|
'''Obiteljsko pravo''' je skup pravnih pravila i načela kojima se uređuju obiteljski odnosi, tj. osobnopravni i imovinskopravni odnosi članova [[obitelj]]i te članova obitelji prema trećim osobama. Prije svega, normama obiteljskog prava uređuje se [[brak]] i bračni odnosi, te odnosi između [[roditelj]]a i [[djete|djece]]. Pravna pravila obiteljskoga prava važna su u životu pojedinca te za odnose u obiteljskoj zajednici jer utječu na status člana obitelji, nastanak i prestanak pojedine obiteljske zajednice, ali također i na zaštitu prava i interesa članova obitelji koji su u stanju ugroženosti zbog dobi, nasilja u obitelji i slično.
Predmet obiteljskoga prava je pravno uređenje društvenih odnosa koji su po svojoj naravi intimni i obiteljski.
==Pravna priroda==
Tradicionalno, obiteljsko pravo smatralo s dijelom [[građansko pravo|građanskog prava]], što je danas vidljivo u [[građanski zakonik|građanskim zakonicima]] pojedinih zemalja (kao npr. u [[Austrija|Austriji]], [[Njemačka|Njemačkoj]], [[Italija|Italiji]]), koji sadrže i norme obiteljskog prava.
U suvremenoj hrvatskojmodernoj [[pravna znanost|pravnoj znanosti]], zastupa se učenje o obiteljskom pravu kao samostalnoj grani [[pravo|prava]], čije su norme izdvojene u zasebnu cijelinu i čine samostalan dio pravnog sustava što i čini obiteljsko pravo u Hrvatskoj zasebnom granom prava. OniNorme pravnimogu poretcibiti koji obiteljskopravnu materiju uređujusadržane u sklopucjelovitom građanskopravnihobiteljskom kodifikacija skloniji su shvaćanju da je obiteljsko pravo dio građanskoga prava. No, unatoč tomu što hrvatska teorija prava obiteljsko pravo promatrazakonu (kao zasebnu granu prava, neupitna je povezanost obiteljskoga prava s građanskim pravom, posebice s nasljednim i imovinskim pravomnpr. Također,u valja[[Hrvatska|Hrvatskoj]]) napomenutiili iu važnunekoliko razliku između obiteljskog i građanskog prava,odvojenih [[zakon]]a ta(npr. je da je obiteljsko pravo[[Švedska]], iako dijelom privatnoga prava, bogato javnopravnim obilježjima[[Engleska]]).
Norme mogu biti sadržane u cjelovitom obiteljskom zakonu (kao npr. u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]) ili u nekoliko odvojenih [[zakon]]a (npr. [[Švedska]], [[Engleska]]).
Pravno uređenje obiteljskih odnosa te obiteljsko zakonodavstvo predmet su istraživanja '''obiteljskopravne znanosti''', kao jedne discipline pravnih znanosti.
Pravnim propisima određni su subjekti obiteljskopravnih odnosa, pretpostavke za njihov nastanak, pravni učinci koje proizvode, kao i pretpostavke te učinci prestanka tih odnosa.
Izvori hrvatskog obiteljskog prava su [[Ustav]], međunarodni ugovori, zakoni te podzakonski propisi. Od međunarodnih ugovora donesenih u okviru univerzalnih međunarodnih organizacija najvažniji akti su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. te Konvencija o pravima djeteta iz 1989.,dok je od akata donesenih u onviru regionalnih međunarodnih organizacija za obiteljsko pravo u Hrvatskoj najvažnija Europska konvencija za zaštitu ljudkih prava i temeljnih sloboda. Od zakona su najvažniji Obiteljski zakon iz 2015., Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji, Zakon o državnim maticama i drugi. Pravna znanost u Hrvatskoj nije izvor prava te se stoga ne može ubrojiti kao izvor obiteljskoga prava, iako može iamti posredan utjecaj snagom svojih argumenata.
Pravnim propisima obiteljskog prava uređuje se odnosi između:
===Izvanbračne zajednice žene i muškarca===
Razlika između braka i bračne zajednice jest pravne naravi. Po hrvatskom pravu, '''[[izvanbračna zajednica žene i muškarca]]''' je životna zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.
