Sveti Martin (otok): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 81:
Ni jedna od upravnih jedinica na koje je ovaj otok podijeljen ne nalazi se u schengenskoj zoni. Granična kontrola vrši se dolaskom na otok, ali su kontrole između dviju strana otoka rijetke. Od 2007. godine na snazi je francusko-nizozemski sporazum o graničnoj kontroli na Svetom Martinu, kojim se poboljšava granična kontrola u zračnim lukama na ovom otoku.
 
Na otoku se nalaze dvije zračne luke. [[Međunarodna zračna luka PrincessPrinceza JulianaJulijana]] nalazi se na nizozemskoj strani otoka i služi kao glavna zračna luka otoka koja može zaprimiti i velike zrakoplove kao što su [[Boeing 747]], [[Airbus A340]], i [[McDonnell Douglas MD-11]]. Ova zračna luka poznata je i posebna po vrlo kratkoj pisti i položaju između plaže i brda. Zbog fascinantnog slijetanja, turisti često fotografiraju dolazak velikih zrakoplova koji za samo nekoliko metara prelijeću kupače na plaži Maho.
Na francuskoj strani otoka nalazi se [[zračna luka L'Espérance (Grand Case)|zračna luka L'Espérance]] u mjestu [[Grand Case]]. Ova zračna luka služi za manje zrakoplove koji povezuju otok s ostalim karipskim otocima. Na ovoj luci promet je često otežan za vrijeme sezone uragana.
 
Glavni način prijevoza za turiste na otoku su unajmljeni automobili. U slučaju vožnje izvan glavnih otočnih cesta, kao što su skrivene plaže, preporučuje se upotreba automobila s pogonom na četiri kotača. Danas je cestovni promet na Svetom Martinu postao veliki problem, te su zastoji kod Marigota, Philipsburga i zračne luke vrlo česti.