Koncentracijski logor Jasenovac: razlika između inačica

Ishodište crnih [[Jasenovački mit|mitova]] je dokument iz 1946. godine, izvješće Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, naslovljeno ''Zločini u logoru Jasenovac''. Sastavljeno je bez dokumenata, na temelju izjava svjedoka i zapisnika triju komisija koje su obišle logor Jasenovac 11. i 18. svibnja i 18. lipnja 1945., prepuno pretjeranih, nevjerojatnih, pa i apsurdnih navoda i tvrdnji. Premda je 1947. godine prema poimeničnim podatcima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača NR Hrvatske iz 1947. utvrđena višestruko manja brojka, odnosno da su u logorima NDH život izgubile 25 773 osobe s područja Hrvatske, a da broj žrtava logora Jasenovac s područja Hrvatske iznosi 15 792 i logora Stara Gradiška 2927, osporavanje mitologiziranmitologizirane brojke izvješćaiz Izvješća bilo je političko samoubojstvo.<ref>[https://hrcak.srce.hr/file/161951 Portal Hrčak] Vladimir Geiger: ''Brojidbeni pokazatelji o žrtvama logora Jasenovac, 1941.–1945. (procjene, izračuni, popisi)'', Časopis za suvremenu povijest br. 2 str. 213. 2013.</ref>

Jugoslavenski službeni stavovipodatci o veličini pojedinih kategorija žrtava rata - koji su se osobito u pogledu Jasenovca tijekom godina mijenjali, kako bi se već učinilo potrebnim nekome od tvoraca jugoslavenske propagande - gotovo nikada nisu bili utemeljeni na nekakvim određenim statističkim podatcima, nego na zahtjevima određene političke prakse kakva je postojala u zemlji pod komunističkim režimom. Partizanske zločine u ratu i poraću gotovo se nikad nije spominjalo, četničke se zločine većinom prešućivalo, umanjivalo ili relativiziralo<ref>Natuknica o četnicima u jugoslavenskoj Vojnoj enciklopediji obrazlaže četnike tri stranice dugim tekstom o povijesnom značenju pojma četnika iz 19. stoljeća i do kraja Prvog svjetskog rata, a one četnike koji su zločinački pokret tek u nekoliko općenitih fraza osuđuje i ništa više.</ref>, a ustaški su uvećivani do te mjere da je u jugoslavenskoj zakonodavnoj i političkoj praksi - kojoj [[kroatofobija]] nipošto nije bila strana, kod realistične procjene da hrvatska težnja za vlastitom državom predstavlja zacijelo najvažniju ugrozu za opstanak Jugoslavije - bila neizbježna pojava gubljenja osobne moralne, a naravno i kaznene, odgovornosti i njezina prenošenja na čitavi hrvatski narod, koji te zločine nikada nije odobravao, niti nalazio opravdanje za njih.<ref>[https://projektvelebit.com/bruno-busic-demografski-gubici-zrtve-hrvata-u-hrvatskoj-i-jugoslaviji-i/ Projekt Velebit] Projekt Velebit: ''Bruno Bušić: Demografski gubici – Žrtve Hrvata u Hrvatskoj i Jugoslaviji (I)'', 2. svibnja 2019. (pristupljeno 7. svibnja 2019.)</ref> Zato je i primjerice Vojna enciklopedija nedodirljive JNA, glavnog "zatvorskog čuvara u JugoslavijiJugoslavije" čuvala crni mit, pa je u natuknici stajala brojka od 600 000 žrtava jasenovačkog logora - sve ako su podatci službenog Jugoslavenskog popisa iz 1964. godine (koji su, makar je popis proveden posve službeno, bili pod embargom sve do 1989. godine) ukazivali da je u svim logorima na području čitave Jugoslavije poginulapoginulo sveukupno 89 851 osoba.<ref>{{Citiranje časopisa|last=Geiger|first=Vladimir|authorlink=|coauthors=|title=Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu koje su prouzročili “okupatori i njihovi pomagači” Brojidbeni pokazatelji (procjene, izračuni, popisi)|url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=114002|date=|year=|month=|journal=Časopis za suvremenu povijest, Vol. 43 No. 3, 2011.|volume=|issue=|pages=719|id=|accessdate=14. kolovoza 2019.}}</ref>