ORJUNA: razlika između inačica

'''ORJUNA''' ('''''Or'''ganizacija '''ju'''goslavenskih '''na'''cionalista'') je bila ekstremna [[Nacionalizam|nacionalistička]] i [[Terorizam|teroristička]] organizacija osnovana s ciljem zaštite [[Unitarističko jugoslavenstvo|unitarističke jugoslovenskejugoslavenske]] države. Karakterizira je primjena drastičnih i [[fašisti]]čkih metoda i terora protiv političkih protivnika. Usko je surađivala s [[Četnici|četnicima]] i jugoslavenskom vojskom; zahvaljujući toj suradnji dobivali su tijekom [[1920-ih]] godina oružje, mogli su održavati vojne vježbe i nekažnjeno provoditi terorističke akcije protiv hrvatskih domoljuba i komunista.<ref>Ivan J. Bošković, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=24486 "Splitski orjunaški list Pobeda i Stjepan Radić"], Ivan J. Bošković, ''Časopis za suvremenu povijest'', Volsv. 39., Nobr. 1. Lipanj 2007.</ref> Ostala je općenito poznata po kratici "ORJUNA". Njezini članovi, a onda i drugi nasilnički jugoslavenski i [[jugoslavenstvo|jugoslavensko-integralistički]], monarhistički članovi zvani su "orjunaši".

Makar zabranjeni 1929. godine tijekom [[Šestosiječanjska diktatura|šestosiječanjske diktature]] (kada je država raspustila većinu građanskih udruga), njezino članstvo je ostalo u prisnim odnosima s jugoslavenskim državnim aparatom, a u Drugome svjetskom ratu su u značajnom broju stupali u četničke formacijepostrojbe - te je u Dalmaciji bilo više četničkih postrojbi popunjenih uglavnom Hrvatima - orjunašima.

Osnovana [[25. siječnja]] [[1921.]] godine u Splitu pod imenom ''Jugoslavenska napredna nacionalistička omladina''; ime je promijenjeno u svibnju [[1922.]] godine, kada dobiva novi statut i prestaje okupljati samo omladinu. Osnivači su bili skupina mlađih sljedbenika [[Svetozar Pribićević|Svetozara Pribićevića]] (u to vrijeme zadrtog velikosrbina), pripadnici borbenog krila [[Demokratska stranka (Srbija i Jugoslavija)|Demokratske stranke]]; službeni vođa ORJUNE bio je [[Milan Pribićević]], 2 godine mlađi Svetozarov brat (1877. - 1937.), svojedobno austro-ugarski časnik čijim je dezerterstvom u Srbiju bio iniciran tzv. [[veleizdajnički proces]] iz 1909. godine. Stranka je na izborima za ustavotvornu skupštinu [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevine SHS]] [[1920.]] godine snažnim promoviranjem jugoslavenstva osvojila većinu glasova Srba [[prečani|prečana]] te dio glasova Hrvata, osobito u Dalmaciji, koji su težili snažnoj državi dakoja bi ih zaštitizaštitila od Italije.

Značajnu ulogu u osnivanju Orjune imala je skupina Hrvata prebjeglih sas područja koje je nakon [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] pripojeno Italiji. Prvi predsjednik bio je [[Marko Nani]], a tajnik [[Edo Bulat]], koji je kasnije postao hrvatski nacionalist i [[ustaše|ustaški]] dužnosnik u doba [[Nezavisna država Hrvatska|NDH]]. U veljači [[1922.]] godine na čelo joj dolazi književnik dr. [[Mirko Korolija]], kojeg srdačno prima kralj [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandar]].

Poticaj za osnivanje Orjune bilo je donošenje [[Obznana|Obznane]], kojom je zabranjen rad [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]]. Orjuna je osnovana sas ciljem borbe protiv snaga koje ugrožavaju novu državu: komunizma i "separatizma", odnosno hrvatskog nacionalnog pokreta uopće. Kao i [[Demokratska stranka (Srbija i Jugoslavija)|Demokratska stranka]], zastupa centralističko ([[jugounitarizam|unitarističko]]) uređenje države i ideologiju "[[integralno jugoslavenstvo|integralnog jugoslavenstva]]": svi [[Jugoslaven]]i čine jedinstvenu naciju, u kojoj se postupno trebaju izgubiti posebnosti tri postojeća "plemena".

