Inačica od 13. svibnja 2013. u 14:14 uredi Roberta F. (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 53.895 edits dopuna ← Starija izmjena		Inačica od 24. kolovoza 2019. u 17:19 uredi ukloni ovu izmjenu MaGaBot (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Botovi 57.780 edits m ispravak Novija izmjena →
Redak 57: Rad i sastanci su se u novim prostorijama ustalili; svaki tjedan održavana su predavanja na razne teme, a tada najčešći predavači bili su K. Mažuranić, B. Ogorelec, N. Antičević (o SF literaturi i SF-u općenito), B. Marini – dugogodišnji tajnik (SF film), O. Franić, D. Đokić, P. Raos (razna područja znanosti kao podloga za ZBiF), V. Kraljeta (glazba), bilo je govora i o likovnim umjetnostima, a većina je govornika bila i suradnicima u Parseku, uglavnom po istim temama. Kako je Sirius silno potaknuo ambicije domaćih SF pisaca, od kojih su mnogi imali samo ljubav prema žanru, pokušalo se nadobudne autore poučiti osnovama beletrističkog pisanja (likovi, karakterizacija, zaplet-rasplet, naracija, stil i slično), pa su Raos i Đokić napisali nekoliko članaka i održali par radionica na tu temu. Predavači nisu bili samo SFerini članovi; često su imali ugledne goste, katkada sveučilišne nastavnike, a svaki bi događaj bio najavljivan u dnevnim novinama, dok se o konvencijama govorilo na radiju, uglavnom zahvaljujući članu i autoru – novinaru Živku Prodanoviću. Parsek kao ~~polu-literarni~~poluliterarni bilten nije ni izbliza dosegnuo mjesečnu redovitost izlaženja. Iako su po broju članova bili najveći SF klub, aktivna jezgra nije bila velika te se teško nalazilo dovoljno vremena i suradnika za intenzivniju produkciju. Da bi se nadoknadio manjak informacija između dvaju izlaženja SFerinog prvog glasila, 1982. su izmišljene “Parsek novosti” kao informativni letak koji je govorio samo o radu u klubu i trebao je biti uistinu mjesečnik. To mu je neko vrijeme i uspijevalo, a održao se par godina te je na kraju imao i više nego jedan fotokopirani/šapirografirani list papira. Klupske su ambicije u izdavaštvu bile veće; željelo se izdavati vlastito neperiodično literarno izdanje s obzirom da se Sirius dobro prodavao, a strogoćom izbora i ograničenim brojem stranica odvojenim za domaće autore nije mogao zadovoljiti ambicije i čitalačke publike i nezajažljivih autora. Tako se ozbiljno počelo raditi na Megaparseku, kao pravom literarnom časopisu tiskanom “za istač”. Nakon toga je tu funkciju trebala imati SFERA - međutim, svi su se ti abortirani literarno-izdavački planovi nasukali na grubu istinu: u doba kada nije bilo PC-a te stoga niti desktop publishinga, tiskanje zbirke pripovijedaka ili romana bilo je i organizacijski i financijski prezahtjevno i za najveći klub u državi. Tu je djelatnost SFera uspjela ostvariti tek mnogo kasnije. Po odrađenom prikupljanju dokumentacije, 1982. klub mijenja status te se preimenuje u “SFera, društvo za znanstvenu fantastiku”.<ref>http://sfera.hr/drustvo-sfera/povijest/knjiga-postanka-prvih-deset-godina/3/ Darije Đokić, Knjiga postanka - prvih deset godina (pristupljeno 13. svibnja 2013.)</ref>

SFera: razlika između inačica