Galikanizam: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravak
Nema sažetka uređivanja
Redak 5:
Za galikance je bilo karakteristično da vlast pape iz Rima nad Crkvom u Francuskoj smatraju "stranim utjecajem" (pogrdno ga nazivajući "ultramontanizam", utjecaj "preko planine"), te su htjeli učinkovitost akata [[Sveta stolica|Svete stolice]] učiniti ovisnim o kraljevom odobrenju (placet).
 
Procvat galikanskih ideja nastupio je za vrlo dugovječne vladavine [[Luj XIV., kralj Francuske|Luja XIV.]] (1643. - 1715.); on je 1682. godine sazvao okupljanje na kojemu su galikanskim idejama sklonih trideset i šest prelata (biskupa i opata), te trideset i četiri svećenika koji su trebali predstavljati klersvećenstvo iz čitave Francuske potpisali tzv. "Galikanske članke". Ta četiri "Galikanska članka" napisana su na način da je za njihovo razumijevanje potrebno dobro poznavanje povijesti i teologije (npr. pozivalo se na odluke [[Sabor u Konstanzu|Koncila u Konstanzu]] iz 15. stoljeća, bez objašnjavanja na koje točno od mnogih zaključaka tog koncila bi čitatelj trebao obratiti pozornost - to je bilo jasno tek doista dobro upućenim teolozima). Pojednostavljeno, Galikanski članci govore:
 
 
Redak 21:
Makar su Galikanski članci napisani na način da ih može razumijeti samo dobro obrazovana elita, sukob između Pape i Kralja je ubrzo postao svima očit.
 
Kralj Luj XIV. je nakon vrlo odlučnog protivljenja [[Inocent XI.|pape Inocenta XI.]] (zapravo, otvorenog i kompliciranog sukoba, u kojem je znatan dio francuskog klerasvećenstva bio izložen kaznama svjetovnih vlasti) 1693. godine povukao "Galikanske članke"; ali time galikanska ideja nije posve nestala: osobito je oživjela na počecima [[Francuska revolucija|Francuske revolucije (1789.)]], kada se od klera pod prijetnjom izgonasvećenstva tražilo da položi prisegu odanostina Građanski ustav Republicisvećenstva - pri čemu je prisega uključivala postavke galikanizma; većina je klerasvećenstva totada bilato odbila.
 
Pobornici [[Jansenizam|jansenizma]] - nepravovjerne varijanteinačice katoličanstva koja je nastala u Francuskoj početkom 17. stoljeća i koja se odlikovala osobitom moralnom rigoroznošću - su bili osobito privrženi pobornici galikanizma.
 
Ideje galikanizma u principu slijede teološku misao srednjovjekovnih [[Gvelfi i gibelini|gibelina]] - kršćana što su sukobima između Crkve i svjetovnih vlasti stajali na stranu svjetovnih vlasti. Osobito su nalik idejama talijanskog intelektualca [[Marsilije Padovanski|Marsilija Padovanskog]], liječnika čija su teološka promišljanja poslužila caru [[Ludovik IV., car Svetog Rimskog Carstva|Ludoviku IV. Bavarskom]] u njegovom sukobu sa papom - naime je Ludovik IV. 1328. godine s vojskom ušao u Rim, te se radi pokazivanja prezira prema "francuskom čovjeku" [[Ivan XXII.|papi Ivana XXII.]], ali i radi iskazivanja privrženosti teološkim idejama Marsilija Padovanskog, dao okruniti carskom krunom iz ruku jednog rimskog plemića. Potom je - zacijelo prema nacrtu Marsilija Padovanskog - Luj IV. izdao dekret kojim proglašava smjenu pape Ivana XXII., zbog hereze.