Dubljani: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dop. |
|||
Redak 39:
=== Drugi svjetski rat ===
== Stradanja Srba ==
U [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]], 23. lipnja [[1941.]] godine, [[ustaše]] su u [[Veličani]]ma uhapsile 42 [[Srbi]]na, odrasla muškarca iz tog sela. U selu Dubljani uhapsili su 18 Srba, a zatim su krenuli opkoliti Popovo polje u kojem su srpski seljaci obrađivali zemlju. Tada je polje bilo poplavljeno i jedino je gornji dio polja bio isušen, i taj su dio seljaci obrađivali. Ustaše su ih opkolile s tri strane dok je s četvrte bila voda. U tom trenutku u polju se nalazilo nekoliko stotina seljaka. Pošto su shvatili opasnost, dio seljaka se pokušao plivanjem spasiti, a oni koji nisu znali plivati nagonili su krupne životinje u vodu držeći se za njihove repove očajnički pokušavajući domoći se druge obale. Dio ih se podavio, a veliki broj ljudi su ustaše uhapsile i sprovele do osnovne škole u selu Dubljane (oko 200 Srba). Tu su brutalno mučeni, pa odvedeni do jame zvane ''Ržani do'' i tu su poubijani, a neki i živi pobacani u jamu. Spasila su se samo dvojica stradalnika, Jovo Kovač iz Veličana i Anđelko Popović iz [[Drijenjani|Drijenja]]. Oni su bili jedni svjedoci ovih stradanja. <ref>{{Cite book|last=Мастиловић|first=Драга|authorlink= |title=Затирање Срба у Босни и Херцеговини у 20 вијеку|year=2017.|url= |publisher=Спско-руски мост|pages=89.,90.|location=Београд|id= }}</ref>
== Stradanja Hrvata==
Rujan 1941. godine Dubljani su dočekali s 345 Hrvata u 50 domaćinstava. Procjene samih Dubljanaca su da je rujna 1941. ovdje živjelo 430 Hrvata. [[Četnici]] su ih oružano prognali, a pri tome mučki ubili nekoliko mjesnih Hrvata. Prognani Dubljani prvo su prognani u susjedno mjesto [[Ravno]], pa onda uglavnom u okolicu Dubrovnika. Dubljanskim Hrvatima četnici su opljačkali i spalili kuće. Velikosrpska narav buduće nove Jugoslavije pokazala je svoje lice pred kraj rata, 13. svibnja 1945. godine. Šestorica uglednih Hrvata iz Dubljana i jedan iz Prhinja javno su obješeni, radi zastrašivanja ovdašnjih Hrvata da da se ne pokušavaju vratiti. Drugi svjetski rat je prema istraživanju [[Stanislav Vukorep|Stanislava Vukorepa]], uzeo živote 50 Hrvata iz Dubljana. Prvi poslijeratni popis stanovništva u Jugoslaviji pokazao je razmjere etničkog čišćenja. Od 326 katoličkih Hrvata prema popisu vjeroispovijesti iz 1937., 1948. je u Dubljanima bilo samo 80 stanovnika, od kojih se samo jedan izjasnio kao Hrvat. 1953. popisom su popisana samo 72 stanovnika, 1961. 69 stanovnika, 1971. 86 stanovnika, 1981. 31 stanovnika (od čega 29 Srba i 2 Jugoslavena) te 1991. na popisu je popisano 29 stanovnika (28 Srba i 1 Hrvat).<ref name="narod.hr">[http://narod.hr/svijet/dubljani-prica-hrvatskom-mjestu-koje-nije-smjelo-postojati Narod.hr] Petar Horvatić: ''Dubljani – priča o hrvatskom mjestu koje nije smjelo postojati'', 14. prosinca 2016. (pristupljeno 26. prosinca 2016.)</ref>
| |||