Wikipedija

Asanaginica: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m sredio sliku
Kakvo bosansko djelo, iz Imotske krajine je.
Redak 1:
{{naslov u kurzivu}}
[[Datoteka:Asanaginica prvo izdanje.jpg|poveznica=link=Special:FilePath/Hasanaginica prvo izdanje.jpg|alt=|mini|Prvo pismeno izdanje Hasanaginice iz [[1774.]] u djelu [[Alberto Fortis|Alberta Fortisa]] Put po Dalmaciji.]]
'''''Hasanaginica'' je bosanska
usmena [[balada]], koja je nastala između [[1646]]. i [[1649|49]]. u okrilju begovske bošnjačke porodice iz Imotske krajine, koja je tada bila dio Bosanskog pašaluka, i vjerovatno se prepričavala s koljena na koljeno po Imotskom i okolini dok je od zaborava nije otrgnuo italijanski putopisac i etnograf Alberto Fortis 1774, nazivajući je "morlačkom baladom" (morlačka = ilirska).
 
[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040806/feljton01.asp Prvi sabirač naših narodnih pjesama - Ikavsko-čakavski Split], Slobodna Dalmacija, 6. kolovoza 2004.</ref>▼
 
'''''Asanaginica''''' (''Hasanaginica'') [[Hrvati|hrvatska]] je usmena [[balada]], koja je nastala između [[1646]]. i [[1649|49]]. u [[Imotski|Imotskoj krajini]] i prepričavala se s koljena na koljeno po Imotskom i okolini, postojeći tako u usmenom obliku, dok je nije zapisao [[1774]]. godine [[Italija|talijanski]] [[putopis|putopisac]] i [[etnografija|etnograf]] [[Alberto Fortis]] nazivajući je "morlačka balada" (morlačka = ilirička).
<ref>Prema analizama dr Mije Milasa,[http://slobodnadalmacija.hr/Kultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articleId/160054/Default.aspx Dr. Mijo Milas: [[Slobodna Dalmacija]], piše: Siniša Kekez, 3. siječnja 2012.</ref>▼
 
▲Presudni Splitski rukopis koji je potvrdio hrvatsko podrijetlo Asanaginice otkrio je hrvatski povjesničar [[Dujam Srećko Karaman]].<ref>[[Duško Kečkemet]]: [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040806/feljton01.asp Prvi sabirač naših narodnih pjesama - Ikavsko-čakavski Split], Slobodna Dalmacija, 6. kolovoza 2004.</ref>
 
▲Analizom je utvrđeno da ju je spjevala kršćanka i majka.<ref>Prema analizama dr Mije Milasa, spjevala ju je kršćanka i majka. [http://slobodnadalmacija.hr/Kultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articleId/160054/Default.aspx Dr. Mijo Milas: Asanaginicu je spjevala kršćanka i majka], [[Slobodna Dalmacija]], piše: Siniša Kekez, 3. siječnja 2012.</ref>
 
== Povijest ==
 
Balada je prvi put objavljena u Fortisovoj knjizi "Put po [[Dalmacija|Dalmaciji]]" u [[Mletci|Mletcima]]. Od tog su se trenutka počeli nizati prijevodi ove pjesme na raznim svjetskim jezicima. Veliki umovi toga vremena kao [[Goethe|Johann Wolfgang Goethe]] ([[1775]].), [[Walter Scott]] ([[1798]].), [[Aleksandar Sergejevič Puškin]] ([[1835]].), [[Adam Mickiewicz]] ([[1841]].) samo su neka od imena koja su prevodila "HsanaginicuAsanaginicu". Za "Asanaginicu" se s pravom može reći da je jedna od najljepših i najzadivljujućih balada, koja je ikad nastala.
 
Ta bosanskahrvatska narodna epsko-lirska pjesma do u naše vrijeme u južnim predjelima zabilježena je osam ili devet puta. "''Fortis nije toliko poznavao bosanskihrvatski jezik kako bi u pjesmi mogao do kraja prepraviti ikavske oblike, već se pretpostavlja da mu je u prijevodu vjerojatno pomagao neki domaći čovjek. Dakle, što se tiče jezičnih osobitosti, Fortis je ostvario jedino tu preinaku ikavizama u jekavizme, ali ne do kraja pjesme. Fortisovu Asanaginicu do kraja je poijekavijo [[Vuk Karadžić]]. On je glasovno, oblično, sintaktički poštokavio HasanaginicuAsanaginicu po vlastitom ukusu. Preveo ju je proglasivši je srpskom književnošću.''" <ref>http://www.centar-fm.org/index.php/component/content/article/122 Dafne Vidanec, Hasanaginica od Fortisa do Ogrizovića </ref>
 
Znanstveno proučavanje i bavljenje HasanaginicomAsanaginicom započinje tek sredinom druge polovice 19. stoljeća, čemu je najviše pridonio slovenski filolog [[Frane Miklošič]], koji je nakon dvadesetak godina proučavanja potvrdio svoje pretpostavke da je ipak riječ o jezičnom izričaju osobitom za područje [[Imotska krajina|Imotske krajine]] te je na osnovu te pretpostavke, a kasnije i potvrde zaključio da je i sama balada nastala na spomenutom mjestu. <ref>http://www.centar-fm.org/index.php/component/content/article/122 Dafne Vidanec, Hasanaginica od Fortisa do Ogrizovića </ref>
 
