Vladimir Horvat: razlika između inačica

| narodnost = [[Hrvati|Hrvat]]

| doktorski_mentor = [[Josip Bratulić]]

Dr.sc. '''Vladimir Horvat''' ([[Donja Dubrava]] kraj [[Prelog]]a, [[21. ožujka]] [[1935.]] - [[Zagreb]], [[14. rujna]] [[2019.]]) je, bio je [[hrvatski]] [[svećenik]], [[filolog]], [[povjesničar]] i [[publicist]].<ref>[https://ika.hkm.hr/novosti/preminuo-isusovac-o-vladimir-horvat/ ika.hkm.hr], "Preminuo isusovac o. Vladimir Horvat", ''U ranim jutarnjim satima 14. rujna okrijepljen svetim sakramentima, blago je u Gospodinu preminuo sveučilišni profesor, jezikoslovac, književnik i povjesničar, isusovac o. Vladimir Horvat, u 85. godini života, 68. godini redovništva i 56. godini svećeništva u Družbi Isusovoj.'', objavljeno 14. rujna 2019., pristupljeno 15. rujna 2019. godine.</ref>

Vladimir Horvat rođen je u Donjoj Dubravi kraj Preloga, 1935. godine. Rođen je u obitelji oca Ivana i majke Terezije, koji su osim njega imali još sina Dragu i kćer Anđelku.<ref name="Mijo Ivurek">Mijo Ivurek, [https://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/32647-m-ivurek-zbogom-jednom-od-najvecih-hrvatskih-isusovaca-intelektualaca-i-domoljuba.html ''Zbogom jednom od najvećih hrvatskih isusovaca, intelektualaca i domoljuba! In memoriam patru Vladimiru Horvatu''], ''[[Hrvatski tjednik (Zadar)|Hrvatski tjednik]]'', br. 782, str. 22.-24., 19. rujna 2019., hkv.hr, 25. rujna 2019., pristupljeno 28. listopada 2019.</ref> Osnovnu školu pohađao je u [[Koprivnica|Koprivnici]]. U Družbu Isusovu stupio je [[1952.]] godine. [[Nadbiskupska klasična gimnazija|Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju]] pohađao je od [[1946.]] godine, a završio je 1957. Prigodine. Od 1957. godine, pri Filozofsko-teološkome institutu Družbe Isusove u Zagrebu, pohađao je studij filozofije koji je završio 1960. godine, a studij filozofijeteologije ina istome institutu pohađao je od 1961. do 1965. teologije,godine.<ref aname="Mijo priIvurek"/> Za svećenika zaređen je [[30. srpnja]] [[1964.]] godine. Pri beogradskome Filološkome fakultetu [[1970.]] godine završio je studij južne slavistike. DoktoriraoGodine [[19971975.]] naobranio [[Filozofskije fakultetmagisterij una Zagrebu|FilozofskomeFilozofskom fakultetu u Zagrebu]] tezoms temom iz hrvatske književnosti (''JezikoslovnaMatoševa problematikanovela uCamao djelima- Bartolastrukturna Kašićaanaliza, sinteza, interpretacija i muzikološka analogija''), a mentor bio mu je [[Jure Kaštelan]].<ref name="Mijo Ivurek"/> Od 1975. do [[1985.]] godine bio je ravnatelj je Hrvatske katoličke misije u Parizu, pokretač i urednik dvojezičnoga biltena ''Naš glas – Notre voix'', utemeljitelj hrvatske osnovne i srednje škole te suradnik H. Hegera u Interdisciplinarnome programu hrvatskih studija za istraživanje hrvatske kulture u Centru za istraživanje poredbene književnosti na [[Sorbonne|Sorbonni]]. Doktorirao je [[1997.]] godine na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskome fakultetu u Zagrebu]] tezom ''Jezikoslovna problematika u djelima Bartola Kašića'', a mentor bio mu je [[Josip Bratulić]].<ref name="Mijo Ivurek"/>