Središnji ideološki koncept Orjuninog [[Jugounitarizam|unitarnog jugoslavenstva]] bilo je stvaranje nove unitarne (jugoslavenske) nacije. Favorizacija srpskoga nacionalnog [[mentalni sklop|mentaliteta]]. [[Protuhrvatstvo]] proizlazi iz vrednovanja hrvatskoga [[identitet|nacionalnog identiteta]] kao nepodobnog za oblikovanje jedinstvene jugoslavenske nacije.<ref>"Stevo Đurašković, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=100812 "Ideologija Organizacije jugoslavenskih nacionalista (Orjuna)"] Stevo Đurašković, '' Časopis za suvremenu povijest'', Volsv. 43, Nobr. 1. Svibanj 2011. </ref>

Orjunaši su u [[Osijek]]u 1923. godine izveli [[atentat]] i usmrtili hrvatskog aktivista [[Stjepan Veselić|Stjepana Veselića]], bacili bombu na tiskaru ''Hrvatskog lista'' i srušili Frangeš-Mihanovićev spomenik ''Umirućem domobranu''.<ref>HICIvan Gabelica, [http://www.hic.hr/citali-stepinac.htm ''Blaženi Alojzije Stepinac i hrvatska država (XXVIII.). Pojedinačna i skupna umorstva na ulici, u vlaku, na granici i sl.''], ''[[Politički zatvorenik]]'', srpanj/kolovoz 2006., [[Hrvatski informativni centar|HIC]]</ref>. Orjuna se od početka služila političkim nasiljem (terorom) protiv političkih protivnika. Članovi su organizirani u desetine, koji poduzimaju batinaške napade. Nisu stali samo na tome: prigodom rudarskog štrajka u [[Trbovlje|Trbovlju]] (Slovenija) [[1924.]] godine Orjunaši su bombama i revolverima napali radnike i zapalili Radnički dom. U doba izbora često napadaju skupove hrvatskih stranaka. Česti su ulični sukobi s organizacijom [[Hrvatska nacionalna omladina]] (HANAO). Napadali su također stranke i organizacije nacionalnih manjina: Nijemaca, Mađara i Rumunja.

Financira je pokrajinska vlada za Hrvatsku i Slavoniju iz fondova za "Istru i nacionalnu propagandu". Surađuje s [[četnici|četničkim]] organizacijama i militarističkom [[Narodna obrana (organizacija)|Narodnom obranom]]. Po mnogo čemu je imala karakteristike [[fašizam|fašističkog]] pokreta. Zagovarala je rasno i integralno jugoslavenstvo, a neistomišljenike je tjelesno i oružano terorizirala, a ideološki je zahtijevala istrijebiti sve "elemente koji koče državno postojanje i narodno jedinstvo". Veliku mržnju je pokazivala prema ustanovama, organizacijama i osobama koje su im ideološki bile suprotne, posebice prema kleru, frankovcima, separatistima, komunistima, [[Ante Trumbić|Trumbiću i [[Stjepan Radić|Radiću]], jer su se isti odupirali velikosrpskoj dinastičkoj hegemoniji.<ref name="Orjune nema">[http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/16247/Default.aspx Slobodna Dalmacija] Jugoslavenski integralisti koristili su se fašističkim metodama: Orjune nema, duh živi, 26. srpnja 2008.</ref> Svojstveno im je veličanje srpstva u kulturnom i političkom smislu, Srbije u kojoj vide mesijansku ulogu, odanost dinastiji i Kralju (Kraljevine SHS, op.a.) kojega su nazivali i smatrali "velikim genijem, najsjajnijim simbolom, idealom ''vaskresenja'' i vladarom nedostižnih moralnih visina".<ref name="Orjune nema"/>. Jedna od upadljivih osobina orjunaša, kako ondašnjih, tako i njihovih sljedbenika po ponašanju, je ta što su se držali svake ideje koja je negirala hrvatsku državnu ideologiju. Prema gradu Zagrebu, koji je predstavljao moguće središte hrvatskog nacionalnog i državnog identiteta, osjećaju gađenje i upravljaju mržnju prema njemu, a s druge strane zagovaraju potpunu odvojenost Dalmacije, koju ne smatraju hrvatskom pokrajinom<ref name="Orjune nema"/>. Ideološki su pokazivali neke istovjetnosti s autonomašima i talijanašima iz Austro-Ugarske ''"Slaveni možda, Hrvati nikada"''.<ref name="Orjune nema"/>

