Bitka kod Petrovaradina 1716.: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
s en.wiki |
||
Redak 16:
|zapovjednik2 = [[Slika:Flag of the Ottoman Empire (1453-1844).svg|20x22px]] [[Silahdar Damad Ali-paša|Damad Ali-paša]] †
|zapovjednik3=
|postrojbe1 = 60.000<ref name="Spencer" />–91.300 (41.000 njemačkih, oko 42.000 ugarskih i hrvatskih pograničnih vojnika<ref>''Military History of Hungary'', Zrínyi Military Publisher, 1984.</ref> oko 8.000 vojnika petrovaradinskog garnizona<ref>(srp.) [https://web.archive.org/web/20170805182120/http://www.vojvodina.com/naslovna/arhiva7/060807.html Vojvodina.com] M. Vn. Plotun u sećanje na heroje. Preuzeto iz lista "Dnevnik" od 07. kolovoza 2006. </ref>
|postrojbe2 =
|postrojbe3=
Redak 28:
Bitka je bila važna povijesna prijelomnica. Premda je Osmansko Carstvo bilo na uzmaku i prisiljeno već duže vremena na obrambena djelovanja, ova bitka nije bila tek jedna u toj fazi. Pobjedom u ovoj bitci Osmansko Carstvo moglo je preokrenuti tijek ratovanja. Osvajanjem Petrovaradina ostvarili bi im se preduvjeti za ponovnog pokušaja osvajanja Budima, Pešte, Beča, Zagreba i Praga.<ref name=dbp/>
1716. je veliki vezir Damat Ali-paša okupio 150.000 osmanskih vojnika kod Beograda.<ref name="Spencer">''A Global Chronology of Conflict: From the Ancient World to the Modern Middle East'', Vol. II, ed. Spencer C. Tucker, (ABC-CLIO, 2010), 721.</ref> U jezgri vojske bilo je 40.000 [[janjičar]]a, 20.000 [[spahija]] i 10.000 Tatara, zajedno s nešto odmetničke [[kuruci|kuručkog]] konjaništva. Kod Zemuna su prešli Savu koncem srpnja i došli na desnu obalu Dunava prema [[Srijemski Karlovci|Srijemskim Karlovcima]], na habsburškom teritoriju. Tatari, Moldavci i kuruci ušli su u [[Transilvanija|Transilvaniju]], ali transilvanske snage nisu bile protivnik po mjeri Tatarima.<ref>Magyarország története 1526-1686 (History of Hungary 1526-1686), Autori: Zsigmond Pach i Ágnes Várkonyi, Akadémia Kiadó (Akadémia Publisher), Budapest 1985. ISBN 963-05-4098-3</ref>
Osmanska vojska je pristigla 3. kolovoza 1716. pred zidine Petrovaradina i opsjela ga. Austrijska vojska, pod zapovjedništvom princa Eugena Savojskog jutra 5. kolovoza odgovorila je izlaskom izvan utvrde.<ref name="narod"/> Današnje procjene govore da su osmanske snage navalile s oko 150.000 vojnika, u kojima je bilo i oko 10.000 [[Krimski Tatari|krimskih Tatara]]. Nasuprot njih je bila kršćanska carska vojska brojala je oko 65.000 vojnika, a s pomoćnim postrojbama "narodne milicije" ukupno je imala oko 90.000 vojnika. Iako uz mnogobrojne vojnike, okončana je u svega nekoliko sati. Napredna vojna saznanja kršćanske civilizacije pobijedila su zaostale vojne nauke jedne orijentalne vojske koja je zaostala na zasadama fanatizma i pljačke pograničnih područja. Princ Eugen razdvojio je osmansko [[pješaštvo]] od konjaništva. Carsko [[konjaništvo]] je na lijevom krilu potisnulo osmanske spahije konjanike u močvaru koje je tu izgubilo mobilnost. Prepušteni sebi našli su se [[janjičari]] u središtu koje je napalo carsko konjaništvo. Razbijena osmanska vojska uspaničila se i pošla povlačiti. Povlačenje je bilo u rasulu. Da bi spriječio raspad svojih vojnih crta osobno se u borbu uključio sami veliki vezir. U jednom trenutku bitke pogodila ga je topovskakugla. Bitka je bila gotova već poslije 11 sati.<ref name=dbp/>
| |||