Orašje: razlika između inačica

{{stilska dorada}}

Oružanom agresijom na hrvatsko selo [[Ravno]] u Hercegovini, [[2. listopada]] [[1991.]] godine, započeto je rat u Bosni i Hercegovini. S obzirom na velikosrpske apetite, na udaru našla se i [[Bosanska Posavina]], u proljeće 1992. godine. Posavski narod, nedovoljno naoružan i pripremljen za obrambeni rat, nije se u potpunosti mogao suprotstaviti srpskoj okupatorskoj oružanoj sili (jednoj od najjačih u Europi), te su većinu [[Hrvati|hrvatskih]] i [[Bošnjaci|bošnjačkih]] naselja [[Vojska Republike Srpske|Srbi]] osvojili na nekoliko mjeseci. Nakon osvajanja slijedila je bespoštedna [[pljačka]] pokretnih dobara, a zatim ono što nije stradalo prilikom osvajanja, Srbi su uništavali na drugi način, [[miniranje]]m i paljenjem [[obitelj]]skih kuća i zgrada, što je pouzdano i utvrđeno. Osvajajući Posavinu, Srbi su počinili brojne zločine ubijajući i [[masakr]]irajući civilno pučanstvo, koje nije uspjelo napustiti svoja ognjišta, radeći pritom neviđeni [[genocid]], [[kulturocid]], urbicid i ekocid. Most na rijeci [[Save|Savi]], koji povezuje Bosnu i Hercegovinu i Republiku Hrvatsku, kod [[Orašje|Orašja]], porušen je [[24. rujna]] [[1991.]] godine.

Ocijenivši i procijenivši postojeću vojno-političku situaciju u Bosni i Hercegovini, mjerodavne općinske strukture su, još krajem 1991. godine, formirale krizne stožere i uveliko počele intenzivne pripreme za obrambeni rat. U proljeće 1992. godine, definirane su i utvrđene prve crte obrane i ustrojene prve vojne obrambene postrojbe. U početku su to bile manje vojne formacije sačinjene od dragovoljaca iz kojih je izrasla [[106. brigada HVO-a|106. brigada Hrvatskog Vijeća Obrane]], sastavljena od četiri bojne (I., II., III. i IV. bojna). Početne obrambene postrojbe su bile uglavnom naoružane lakim [[pješačko naoružanje|pješačkim naoružanjem]] i ponekim protuoklopnih sredstvom, ali i jakim moralom. S vremenom, 106. brigada je oružano i logistički u svakom pogledu, ojačala do te mjere da je postala pouzdani bastion obrane općine Orašje, spremna i za oslobađanje okupiranih dijelova općine. Srpska [[vojna agresija]] na općinu Orašju započela je [[29. travnja]] [[1992.]] godine, topničkim napadom na hrvatsko selo [[Vidovice]]. Nakon 2 dana neprestanog [[topništvo|topničkog]] napada koji je trebao poslužiti kao zastrašivanje i razbijanje prve obrambene crte, uslijedio je pješački napad [[1. svibnja]] 1992. godine. Toga dana, snage pod zapovjedništvom [[Željko Ražnjatović Arkan|Željka Ražnjatovića Arkana]] i [[Vojislav Šešelj|Vojislava Šešelja]], oko 600 pješaka potpomognuti sa nekoliko tenkova, krenuli su u osvajanje Vidovica u čemu, zbog brojčane i tehničke nadmoći, i uspijevaju. Dana 2. svibnja 1992. godine, konsolidirana i oporavljena hrvatska obrana, pojačana dragovoljcima iz ostalih naselja oraške općine, u protunapadu ponovno zauzima Vidovice. Takvo stanje nije dugo trajalo, jer su već 4. svibnja 1992. godine srpske snage potpomognute snagama iz [[Brčko]]g, sa više strana izvršili jaki napad na Vidovice, pa dolazi do borbe i prsa u prsa. Malobrojniji branitelji su ponovno napustili Vidovice i povukli se na pričuvne položaje. U razdoblju od 29. travnja do 4. svibnja 1992. godine, u borbama za Vidovice poginulo je oko 40 branitelja, a na desetine ih je teže ili lakše ranjeno. Na neprijateljskoj strani poginulo je preko 50 vojnika, a ništa manje i ranjeno, također je uništeno i oštećeno nekoliko tenkova. Ulaskom u hrvatska sela Vidovice, [[Kopanice]] i [[Jenjić]], srpski vojnici su na najokrutniji način masakrirali i ubili desetke civila koji nisu mogli ili htjeli napustiti spomenuta sela.