Pod pseudonimom ''M. Landercy'' objavljuje [[1981.]] godine monografiju ''Le cardinal Stepinac, martyr de droits de l’homme''. God. 1986–91. u [[Beograd]]u je poglavar isusovaca, župnik u crkvi sv. Petra i dekan katoličkih župa. Kao stipendist Povijesnoga instituta Družbe Isusove boravi 1991–92. u Rimu te istražuje arhivsku građu o B.Bartolu Kašiću. God.Godine 1992–99. pročelnik je Hrvatskoga povijesnoga instituta u [[Beč]]u, a od 1994. godine predavač pri Filozofskome fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, od 1997. godine u zvanju docenta. Filološkim radom otpočeo proučavanjem Matoševe poetike, nastavio istraživanjem udjela i značenja isusovačkih leksikografa u povijesti hrvatske leksikografije, napose prinosa [[Bartol Kašić|Bartola Kašića]] razvitku hrvatskoga književnoga jezika. Priredio je za tisak ''Hrvatsko-talijanski rječnik'' (Zagreb 1990., 1992.), što se pod signaturom Rkp. 194 čuva u [[Franjevački samostan i crkva u Dubrovniku|Franjevačkome samostanu u Dubrovniku]], te ga atribuirao B.Bartolu Kašiću, a [[1993.]] godine izdaje s pogovorom Kašićev ''Ritual rimski'' iz 1640. godine, te 1999. godine priređuje djelo ''Bartol Kašić prema Autobiografiji (1575.–1625.) i građi (1625.–1650.)''.

Radove objavljujeje objavljivao u ''Maruliću'' (1970.), ''Zborniku međunarodnog slavističkog centra'' (1988.), ''Vrelima i prinosima'' (1992.–1993.), ''Obnovljenome životu'' (1993.), ''Hrvatskim obzorjima'' (1994.), ''Homo Adriaticus'' ([[Ancona]], 1998.), ''Dubrovniku'' (1999.) te u zbornicima ''Isusovac Ardelio Della Bella'' (Split-Zagreb, 1990.), Bartol Kašić (Zadar, 1994.), ''Jernej Kopitar in njegova doba'' ([[Ljubljana]], 1996.), ''Slavko Ježić'' (Zagreb, 1997.), ''Bartol Kašić u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici'' (Zagreb, 1999.). Priredio za tisak autobiografiju I. Loyole u djelu ''Načela jezuita – sveti Ignacije i Družba Isusova'' (Beograd 1987., Zagreb 1992.).

SSa koautorimasuautorima [[Igor Vukić|Igorom Vukićem]], [[Stipo Pilić|Stipom Pilićem]] i [[Blanka Matković|Blankom Matković]], napisao je knjigu „Jasenovački''Jasenovački logori – istraživanja“istraživanja'', koja je izdana [[2015.]] godine u kod [[Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac|Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac]].<ref>{{Citiranje weba|url=http://hu-benedikt.hr/?p=40750|title=Prof. MARUŠIĆ: Knjiga „Jasenovački logori – istraživanja“ ruši lažni mit o Jasenovcu u prah i pepeo!|author=|date=3. srpanj 2015.|work=|language=|publisher=HU Benedikt|accessdate=21. rujna 2019.}}</ref>

* ''Le cardinal Stepinac, martyr de droits de l’homme'', Pariz, (1981. (hrv. izd. s francuskog preveo Ivan Zirdum, Župski ured, Đakovački Selci, 1989.; proš. i dop. izd., ''Kardinal Alojzije Stepinac: mučenik za ljudska prava'', Meridijani - Župa Presvetoga Trojstva, Družba Braća Hrvatskoga Zmaja, Samobor - Krašić - Zagreb, 2008.)

* ''Crkva u hrvatskom narodnom preporodu'', Nadbiskupski duhovni stol - Glas Koncila, Zagreb, (1986.)

* ''Prilog Matoševoj poetici'', Globus, Zagreb, (1994.)

* ''Bartol Kašić i četiri stoljeća hrvatskog jezikoslovlja'', Ministarstvo prosvjete i športa Republike Hrvatske, Zagreb, 1998., ISBN 953-6569-01-9 (2. dopunjeno izd., 1998.)

* ''Bartol Kašić – otac hrvatskoga jezikoslovlja'', [[Hrvatski studiji]], Zagreb, Filozofski fakultet Družbe Isusove, Zagreb, Hrvatski povijesni institut, Beč, 1999., ISBN 953-6682-13-3 (2. dop. izd., Hrvatski studiji - Studia Croatica, Zagreb, 2004.)

* ''Ogoljela laž logora Jasenovac'', Zagreb (2008.; (suautor [[Vladimir Mrkoci]])<ref>[https://drustvojasenovac.wordpress.com/2017/02/28/umro-vladimir-mrkoci-jedan-od-osnivaca-naseg-drustva-suautor-ogoljele-lazi-jasenovca/ Umro Vladimir Mrkoci, jedan od osnivača našeg društva, suautor ‘Ogoljele laži logora Jasenovac’], Društvo za istraživanje Trostrukog logora Jasenovac, pristupljeno 2. srpnja 2018.</ref>

* ''Jasenovački logori – istraživanja'', Zagreb, 2015. (2. izd., 2015.;) (suautori: [[Blanka Matković]], Stipo Pilić i [[Igor Vukić]])