Od početka je ORJUNA razvila najužu suradnju s [[četnici|četničkim pokretom]]. Najistaknutiji četnički vojvode [[Kosta Pećanac]] i [[Ilija Trifunović-Birčanin]] sudjelovali su u ORJUNI koja ih 1924. godine obojicu imenuje za "velike čelnike".<ref>John Paul Newmann, [https://books.google.hr/books?id=Q8nSCQAAQBAJ&printsec=frontcover&hl=hr&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false "Yugoslavia in the Shadow of War: Veterans and the Limits of State Building, 1903–1945"], John Paul Newmann, Cambridge University Press, 2015., str. 153.</ref>

Cyprian P. Blamires u svojoj ''Enciklopediji svjetskog fašizma'' iz 2006. godine predstavlja ORJUNU kao "najizrazitiji fašistički pokret u Jugoslaviji", čija je ekstremna nasilnost i samovolja u poduzimanju militantnih akcija naposljetku potaknula jugoslavenske vlasti da je od 1925. godine izvrgnu pritiscima, a naposljetku raspuste 1929. godine.<ref>Cyprian P. Blamires, [https://books.google.hr/books?id=nvD2rZSVau4C&pg=PA745&lpg=PA745&dq=world+fascism+orjuna&source=bl&ots=vxhQTaYuQo&sig=E6PYkhxqLPmCD6a5IDhh4FhgX6c&hl=hr&sa=X&ei=JixvVZu4J4SeygPMtoLAAQ&ved=0CC4Q6AEwAg#v=onepage&q=world%20fascism%20orjuna&f=false "World Fascism: a Historical Encyclopedia"], Cyprian PVol. Blamires1: A-K], ABC-Clio, Santa Barbara-Denver-Oxford, 2006., str. 745.</ref>

Valja opaziti da su vlasti u isto vrijeme raspustili i »Udruženje srpskih četnika Petar Mrkonjić za Kralja i Otadžbinu« - ne zato što su bile protiv djelovanja [[četnici|četništva]] (dapače, bila je to jedna od rijetkih udruga političkog karaktera, koja nije raspuštena), nego zato što su htjeli da se svi četnici ujedine u "izvorno" četničko "Udruženje četnika za slobodu i čast otadžbine" - kojega je 1921. godine u Srbiji osnovala Demokratska stranka - dakle ista stranka koja je iste te godine bila osnovala i ORJUNU.<ref>Jozo Tomašević, "Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941-1945", Jozo Tomašević, EPH Media, Zagreb, 2010., poglavlje [http://www.znaci.net/00001/40_30.htm "Četnička tradicija do 1941."]</ref> NaprostoJednostavno su članovi ORJUNE upućeni daneka se pridruže jedinstvenom monarhističkom četničkom pokretu - što su oni redom i učinili, te su se poslije u II. svjetskom ratu u znatnom broju (i etnički Hrvati, poput [[Grga Budislav Angjelinović|Grge Angjelinovića]]) djelatno priključili četničkim postrojbama. Najugledniji četnički vojvoda [[Ilija Trifunović-Birčanin]] je 1941. godine iz Srbije došao u Split - grad u kojem je bilo najjače orjunaško uporište - dakako bi uspostavio koloboraciju[[Kolaboracija|kolaboraciju]] s Talijanima, te uspostavio važno četničko zapovjedništvo u Splitu (koje je, [[Kolaboracija|kolaborirajući]] s Talijanima kontaktiralo i s Britancima, koji su Birčaninu podmornicom poslali radio stanicu kojom je on održavao vezu s izbjegličkom vladom u Londonu[[London]]u, koja je u Birčanina imala najveće povjerenje) i osnovao više četničkih postrojba sastavljenih od Hrvata - orjunaša. 

