Katoličanstvo: razlika između inačica

[[Datoteka:US Navy 111026-N-RJ456-003 Lt. Jose Bautistarojas conducts Roman Catholic Mass in the chapel aboard the Nimitz-class aircraft carrier USS John C. S.jpg|230px|minijatura|desno|Prizor sa [[Sveta misa|Svetesvete mise]]]]

'''Katoličanstvo''' ili '''katolicizam''' ([[latinski jezik|latinski]] ''catholicismus'', od [[grčki jezik|grčkog]] ''καθολικός'', sveopći, univerzalni), [[kršćanstvo|kršćanski]] ogranak čiji je nauk definiran na dvadeset i jednom ekumenskom koncilu; vjeroispovijedni sustav [[Katolička crkva|Katoličke Crkve]]. Uz [[pravoslavlje]], [[protestantizam]], [[Monofizitstvo|monofizitizam]] i [[nestorijanizam]] glavna kršćanska konfesija ili vjeroispovijest. U nazivu je naznačena univerzalnost kršćanske [[evanđelje|evanđeoske]] poruke, namijenjene svakom čovjeku, narodu, jeziku, kulturi, civilizaciji i društvu, što je jedno od četiriju obilježja svake kršćanske Crkve (katolicitet). Ponekad se termin katoličanstvo definira šire, da obuhvaća sve Crkve koje imaju određeni nauk ili se deklariraju katoličkima, iako nisu u zajedništvu s Papompapom.

Katolicizam je organiziran kao vidljiva Kršćanska Crkva, koja ima hijerarhiju i laike. Članom vjerske zajednice postaje se [[krštenje]]m, a krste se djeca i odrasli. [[Kler]]ici i laici razlikuju se samo vrstom službe u zajednici. U katolicizmu postoje tri vrste hijerarhije: svećenička ([[biskup]], [[prezbiter]], [[đakon]]), kanonska ([[Papapapa]], ordinarij, dekan, [[župnik]], kapelan) i počasna ([[kardinal]], metropolit, [[nadbiskup]], prelat, [[kanonik]] i prebendar). Katolička je crkva nadnacionalna i centralizirana. Vrhovni je poglavar [[Papapapa]] (rimski biskup), koji uz pomoć [[Vatikan|Svete stolice]] i njezinih tijela upravlja sveopćom Crkvom, u zajedništvu s [[biskup]]ima, koji upravljaju mjesnim crkvama (biskupije). Biskupija se dijeli na dekanate, kojima upravljaju dekani ili nadžupnici. Dekanati se dijele na župe, kojima upravljaju [[župnik|župnici]], a pomažu im kapelani. Postoje i [[nuncij]]i.

U katolicizmu je načelno prihvaćen nauk o dvije vlasti, [[duh]]ovnoj (Crkva) i vremenitoj ([[država]]). No u povijesti je dolazilo do napetosti između Papapapa i vladara, Crkve i države. Čas se vladari miješaju u crkvene poslove (borba za investituru, pornokracija, avignonsko sužanjstvo) ili pokazuju cezaropapističke tendencije (galikanizam, jozefinizam), čas pape nastoje biti vrhovni vođe zapadnoga srednjovj. kršćanskog svijeta ([[Grgur VII.]], [[Inocent III.]], [[Bonifacije VIII.]]), pokazujući teokratske tendencije. U srednjem vijeku katolicizam je službena religija zapadnoga kršćanskog svijeta, a nakon reformacije državna konfesija u katoličkim državama. Nakon [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]] ([[1789.]]) katolicizam se susreće s laičkim društvom i građanskom liberalnom državom te s problemom svjetonazornog pluralizma i slobode savjesti, a u XX. st. se susreo s totalitarnim državama, koje ga bilo toleriraju i podređuju ([[fašizam]]), bilo osuđuju na postupno odumiranje ([[komunizam]]). Na [[Drugi vatikanski koncil|Drugome vatikanskom koncilu]] ([[1962.]]-[[1965.|'65.]]) Katolička je crkva temeljito redefinirala odnos Crkve i države, prihvatila svjetonazorni pluralizam i slobodu savjesti. Prema koncilskom shvaćanju Crkva je odvojena od države, ali ne smije biti isključena iz društva.