Celestin Medović: razlika između inačica

Mato Celestin Medović rođen je 17. siječnja 1857. godine u Kuni na [[poluotok]]u [[Pelješac|Pelješcu]] u brojnoj težačkoj obitelji. Školovao se u [[Franjevački red|franjevačkom]] samostanu u Kuni uz crkvu posvećenu Gospi od Loreta nazvanu Delorita. Gvardijan o. Paulin Majčica i samostan odigrali su važnu ulogu u njegovu ranu obrazovanju. Uz pomoć fratra o. Pacifika Radojevića [[1868.]] godine napušta Kunu i odlazi u samostan maleMale braće u Dubrovniku[[Dubrovnik]]u. Nakon promjene imena u Peregrin (1873.), Mato Medović položio je zavjet (1879.), preuzeo je novo ime i postao je Mato Celestin Medović. U samostanu Male braće počeo je raditi crteže i slikati u ulju.<ref name="ugdubrovnik.hr">[https://ugdubrovnik.hr/?file=arhiva/2012 Arhiva · 2012: ''Mato Celestin Medović (1857.-1920.) - retrospektiva''], autor izložbe: [[Igor Zidić]], ugdubrovnik.hr, pristupljeno 17. prosinca 2019.</ref> Daljnje mu je školovanje, [[1879.]] godine, osigurao Bernardo del Vago da Portogruaro, General franjevačkog reda iz [[Rim|Rima]], kad je posjetio dubrovački samostan i amateru-umjetniku Medoviću obećao daljnju naobrazbu u Rimu. Djela amaterskog razdoblja nisu očuvana u velikom broju. Poznato je da je u tom razdoblju ostvario Portret fra Pavla Ljubova, oltarne pale iz franjevačke crkve u Slanom (Sv. Obitelj), iz Delorite u Kuni (Madona sa sv. Nikolom i sv. Spiridonom) i ona iz Privorja u Konavlima (Uzašašće Marijino). Godine [[1880.]] Umjetnikumjetnik se priprema za putovanje u Italiju koje će, iako neće izravno obilježiti njegov slikarski opus, imati utjecaj na kasnije odluke u formiranju vlastitog umjetničkog diskursa.

Rana zagrebačka faza prvenstveno je obilježena Medovićevim radom s [[Vlaho Bukovac|Vlahom Bukovcem]] čiji je utjecaj vidljiv u tehničkim i kolorističkim promjenama kao i u [[Poentilizam|divizonističkoj]] tehnici i analitičkom pristupu. U prvoj fazi radi na oslikavanju crkava [[Sjeverna Hrvatska|Sjeverne Hrvatske]]. Radio je na oslikavanju ikonostasa Unijatske crkve u sv. Duha u [[Križevci|Križevcima]] (1896.), zatim s [[Bela Čikoš Sesija|Belom Čikošem Sesijom]] radio je freske u crkvi [[Sv. Terezija Avilska|sv. Terezije]] u [[Požega|Požegi]], freske u crkvi [[Sv. Stjepan|sv. Stjepana]] u [[Nova Gradiška|Novoj Gradiški]] i oslik ikonostasa [[Pravoslavna crkva sv. Trojice u Bjelovaru|pravoslavne crkve]] u [[Bjelovar|Bjelovaru]]. Najvažnije radove u ovoj fazi predstavljaju velike povijesne kompozicije za Zlatnu dvoranu Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj 10 u Zagrebu. ''Srijemski mučenici'' (1895.) prva je velika povijesna kompozicija rađena prema narudžbi Vlade iako nije namijenjena Dvorani, a primjer je sjedinjenja starog načina slikanja u duhu akademizma i novog pristupa vidljivog u svijetloj paleti boja. Ubrzo nakon prve narudžbe slijedi ona za [[Split|Splitski]] sabor jednu od četiri kompozicije koje je Medović radio za Dvoranu Odjela za Bogoštovlje i nastavu. U Splitskom saboru (1897.) Medović se vratio starom pristupu kojeg karakteriziraju brojne i detaljne studije. ''Dolazak Hrvata'' (1903.) primjer je djela ostvarenog u mahu bez naknadnih preinaka. ''Krunidba [[Ladislav Napuljski|Ladislava Napuljskoga]]'' (1905.) djelo je u kojem šarenilo boja i utjecaj plenerizma dolazi u potpunosti do izražaja. Posljednja ostvarena za Dvoranu bila je slika ''Zaruke kralja Zvonimira'' (1907.). ''Bitka na Grobničkom polju'' (1905.) neizvedenoneizvedena je povijesna kompozicija ''"koja u kolopletu tijela, dinamici i dubokom prostoru kojim slikar ovladava (barem koliko je na skici vidljivo) podsjeća na uzvitlane kompozicije romantizma u stilu [[Eugène Delacroix|Delacroixa]]"''.<ref name="matica.hr">Feđa Gavrilović, [http://www.matica.hr/vijenac/464/medovic-raanje-hrvatskoga-modernizma-24/ ''Uz retrospektivu Mate Celestina Medovića u Klovićevim dvorima: 1. prosinca 2011–12. veljače 2012. Medović – rađanje hrvatskoga modernizma''], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', br. 464, 15. prosinca 2011., pristupljeno 17. prosinca 2019.</ref>

