Budizam: razlika između inačica

'''Budizam''' je jedna od pet velikih svjetskih [[religija|religija]]. Nastao je u VI stoljeću prije Krista u sjevernoj [[Indija|Indiji]]. Osnovao ga je [[Buda|Sidarta Gautama]], za kojeg se većina stručnjaka slaže da je živio od 563. do [[483. pr. Kr.]] Najstariji sačuvani podaci nalaze se u tekstovima prakriti skupine jezika koja uključuje gandari i pali. Tekstovi na pali jeziku su formirali kanon današnjeg [[teravada]] budizma dok su gandara tekstovi, iako nestali iz aktivne upotrebe, kao najstariji dostupni zapisi danas iznimno bitni za razumijevanje ranih faza razvoja. Djelomično su sačuvane i druge verzije ranih škola pri čemu su važni kineski prijevodi koji ponekad sadrže jedine preostale zapise određenih tekstova, kao i neki drugi fragmenti i tekstovi. Glavne grane budizma su teravada (škola starih) i mahajana (velika kola) dok se vađrajana ponekad smatra zasebnom, a ponekad dijelom mahajane. Budizam utjecao na europsku filozofiju, osobito u XIX. stoljeću. Broj sljedbenika budizma procjenjuje se između 150 do 500 milijuna jer budizam ne isključuje i pripadnost nekoj drugoj vjeri.<ref name="HEb">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=9995 budizam], [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]], pristupljeno 19. studenog 2015.</ref>

Prema vjerskim zapisima Sidarta Gautama je bio sin bogatog vladara manjeg teritorija u podnožju [[Himalaja|Himalaje]], u današnjem [[Nepal|Nepalu]]u. Njegovom je ocu prorokovano da će sin postati ili veliki vladar ili prosjak, lutalica i beskućnik. Otada ga je pokušavao zaštititi od svih nevolja ovoga svijeta. Gautama je odgajan u prekrasnim palačama, poučavan je znanosti i umjetnosti, a u šesnaestoj godini je stupio u brak sa Jašodarom, vršnjakinjom plemenita roda s kojom je dobio sina Rahulu.

Gautama je proveo nekoliko godina udubljen u najekstremnije asketske vježbe izgladnjujući se gotovo do smrti i [[Kontemplacija|kontemplirajući]] pod vodstvom nekolicine poznatih sramana učitelja svog vremena, ali je rješenje problema patnje pronašao tek kad se odrekao tog puta postigavši [[Nirvana|nirvanu]] ispod "Drva prosvjetljenja", pod kojim se zavjetovao sjediti u meditaciji sve dok ne ostvari svoj cilj. Tada je postao Buda (prosvijetljeni) i spoznao je podrijetlo patnje i boli kao i put koji vodi oslobođenju. Svoja je iskustva i spoznaje sažeo u formulama četiri plemenite istine i osmerostrukog puta koje spominje već u prvoj propovijedi i koje su temelji budističke doktrine.

Buda je ubrzo nakon prosvjetljenja počeo podučavati te prihvaćati učenike u svojevrsnu asketsku zajednicu. U početku je ona bila dosta neformalna, a s vremenom su se, kao odgovor na potrebe organizacije razvijala kompleksna redovnička pravila. Ona su i danas jedan od najstarijih tekstualnih izvora budizma i svjedoka razvoja zajednice. Redovnička je zajednica do današnjih dana u većini budističkih kultura ostala temeljem i čuvarem religije.

Uvjetno rečeno [[teravada]] ("govor starih") je najstarija od živućih škola, tj. to je tradicija koja relativno rano izolirala i izdvojila te doktrinarno zatvorila pred daljnjim utjecajima i promjenama temeljnog kanona. Nastala je je u razdblju od II. st. pr. Kr. do I. st. Dok su druge tradicije nastavile širiti korpus kanonskih tekstova ona prihvaća jedino Tripitaku dok su svi drugi tekstovi smatrani [[Apokrifi|apokrifnima]]. U tradiciji i danas u velikoj mjeri vlada stav i stalni osjećaj osjetljivosti i ugroženosti doktrine te potrebe za njenim čistim ortodoksnim očuvanjem pred prijetnjama, a u to su se ime često kroz povijest provodile reforme u svrhu jačanja ortodoksije i vraćanja izvorima pri čemu su presudnu ulogu igrale promjene na političkoj sceni i podrške vladara raznim frakcijama. Tako i današnji oblik teravade u velikoj mjeri dolazi iz opširnih reformi koje su se provodile u kolonijalno doba, a od tada potiče i na zapadu sve popularnija tradicija meditacijske prakse [[vipassana|vipassane]] koja se nizom pokušaja i eksperimenata u sklopu šireg nastojanja povratka izvorima u to vrijeme pokušavala na osnovu drevnih spisa reanimirati među asketizmu i kontemplaciji sklonijim redovničkim krugovima, sa većim ili manjim uspjesima.

