Inačica od 5. travnja 2019. u 19:26 uredi Croxyz (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 93.307 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 5. travnja 2019. u 19:50 uredi ukloni ovu izmjenu Uspjeh je ključ života (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 7.602 edits →‎Povijest Oznake: mobilni uređaj m.wiki Novija izmjena →
Redak 2: '''Dalmatinske gradovi-države''' bili su [[Dalmacija\|dalmatinski]] lokaliteti gdje su prevladavali lokalni [[romanski jezici]] među stanovništvom koji su preživjeli [[Seoba naroda\|Seobu naroda]] nakon pada [[Zapadno Rimsko Carstvo\|Zapadnog Rimskog Carstva]] od. kraja 3. do sredine 6. stoljeća. 8 malih gradova koji su stvorili autohtoni stantovnici koji su održavali političke veze sa [[Bizantsko Carstvo\|Bizantskim Carstvom]] (koji su za obranu svojjih gradova dopuštali njihovu trgovinu).<ref>[https://archive.org/stream/dalmatiaquarnero01jackuoft#page/14/mode/2up Thomas Jackson: Recovery of Roman municipalities. p. 14-16], pristupljeno 5. travnja, 2019.</ref> Izvorna imena dalmatinskih gradova su bili ''[[Jadera]] ([[Zadar]]), [[Spalatum]] ([[Split]]), [[Crespa]] ([[Cres]]), [[Arba]] ([[Rab]]), [[Tragurium]] ([[Trogir]]), [[Vecla]] ([[Krk]]), [[Ragusium]]'' ([[Dubrovnik]]) i ''[[Cattarum]] ([[Kotor]])''. Njihov jezik i njihovi zakoni su, u početku bili [[Latinski jezik\|latinski]], ali nakon nekoliko stoljeća oni su sami razvili svoj neolatinski jezik ("[[Dalmatski jezik\|dalmatski]]"), koji je trajao sve do 19. stoljeća. Gradovi su bili glavna pomorska središta sa uglavnom velikom trgovinom sa gradovima [[Apeninski poluotok\|Apeninskog poluotoka]] i rastućom [[Mletačka Republika\|Mletačkom Republikom]]. == Povijest == Dalmacija nakon pada [[Rimsko Carstvo\|Rimskog Carstva]] sastojala se od skupine autohtonih obalnih gradova koji su funkcionirali kao gradovi-države, sa velikom autonomijom, ali bez kontrole nad ruralnim zaleđem koje kontroliraju slavenska plemena koja su došla nakon [[640.]]<ref>[https://books.google.com/books?id=JNMOAAAAQAAJ&pg=RA1-PA4&dq=dalmazia+citta+stato&hl=it&source=gbs_selected_pages&cad=2#v=onepage&q=dalmazia%20citta%20stato&f=false Giovanni Cattalinich. "Storia della Dalmazia" V chapter], pristupljeno 5. travnja 2019.</ref> Etnički, [[Dalmacija]] je debitirala kao jedna od regija [[Rimsko Carstvo\|Rimskog Carstva]], sa rimskom kulturom koja se počela razvijati samostalno, formirajući sada izumrli ''"[[dalmatski jezik]]"''. Pa su ovi gradovi bili obilježeni zajedničkim zakonima na [[latinski jezik\|latinskom jeziku]], [[Rimokatolici\|katoličkoj]] vjeri, istim [[romanski jezik\|romanskim jezikom]], zajedničkom trgovinom i istim političko-administrativnim strukturama and entitetima. Osam gradova-država su bile: * ''Jadera'', kasnije preimenovan u "Zara" u [[talijanski\|talijanskom]] i "Zadar" u [[hrvatski jezik\|hrvatskom jeziku]]). Izvorno je mali otok u srednjoj Dalmatinskoj obali. * ''Spalatum'', talijanski: "Spalato" i hrvatski: "Split". Inicijalno kreirano unutar [[Dioclecijanova palača\|Dioklecijanove