjednika stranke izabran je dr. [[Vladko Maček]].<ref>[[Hrvoje Matković]], ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, str. 260.-261.</ref>
 
==== Rezultati na parlamentarnim izborima ====
 
===== Parlamentarni izbori 1927. =====
[[Datoteka:Božićnica-1930.jpg|mini|''Božićnica: seljački prosvjetno-politički sbornik i kalendar za prostu godinu 1930.'', sastavio i uredio [[Vladimir Radić]], naklada Vladimira Radića, Zagreb, 1929.]]
[[Datoteka:Juraj_krnjević_1939.jpg|mini|[[Juraj Krnjević]], 1939. godine.]]
 
Konačno, [[Parlamentarni izbori u Kraljevini SHS 1927.|na izborima 11. rujna 1927.]] godine HSS nastupa pod imenom "Narodna seljačka stranka", pokušavajući proširiti svoj utjecaj. Međutim doživljava određeni pad u broju glasova, te manje izražen u broju mandata.
 
===== Parlamentarni izbori 1938. =====
[[Datoteka:Juraj_krnjević_1939.jpg|mini|[[Juraj Krnjević]], 1939. godine.]]
Na [[Parlamentarni izbori u Kraljevini Jugoslaviji 1938.|izborima 1938. godine]] HSS ponovno sudjeluje kao dio [[Ujedinjena opozicija|Ujedinjene opozicije]] koju su činile [[Seljačko-demokratska koalicija]], [[Demokratska stranka (Jugoslavija)|Demokratska stranka]] ([[Ljubomir Davidović]]), [[Zemljoradnička stranka]] ([[Jovan Jovanović]]), [[Crnogorska stranka|Crnogorska federalistička stranka]] ([[Sekula Drljević]]), dio [[Narodna radikalna stranka|Narodne radikalne stranke]] ([[Aca Stanojević]]) te vođe bivše [[Jugoslavenska narodna stranka|Jugoslavenske narodne stranke]]: [[Bogoljub Jevtić]] i [[Petar Živković]]{{fusg|1}}. Nositelj kandidacijske liste bio je dr. Vladko Maček. Dobili su 1.364.527 glasova (44,90%) što im je po tadašnjem izbornom zakonu donijelo 67 zastupničkih mjesta, isto kao i na prošlim izborima.
 
Približno s [[1952.]] godinom, osjećaju se komunisti dovoljno sigurnima da već marginalizirane HSS-ovce posve isključe iz rukovođenja zemljom.
 
Da je HSS-ova ideja ostala u narodu prisutnom vidimo iz činjenice kako je u razdoblju najčvršće komunističke vladavine, [[1955.]] godine, na pokop   bivšega bana Banovine Hrvatske [[Ivan Šubašić|Ivana Šubašića]] došlo oko 10.000 ljudi (za koji je javnost bila obaviještena jedino osmrtnicom udovice Vlaste Šubašić).<ref>Zdenko Radelić, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=29647 "Ivan Šubašić i Juraj Šutej pod paskom Ozne"], ''Časopis za suvremenu povijest'', sv. 39, br. 2, listopad 2007., str. 365.</ref>
 
Najveću aktivnost u inozemstvu HSS razvio je u Kanadi.<ref name="H.Matković"/> Nakon Mačekove smrti, [[1964.]] godine, Krnjević postaje predsjednikom stranke i ostaje na tom položaju do svoje smrti [[1988.]] godine.
Godine [[1989.]], u okviru snažnog pokreta za pluralizam i demokraciju u Hrvatskoj, javljaju se dvije skupine starih članova HSS-a, koje uz nekoliko mlađih ljudi rade na obnovi stranke u domovini. Jedna skupina organizira [[20. studenoga]] [[1989.]] godine obnoviteljsku/osnivačku skupštinu. Za predsjednika je izabran dr. [[Nikola Novaković]], za prvog potpredsjednika [[Ivan Zvonimir Čičak]], za drugog [[Tomislav Jugović]]. Stranka biva legalizirana u veljači [[1990.]] godine, zajedno s drugim novoosnovanim strankama ([[HSLS]], [[HDZ]] i inima).
 
Između Novakovića i Čička ubrzo dolazi do sukoba. [[24. ožujka]] 1990. godine Skupština HSS-a osuđuje odluku Novakovića o pristupanju [[Koalicija narodnog sporazuma|Koaliciji narodnog sporazuma]], te ga smjenjuje i za predsjednika izabire Čička. Novakovićevi pristaše odriču legitimnost te skupštine, pa se tako na prvim slobodnim izborima u travnju i svibnju 1990. godine pojavljuju dvije skupine koje nose isto ime. Čičkov HSS sudjeluje u [[HDB|koaliciji]] s [[HDZ]]-om; ne osvajaju nijedan mandat, dok Novakovićev HSS osvaja tri mandata.  
 