Djelovanje Orjune i kasnije [[četnici|četnika]] u [[Split]]u aktivno su podupirali književnici, poput [[Niko Bartulović|Nike Bartulovića]], [[Đuro Vilović|Đure Vilovića]], [[Mirko Korolija|Mirka Korolije]], [[Ćiro Čičin-Šain|Ćire Čičin-Šaina]], [[Sibe Miličić|Sibe Miličića]] i drugi. Redovito su pisali [[ekavica|ekavicom]]. [[<!--Niko Bartulović]] je 1944. godine bio hrvatski predstavnik na Svetosavskom kongresu u selu Ba.--><!--Ovo nije potvrđeno, pogledati knjigu "Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima...", str. 629.-630.--> Bivši katolički svećenik [[Đuro Vilović]] je radio u stožeru Draže Mihailovića.

U Splitu je tada djelovao Četnički odbor predvođen vojvodom [[Ilija Trifunović-Birčanin|Ilijom Trifunovićem - Birčaninom]]. Načelnik njegovog stožera bio je [[Radovan Ivanišević]]. Procjenjuje se kako je među četnicima tada bilo više od dvije tisuće Hrvata.<ref name="Draško Celing">Draško Celing, [http://www.glas-slavonije.hr/163589/11/U-cetnicima-se-borilo-i-dvije-tisuce-Hrvata ''U četnicima se borilo i dvije tisuće Hrvata!''], ''[[Glas Slavonije]]'', 1. travnja, 2012.</ref>

Tijekom Drugoga svjetskog rata priključili su se redovima vojske [[Dragoljub (Draža) Mihailović|Draže MihalovićaMihailovića]] također i brojni Hrvati, Slovenci pa čak i bosanski muslimani - uglavnom članovi ''akcijskih četa'' Orjune. Osobe poput [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića Feliksa]] zauzimale su ključna mjesta u četničkoj hijerarhiji. Zvonimir Vučković bio je zapovjednik Prvog ravnogorskog korpusa, nosio je naslov četničkog vojvode i bio Mihailovićev bliski suradnik.

Stanoviti broj Hrvata iz Dalmacije vjernih (srpskom) kralju osnovao je Kaštelanski četnički odred, Splitsko-šibenski bataljon i Odred vojvode Birčanina, koji djeluju u sklopu [[Dinarska četnička divizija|Dinarskog četničkog korpusa]] na čelu ssa pravoslavnimsrpskopravoslavnim raspopom [[Momčilo Đujić|Momčilom Đujićem]].<ref>http://www.glas-slavonije.hr/163589/11/U-cetnicima-se-borilo-i-dvije-tisuce-Hrvata <name="Draško Celing"/ref> Dalmatinsko orjunaštvo koje je izvorno u velikoj mjeri bilo motivirano traženjem snažne južnoslavenske protuteže talijanskim posezanjima na Jadranu, zajedno s drugim četnicima je tijekom II.Drugoga svjetskog rata naveliko surađivalo s talijanskim fašistima - s čijom je ideologijom i političkim metodama zapravo i imalo mnoge sličnosti.<ref>[//www.znaci.net/zb/4&#x20;21&#x20;2.pdf Izvještaj obavještajca NOP-a iz Splita od sredine veljače 1942. PK KPH za Dalmaciju o radu i djelovanju jugonacionalista u Splitu], "Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji 1941.-1945.", Zbornik dokumenata, knjiga 2, str. 72-74.</ref>