palače]] * ''Crespa'', talijanski: "Cherso" i hrvatski: "Cres". Otok u sjevernoj Dalmaciji * ''Arba'', talijanski: "Arbe" ai hrvatski: "Rab". Mali otok ispred Sjevernog Velebita. * ''Tragurium'', talijanski: "Trau" and hrvatski: "Trogir". Mali otok nedaleko od [[Salona\|Salonr]] * ''Vecla'', it: "Veglia" and cr: "Krk". In an island near the northern Dalmatia coast * ''Ragusium'', talijanski: "Ragusa" and hrvatski: "Dubrovnik". Originally a small island in southern Dalmatia * ''Cattarum'', talihanski: "Cattaro' and hrvatski: "Kotor". Koji se danas nalazi u [[Crna Gora\|Crnoj Gori]]. Kasnije su nastali i drugi gradovi u sjevernoj i središnjoj Dalmaciji kao Sebenicum (današnja [[Šibenik]]), Flumen (današnja [[Rijeka]]) i Pagus (danas [[Pag (grad)\|Pag]]). {{Povijest Dalmacije}} <!-- {{Sljedećem citatu je upitna točnost bilo bi poželjno vidjeti i pogledati izvor, izbrisati ili privremeno ukloniti jer služi kao fašistička propaganda srpskih i talijanski desničara, ali i srpskih ljevičara koji to šire društvenim mrežama}} --> {{Citat\|''Velika slavenska migracija u Iliriju, koja je donijela potpunu promjenu sudbine Dalmacije, dogodila se u prvoj polovici 7. stoljeća. U drugim dijelovima Balkanskog poluotoka ovi osvajači [[Srbi]], [[Hrvati]] ili [[Bugari]] nisu imali poteškoća u protjerivanju ili apsorpciji autohtonog stanovništva. Ali ovdje su bili zbunjeni kada su se suočili sa snažnim pomorskim gradovima-državama, visoko civilizirani i sposobni osloniti se na moralnu, ako ne i na materijalnu potporu svojih rođaka u Italiji. Slijedom toga, dok su seoske četvrti naseljavali Slaveni, latinsko ili talijansko stanovništvo hrlilo je za sigurnost u Ragusu, Zaru i druge velike gradove, i cijela je zemlja tako podijeljena između dvije često neprijateljske zajednice. Ta je opozicija pojačana raskolom između istočnog i zapadnog kršćanstva (1054), Slaveni su u pravilu preferirali pravoslavlje ili ponekad bogumilsku vjeru, dok su Talijani čvrsto vezani za katoličku vjeru. Tek u 20. stoljeću suparničke rase pridonose zajedničkoj civilizaciji u književnosti Raguse. Takvoj podjeli stanovništva mogu se pripisati dvije dominantne karakteristike lokalne povijesti: potpuna odsutnost nacionalnog, za razliku od građanskog života, te izvanredan razvoj umjetnosti, znanosti i književnosti. Bosna, Servia i Bugarska imale su svako razdoblje nacionalne veličine, ali su ostale intelektualno zaostale; Dalmacija nikada nije uspjela postići političko ili rasno jedinstvo, ali dalmatinske gradove-države, bile su izolirane i prisiljene gledati prema Italiji kao potporu, dijele snagu u maršu talijanske civilizacije. Njihov geografski položaj dovoljno je objasniti relativno mali utjecaj bizantske kulture tijekom šest stoljeća (535-1102) tijekom kojih je Dalmacija bila dio istočnog carstva. Krajem tog razdoblja bizantsko je pravilo sve više postajalo samo nominalno''.<ref>1911 Encyclopædia Britannica, p.774, pristupljeno 5. travnja 2019.</ref>}} == Izvori == {{Izvori}} == Vanjske poveznice ==

Dalmatinski gradovi-države: razlika između inačica