Javlja se još nekoliko frakcijskih skupina. Osim simboličkog prava na "radićevsku tradiciju" (na koju se, kao jednu od tri sastavnice svojeg programa, poziva i [[HDZ]]) i liderskih sukoba, "u igri" je i potencijalno pravo na naslijeđe velike imovine koja je bila u vlasništvu starog HSS-a i konfiscirana prvo za ustaškog, a zatim i za komunističkog režima. Zagovornici ujedinjenja, u suradnji sa Središnjim odborom u [[Bruxelles]]u, osnivaju [[9. prosinca]] 1990. godine stranku pod nazivom "HSS braće Radić". Ponajviše zahvaljujući [[Drago Stipac|Dragi Stipcu]], dolazi do sporazuma i [[25.]] svibnja [[1991.]] održana je ujediniteljska skupština, gdje se sve frakcije (uključujući i vodstvo u emigraciji) ujedinjuju pa je "uz prijenos legitimiteta stranke sa Središnjeg odbora HSS-a iz Bruxellesa, HSS nastavio političko djelovanje kao jedinstvena formacija".<ref name="Hrvoje Matković">Hrvoje Matković, ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, str. 513.-516.</ref> Za predsjednika je izabran [[Drago Stipac]].<ref name="Hrvoje Matković"/>
Na Parlamentarnim izborima 2011. godine stranka doživljava izborni fijasko i osvaja samo jedno zastupničko mjesto i to u 2. izbornoj jedinici, mandate nisu osvojili dotadašnji ministri Božidar Pankretić i Damir Bajs kao ni dotadašnja zastupnica [[Marijana Petir]], jedino je tadašnji predsjednik stranke Josip Friščić uspio ući u Sabor.
 
Na [[Hrvatski parlamentarni izbori 2015.|Parlamentarnim izborima 2015. godine]] stranka sudjeluje kao dio [[Domoljubna koalicija|Domoljubne koalicije]] i osvaja jedno zastupničko mjesto i to u 2. izbornoj jedinici, mandat je osvojio predsjednik stranke [[Branko Hrg]].<ref>[http://www.24sata.hr/politika/poznata-su-sva-imena-evo-tko-je-sve-izborio-stolicu-u-saboru-446115 ''Poznata su sva imena: Evo tko je sve izborio stolicu u Saboru''], ''[[24sata]]'', 9. studenoga 2015., pristupljeno 13. siječnja 2016.</ref> [[5. veljače]] 2016. godine, sukladno Aneksu sporazuma s HDZ-om, HSS dobio je i drugoga zastupnika u Saboru, Davora Vlaovića.<ref>[http://vijesti.hrt.hr/320960/hrg-za-nekoliko-dana-hss-u-i-treci-zastupnik ''Hrg: Za nekoliko dana HSS-u i treći zastupnik''], [[Hrvatska radiotelevizija|HRT]], [[HINA]], 7. veljače 2016.,   pristupljeno 18. ožujka 2016.</ref> Na [[Hrvatski parlamentarni izbori 2016.|izvanrednim izborima za Hrvatski sabor]] [[11. rujna]] [[2016.]] godine u sklopu [[Narodna koalicija|Narodne koalicije]] HSS osvaja pet zastupničkih mjesta (Stjepan Kožić, Ana-Marija Petin, Davor Vlaović, Željko Lenart i Krešo Beljak).<ref>[http://www.jutarnji.hr/izbori2016/izborne-vijesti-2016/svi-ljudi-u-novom-sazivu-hrvatskog-sabora-ovo-je-151-osoba-koja-ce-sljedece-cetiri-godine-zastupati-hrvatske-gradane/4688588/ Svi ljudi u novom sazivu Hrvatskog sabora: Ovo je 151 osoba koja će sljedeće četiri godine zastupati hrvatske građane], ''[[Jutarnji list]]'', 12. rujna 2016., pristupljeno 14. rujna 2016.</ref> Nakon izbora HSS je, 20. rujna 2016. godine, dao podršku HDZ-u za sastavljanje Vlade, čime se dogodio rijetko viđeni obrat u hrvatskoj politici.<ref>D.H., [http://www.index.hr/vijesti/clanak/beljak-hss-daje-svoje-potpise-hdzu-ovo-je-kraj-mostovih-ucjena/920731.aspx Beljak: HSS daje svoje potpise HDZ-u, ovo je kraj MOST-ovih ucjena], index.hr,   20. rujna 2016., pristupljeno 26. rujna 2016.</ref>
 
==== Predstavnički izbori ====
'''Europski parlament'''
 
Hrvatska seljačka stranka trenutno nema niti jednoga zastupnika   u Europskom parlamentu.
 
==== Regionalna samouprava ====
U razdoblju od 1989. do 1991. godine, kako je gore opisano, naslov predsjednika HSS-a nosili su [[Nikola Novaković]] (1989.-1991.) i [[Ivan Zvonimir Čičak]] (1990.-1991.), neko vrijeme paralelno u dvije frakcije. Osim toga postojale su skupine koje nisu priznavale nijednoga, i vodstvo HSS-a u emigraciji. Tako oni nisu bili predsjednici HSS-a u pravom smislu.
 
==   Počasni predsjednici ==
* [[Drago Stipac]]<ref name="he">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=58115 Hrvatska enciklopedija: Stipac, Drago], pristupljeno 16. siječnja 2016.</ref><ref>[http://www.hic.hr/dom/411/dom09.htm Domovinski rat. Spomenar: 31. siječnja – 6. veljače], priredio: [[Luka Gavranović]], ''Dom i Svijet'', br. 411, 31. siječnja 2002., pristupljeno 16. siječnja 2016.</ref> (1994.-1995.)
* [[Josip Torbar (ml.)|Josip Torbar]]<ref>{{citiranje weba|url=http://www.hss.hr/vodstvo-stranke/dr-josip-torbar/ |title=Dr. Josip Torbar |izdavač=Hrvatska seljačka stranka |accessdate=13. siječnja 2016.}}</ref> (1996.-2013.)