Od 4. svibnja crta obrane 106. brigade je neprestano ojačavana i utvrđivana čvrstim rovovima i bezbrojnim tranšeama, a protezala se u duljini 27-30 km, tj. od sela [[Oštra Luka]] sa zapadne strane bojišnice, preko [[Bok]]a, [[Matići|Matića]], [[Kostrč]]a, [[Donja Mahala|Donje Mahale]] i [[Orašje|Orašja]], sve do Vidovica na krajnjem istoku općine. Popunjenost brigade ljudstvom je svakim danom rasla i prelazila formaciji 100%, što samo po sebi govori o moralu i odlučnosti branitelja. Jačih neprijateljskih pješačkih napada nije bilo sve do [[19. srpnja]] 1992. godine, nego su se vodile rovovske bitke i diverzantske akcije. U tom periodu srpski agresor je tukao oraško područje oružjem najveće razorne moći: Lunama, Volkovima, topništvom najtežeg kalibra, uz česta zračna bombardiranja, sa najrazornijim avio-bombama, tkz. "krmačama". Pored crte bojišnice, na udaru su bili industrijski objekti, [[škola|škole]], sakralni objekti, gospodarski objekti, a nekritički je gađano i cijelo područje općine. Najveće štete trpjela su sva naselja naslonjena na prvu crtu obrane: Oštra Luka, Bok i Matići, te Orašje, kao centar općine. Svakodnevno su brojne neprijateljske granate zasipale slobodno područje, a najčešće su stradavali civili. Dana 19. srpnja 1992. godine, Srpske snage su po cijeloj crti bojišnice, uz jaku topničku potporu, izveo žestok pješačko-tenkovski napad sa namjerom da zauzmu oraški teritorij. Najveća žestina napada bila je oko sela Oštra Luka, zaselak Galići. Desetine tenkova i nekoliko tisuća neprijateljskih vojnika, naišli su na žestok otpor branitelja, borbe su bile toliko snažne, da ne isti dan crta obrane nekoliko puta probijana i vraćana. U konačnici, borbom prsa u prsa, neprijatelj je doživio teški poraz, kako u ljudstvu, tako i u tehnici. Srpski gubicu su bili stotine poginulih i ranjenih vojnika, te nekoliko uništenih tenkova. I na strani branitelja bilo je na desetine ranjenih i poginulih. Spomenuta četnička ofenziva u narodu se najčešće spominje kao ''Boj na Galićima''. Srpske snage su nastavile sa svakodnevnim granatiranjem oraških naselja. Tisuće granata izazivalo je materijalne štete i civilne žrtve. Takvo stanje je trajalo sve do [[23. listopada]] 1992. godine, kada su postrojbe 106. brigade HVO, u zoni odgovornosti IV bojne totalno razbile i uništile neprijatelja i oslobodile okupirano selo Vidovice, a 25. listopada na isti način oslobođeno je i selo Kopanice. Srpske snage su pretrpjeli teške gubitke.

{| border="1" cellpadding="7" cellspacing="0" style="margin: 10px 0 10px 25px; background: #f9f9f9; border: 1px #AAA solid; border-collapse: collapse; font-size: 85%; float: center;"

|- style="background: #E9E9E9"

|-

|'''style="background: bgcolor="#F5DEB3" | '''godina popisa'''

|'''style="background: bgcolor="#C2B280" | '''[[1991]].'''

|'''style="background: bgcolor="#C2B280" | '''[[1981]].'''

|-

|'''Muslimani'''

|1.843 (47,17%)

|1.503 (43,94%)

|-

|'''Srbi'''

|875 (22,39%)

|662 (19,35%)

|-

|'''Hrvati'''

|591 (15,12%)

|426 (12,45%)

|-

|'''Jugoslaveni'''

|470 (12,02%)

|761 (22,25%)

|-

|'''ostali i nepoznato'''

|128 (3,27%)

|68 (1,98%)

|-

|'''style="background: bgcolor="#F5DEB3" |'''ukupno'''

|'''3.907'''

|'''3.420'''