Ova grana budizma raširena je u [[Šri Lanka|Šri Lanki]], [[Tajland|Tajlandu]]u, [[Mjanmar|Mjanmaru]]u i [[Kambodža|Kambodži]].<ref name="HEb"/>

[[Mahajana|Mahajana]] je nastala od I. do VII. st.<ref name="HEb"/> i danas je najveća i najšarolikija budistička skupina, posebno ako u nju uvrstimo i vađrajanu koja se može promatrati i kao njen dio i kao zasebna tradicija.

Mahajana budizam proširen je po [[Kina|Kini]], [[Japan|Japanu]]u, [[Vijetnam|Vijetnamu]]u i [[Koreja|Koreji]].<ref name="HEb"/>

Ovu se tradiciju može svrstati i unutar mahajane na čijim je temeljnim učenjima izgrađena. Nastaje nakon VII. soljeća, u vrijeme snažnog utjecaja [[tantra|tantre]] koja je obilježila kako budizam tako i [[hinduizam]] srednjega vijeka, osobito u sjeverozapadnim dijelovima Indije. Kao takva bogata je ezoteričnim elementima, kompleksnim obredima, [[Magija|magijskim]] praksama i tome slično. Danas je predstavljaju [[Tibetanski budizam]] i pojedine japanske tradicije, prvenstveno [[šingon]]. Pri tome se zbog ranijeg prelaska japanska vađrajana zasniva samo na starijim tekstovima dok tibetanska tradicija prenosi cjeloviti tantrički korpus, a konstantno do danas razvija i nove inačice kroz doktrinu sakrivenih učenja (u fizičkom ili duhovnom svijetu) koje odabrani mogu u bilo kojem trenutku ponovno otkriti i time započeti novu (ili sa gledišta vjere rekonstruirati staru) duhovnu praksu i tradiciju. Osim u Tibetu i Japanu raširena je i u [[Mongolija|Mongoliji]], [[Butan|Butanu]]u, [[Nepal|Nepalu]]u te manjinski u [[Kina|Kini]] i [[Rusija|Rusiji]].<ref name="HEb"/>

# Put koji vodi do prestanka patnje: sloboda se može naći slijeđenjem osmerostruke staze

Budući u [[Vede|Vedama]] ima vrlo malo naznaka koje se mogu povezati sa idejama poput [[Reinkarnacija|reinkarnacije]], ali i mnogim drugima koje danas doživljavamo ključnim u modernom hinduizmu (nenasilje, [[joga]], asketizam i sl.), mnogi povjesničari smatraju kako te ideje dolaze iz sramanskog kruga utjecaja kojemu pripada i budizam, a koji bi možda mogao biti paralelna i neovisna tradicija vedskoj, možda i autohtona i pred-[[Indoiranski_narodiIndoiranski narodi|arijevska]]. Ako bi se ta pretpostavka pokazala točnom religijske bi tradicije kojima uz [[Jainizam|đinizam]], neke izumrle i neke hinduizirane (npr. samkja, a sve više i đinizam gubi granicu prema hinduizmu) pripada i budizam mogli smatrati izvorom tih doktrina.

[[File:Kyauksa.JPG|thumb|Tripitaka uklesana u kamen u jednome od budističkih hramova u [[Mjanmar|Mjanmaru]]u]]

Kanonski spisi mahajane. Pisani na [[Sanskrt|sanskrtusanskrt]]u, nastaju nakon tripitake kroz dugo vremensko razdoblje i uz veću raznolikost učenja.