===Zajednica istospolnih partnera===
'''[[Istospolna zajednica]]''' je životna zajednica dviju osoba istog spola koje nisu u braku, izvanbračnoj ili drugoj istospolnoj zajednici, a koja traje najmanje tri godine te koja se temelji na načelima ravnopravnosti partnera, međusobnog poštovanja i pomaganja, te emotivnoj vezanosti partnera. Promjenama obiteljskopravne materije i donošenjem novoga Zakona o životnom partnerstvu osoba istoga spola, u Republici Hrvatskoj je uveden novi institut životnog partnerstva kao zajednice obiteljskog života dviju osoba istoga spola sklopljena pred matičarom, a koja se zasniva na načelima ravnopravnosti, međusobnog uvažavanja i pomaganja te međusobnom poštovanju dostojanstva. Životno partnerstvo sklapaju svije osobe istoga spola pred matičarom i u prisutnosti dva svjedoka. Istim je Zakonom uvedeno i neformalno životno partnerstvo, a koje je u pravima i učincima izjednačeno s izvanbračnom zajednicom.
===Odnos roditelja i djece===
===Utvrđivanje i osporavanje majčinstva i očinstva===
'''Djetetova majka''' jest žena koja ga je rodila (mater in iure semper certa est). Zakonska formulacija (i gramatičko tumačenje) govori u prilog tvrdje o neoborivoj predmnjevi (''praesumtio iuris et de iure'') , no s obzirom na odredbe o iznimnoj mogućnosti osporavanja majčinstva ženi koja je rodila dijete začeto jajnom stanicom druge žene (čl. 86 Obiteljskoga Zakona), ipak se radi o oborivoj predmnjevi(''praesumtio iuris'')
'''Djetetovim ocem''' smatra se majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka.
'''Djetetovim ocem''' smatra se majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka (pater est quem nuptiae demonstrant). Ocem djeteta smatra se osoba koja ga prizna ili čije je očinstvo utvrđeno sudskom odlukom. Očinstvo se može priznati na zapisnik pred matičarom, sudom ili Centrom za socijalnu skrb te se također može priznati i u oporuci. Ako majka prilikom upisa djeteta u maticu rođenih nema podataka o djetetovom ocu, majka može označiti osobu za koju tvrdi da je otac njezina djeteta. Ako označena osoba izjavi kako on nije otac djeteta, očinstvo se može utvrđivati samo u postupku pred sudom. Iznimno, pored već navedenih mogućnosti u kojima se očinstvo može osporavati, moguće ga je osporavati i u slučaju da je dijete rođeno u braku ili u razdoblju od tristo dana od prestanka braka ako je dijete začeto uz medicinsku pomoć sjemenom druge osobe bez pisanog pristanka ženinog supruga.
Ukoliko se na taj način ne može odrediti majčinstvo ili očinstvo, utvrđuje se priznanjem roditelja ili sudskom odlukom.
Položaj djeteta kao onoga rođenog u braku i izvan njega za hrvatski pravni poredak nije važno i nema utjecaj na prava djeteta. Hrvatsko pravo polazi od jednakosti sve djece neovisno jesu li rođena unutar ili izvan braka još od 1978. godine kada je donesen Zakon o braku i porodičnim odnosima koji je uveo potpunu jednakost bračne i izvanbračne djece kao posljedicu uvođenja iste u Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije čime je konačno ukinuta diskriminacija djece rođene izvan braka.
Dijete može osporavati majčinstvo, odnosno očinstvo osobi koja je upisana u [[natične knjige|maticu rođenih]] kao njegov roditelj. Pod određenim zakonskim pretpostavkama, to može učiniti i žena koja je upisana kao majka, odnosno muškarac kao otac.
===Posvojenje===
'''[[Posvojenje]]''' je poseban oblik obiteljsko-pravnog zbrinjavanja i zaštite djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi koji posvojiteljima omogućuje [[roditeljstvo]] ili, jednostavnije, odnos koji se temelji na aktu o posvojenju tuđeg maloljetnog djeteta. Postoje dvije vrste posvojenja, a to su srodničko i roditeljsko posvojenje. Srodničkim posvojenjem nastaje između posvojitelja i njegovih srodnika te posvojenika i njegovih potomaka neraskidiv odnos srodstva, dok se roditeljskim posvojenjem zasniva odnos samo između povojitelja i posvojenika te njegovih potomaka, ali ne i prema srodnicima posvojitelja. U Hrvatskoj od donošenja Obiteljskoga zakona iz 2003. ne postoji roditeljsko posvojenje.
Posvojenje se zasniva donošenjem rješenja o posvojenju. Rješenje o posvojenju donosi Centar za socijalnu skrb.
===Skrbništvo===
| 