Inačica od 3. lipnja 2019. u 18:13 uredi Tmina32 (razgovor \| doprinosi) 54 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 3. lipnja 2019. u 18:36 uredi ukloni ovu izmjenu Hmxhmx (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 4.444 edits m deizam i ateizam ideologije novog vijeka? - uklanjanje izmjene 5267230 suradnika Tmina32 (razgovor) Oznaka: uklanjanje Novija izmjena →
Redak 36: [[Datoteka:Verscheiden wijzen van pijnigen bij de inquisitie gebruikelijk.jpg\|mini\|desno\|300px\|Različiti načini [[Mučenje\|mučenja]].]] Lošoj fami o inkvizicijama pridonijeli su različiti uzroci: mogućnost pokretanja postupka od inkvizitora, mučenje i česta kršenja samih pravila o zabrani mučenja u slučaju nepostojanja dokaza, kao i kršenje propisa o isključivo jednokratnom mučenju<ref> Levack, str.Levack, str. 79-82</ref> , apsurdnost određenih optužbi (npr. o vještičarenju), progon ljudi s drugačijim vjerskim uvjerenjima (heretika), političnost Španjolske inkvizicije, razne zloupotrebe u postupcima, ali i anticrkvena propaganda nekih ideologija novog vijeka ([[~~deizam~~Francuska revolucija]], [[~~ateizam~~komunizam]]). Postupak pred inkvizitorom je mogao pokrenuti bilo tko tužbom, ali i sam inkvizitor na temelju vlastite istrage. Iako se po propisima rezultati te istrage nisu smjeli koristiti kao dokazni materijal, te je optuženi trebao biti oslobođen ako nije bilo drugih dokaza, ovo se u praksi često svodilo na situaciju "kadija te tuži, kadija ti sudi", a nepravednom suđenju je doprinosilo i to što nikakva obrana nije bila moguća.{{nedostaje izvor}} Poricanje krivnje je često korišteno kao dokaz protiv tuženog, odnosno tužene (npr. kod progona vještica).

Inkvizicija: razlika između inačica