== Pozadina i stvarni likovi balade ==
Jezik balade prepun je [[turcizam]]a, što je i logično, uzme li se u obzir da i drama i balada počivaju na predlošku stvarnoga događaja koji se dogodio za vrijeme tzv. [[Kandijski rat|kandijskoga rata]] ([[1645]].-[[1669]].), a kao "''dugotrajan i tegotan po svojim razaranjima, ostao je duboko upamćen u svijesti stanovništva [[dalmacija|Dalmacije]] zahvaćenog ratnim vihorima. Ratna zbivanja i njihovi protagonisti, poglavito vojni zapovjednici domaćega podrijetla, svoje su trajno mjesto pronašli u narodnoj epici junačkoga obilježja. <ref>http://www.zrs-kp.si/konferenca/govorica/avtorji/Lovorka_C.htm Lovorka Čoralić, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, HR</ref>
Povijesno se može ustvrditi da je pri kraju toga rata čovjek zvan Asan-aga Arapović, velmoža i vlasnik sela Zagvozda, Župe i Grabovca bio teško ranjen. On je muž nesretne žene koja se po njemu zvala HasanaginicaAsanaginica. <ref>http://www.centar-fm.org/index.php/component/content/article/122 Dafne Vidanec, Hasanaginica od Fortisa do Ogrizovića</ref>
 
Balada je nastala u [[Imotska krajina|Imotskoj krajini]], na mjestu odakle se u daljini naziru sjeverni visovi planine [[Biokovo]] (1762 m). Radnja se zbiva u Vrdolu, današnjem [[Zagvozd]]u i [[Župa (selo)|Župi]] gdje je Asan-aga Arapović imao velika imanja. Temelji Asan-agine kule postoje i danas, kao i mjesto gdje je HasanagicaAsanagica sahranjena. Njen grob leži u blizini ruševina kule, kraj tri bunara odakle je zahvaćala vodu.
 
Ozljede koje se spominju u baladi, Asan-aga je zadobio u borbi s kršćanskim odmetnicima ([[1645]].-69.). Dok je ležao ranjen, njegova žena Fatima Arapović (rođ. Pintorović) nije ga nijednom posjetila, "od stida" kako navodi pjesma. To je bilo u jednom jako patrijarhalnom vremenu gdje se smatralo da je ženino mjesto u kući s djecom. No, Asan-aga se naljutio i poslao ženi poruku da da ga ne čeka na dvoru te da se vrati svojoj majci u [[Klis]]. Ona ga ipak čeka i nada se da će se predomisliti, no on je, budući da je došao, tjera s dvora.
Line 26 ⟶ 27:
To se događa najvjerojatnije između [[1645]]. i [[1648]]. Fatimin brat, beg Pintorović, mimo njene želje, ugovara brak sa "imotskim kadijom". To je bio jedan od bogatijih Imoćana te je beg Pintorović htio izvući osobnu korist iz toga braka.
 
HasanaginicaAsanaginica je tada već psihički slomljena žena koja pati za svojom djecom. Zaustavila je svatove kraj dvora da vidi djecu i da se oprosti od njih. Asan-agina surovost tada se primjećuje kad doziva djecu: "sirotice svoje koje majka neće ni da pogleda."
 
Njeno srce nije moglo više izdržati i pada na zemlju te umire od bola i nepravde gledajući u svoju djecu:
Line 38 ⟶ 39:
 
* [[Asan Arapović]] - Asan-aga
* HasanaginicaAsanaginica - Fatima Arapović (''rođ. Pintorović''), Asan-agina žena
* beg Pintorović, brat Fatime Arapović
 
Također postoje ostatci Asan-aginih dvora i kule, kao i Fatimin grob u blizini.
 
Književnik iz BiH [[Alija Isaković]] iznio je zanimljivu konstataciju, koju ne bi trebalo isključiti, iako je izrečena napola u šali, da je baladu mogla napisati i sama HasanaginicaAsanaginica (Fatima Arapović) nemajući kome drugom ispričati svoju bol i patnju za djecom.
 
Među zanimljive podatke o HasanaginiciAsanaginici je došao poznati hrvatski psihijatar [[Mijo Milas]], služeći se spoznajama iz psihijatrijske struke:<ref name="Milas">[http://slobodnadalmacija.hr/Kultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articleId/160054/Default.aspx Slobodna Dalmacija] Dr. Mijo Milas: Asanaginicu je spjevala kršćanka i majka (razgovor vodio Siniša Kekez), 3. siječnja 2012.</ref>
* ''Asanaginicu'' je spjevala starija žena, majka i to kršćanka: pjesma pripada pjesmama koje su žene pjevale publici koja je razumjela takve pjesme. Pjesnikinja se uživljava u stanje svoje junakinje, [[projekcija]]). Da je kršćanka vidi se po tome elementu stida. Taj element najjasnije govori o kršćanskoj pripadnosti pjesme, budući da se pjesnikinja spjevanim tekstom se ne zamjera nitkome, podilazi slušateljstvu te izbjegava kritičke momente.<ref name="Milas"/>
* .<ref name="Milas"/>
*Balada pripada hrvatskom katoličkom puku iz [[Zabiokovlje|Zabiokovlja]]. Milas to vidi u središnjoj točci pjesme. Radi se o tome što je glavna junakinja stradala jer nije išla posjetiti ranjenoga muža, a muslimanke u takvim prigodama nisu posjećivale supruge, što je poznato iz povijesti i običaja. Postoje dodatni argumenti zašto pjesnik koji je musliman ne bi to uopće postavio. Kod muslimana je bio poznat [[talak]] (kad bi muž triput otjerao ženu, ona je morala otići), način na koji su se muslimanski parovi rastavljali, što je bio vrlo poznat običaj u Bosni. Autorica te pjesme ne zna za to odnosno sama pjesma uopće ne daje nikakvu naznaku o ''talaku''.<ref name="Milas"/>
 
==Obrade u umjetnosti==
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Asanaginica"