IzmeđuU razdoblju između [[1898.]] i [[1907.]] godine Medović provodi vrijeme u Zagrebu, ali sve više i u zavičaju gdje gradi kuću (1898.) i ljetnikovac (1901.). To se vrijeme poklapa s kasnom zagrebačko- pelješkom fazom u kojoj dolazi do znatnijega kolorističkog pročišćenja i slikanja u ''plain-airu''. U ovoj se fazi javljaju [[Portret|portreti]], [[mrtva priroda|mrtve prirode]], marine i [[Pejzaž (likovni)|pejzaži]] koji će posebice biti važni u kasnijoj pelješkoj fazi. U ranoj zagrebačkoj fazi Medović rijetko radi portrete s obzirom na to da je to razdoblje u kojem Vlaho Bukovac ostvaruje primat u toj slikarskoj vrsti. Nakon odlaska Bukovca iz Zagreba, [[1903.]] godine, Medović je dobio prigodu iskazati svoju kvalitetu (''Portret pape Pia X.'', 1903.; ''Portret Klotilde Guthardt'', 1903.; ''Taština'', 1903.).

U [[Pelješac|pelješkoj]] fazi od 1908. do 1912. godine Medovićevo slikarstvo oscilira između detaljnoga, preciznoga, a s druge strane silovitog i [[Impresionizam|impresionističkoga]] pristupa. U ovoj se fazi prvenstveno posvećuje marinama i pejzažima koje postavlja na platna velikoga formata. U nekim je pejzažima vidljiva i [[Secesija|secesijska]] nota poput Primorskog pejzaža, a javljaju se i pejzaži poput ''Krovova u snijegu'' (1900.-1904.), slikanih moderno i reducirano u nekoliko bijelo ružičastih polja. Mrtve prirode, koje je započeo raditi još 1896. godine uz motive poput patke i jarebica, sve češće prikazuju morske motive (''Škarpina'', o. 1906.; ''Lebićada'', 1912.-1914.; ''Bonace'', 1908.-1912.). Prijelaz između pelješke i kasno pelješke faze naznačio je kratki Medovićev ''intermezzo'' u [[Beč|Beču]] od [[1912.]] do [[1914.]] godine. U Beču je održana njegova samostalna izložba na Schwarzenbergplatzu u Kunstsalonu G. Pisko za koju je dobio pohvale te sudjeluje na Adria izložbi (1913.). Na putu prema zavičaju zaustavio se u [[Opatija|Opatiji]] gdje je 1914. godine organizirana posljednja velika izložba za Medovićeva života.

Kasna pelješka faza poklapa se s razdobljem koje Medović provodi u Kuni za vrijeme [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] od 1914. do [[1918.]] godine. Medović se, u ovoj fazi, posvetio slikanju oltarnih pala i naručenih portreta, ali posebnu pažnju posvetio je intimnom pejzažu manjega formata gdje se naznake crteža gube u boji koja postaje glavno sredstvo izražavanja umjetnika (''Krajoliku s vrijesom'', 1914.-1918.; ''Požar u Vrućici'', 1917.; ''Požar'', 1917.). Kasna pelješka faza završava 1918. godine s obzirom na to da je umjetnik obolio, a potom izgubio i vid. Na glavnoj godišnjoj skupštini [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|JAZU]], [[24. travnja]] 1919. godine, osnovan je umjetnički razred čiji su počasni članovi postali između ostalih [[Vlaho Bukovac]], Mato Celestin Medović i [[Ivan Meštrović]].<ref>[https://www.glasistre.hr/kultura/obiljezena-100-obljetnica-razreda-za-umjetnost-hazu-603140 ''Obilježena 100. obljetnica Razreda za umjetnost HAZU''], [[HINA]], glasistre.hr, 7. studenoga 2019., pristupljeno 13. prosinca 2019.</ref>