Geologija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika PGK365 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Mateo K 01
Oznaka: brzo uklanjanje
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
Redak 13:
Spoznaje o vrlo složenoj problematici postanka i razvitka [[Zemlja|Zemlje]] javljale su se postupno, a neke potječu još iz antičkih vremena. No, tek u 15. stoljeću dolazi do pokušaja sistematizacije znanja o Zemlji, a postupno se javljaju i novi pojmovi kao temelj geologije u nastajanju.
 
U [[Srednji vijek|Srednjem vijeku]] su ostaci izumrlih organizama najčešće smatrani "igrom prirode" ili dokazima "općeg potopa". No, već je [[Leonardo da Vinci]] (1452 - 1519) upozorio da jednim se "potopom" ne može objasniti rasprostranjenost [[fosil]]nih ostataka morskih organizama na kopnu. Osim toga, on je bio svjestan dugog trajanja geološke prošlosti, a opisao je i prvi '''geokemijski ciklus''' (voda ispire sol iz tla i odnosi je u more koje se tako zaslanjuje, a zbog izdizanja morskog dna stvaraju se [[laguna|lagune]] gdje se voda isparuje i taloži novi sloj, koji opet može biti potopljen...). Leonardo da Vinci je shvatio i odos [[erozija|erozije]] tla i izdizanja kopna (erozija narušava ravnotežu u [[litosfera|litosferi]], a ona se ponovno uspostavlja izdizanjem).
 
Širi interes za geološke probleme izazvale su rasprave između tzv. neptunista i plutonista. ''Neptunisti'', na čelu s '''A. G. Wernerom''' su oživili staru ideju [[Tales]]a iz Mileta (7/6.st.pr.Kr.), pripisivajući postanak stijena litosfere - vodi. Zbog toga su i dobili naziv prema antičkom bogu oceana Neptunu.
''Plutonisti'', na čelu s [[James Hutton|J. Hutton]] su oživili zapažanje [[Strabon]]a (1.st.pr.Kr.) držeći da su pojedine stijene nastale u vezi s [[vulkan]]skim erupcijama. Nazvani su po bogu podzemlja, Plutonu.
 
[[Horace-Bénédict de Saussure|H. B. de Saussure]], ([[18. stoljeće|18.st.]]) prvi je shvatio da su nagnuti slojevi posljedica kretanja [[litosfera|litosfere]] i prodora starijih stijena kroz mlađe. '''E. de Beaumont''' (19.st.) prvi spoznaje ulogu [[rasjed]]a u postanku doline [[Rajna|Rajne]], a tvrdi i da tektonske sile nastaju zbog hlađenja Zemlje i stezanja njezina obujma.
 
[[Georges Cuvier]] (18/19.st.) postavlja temelje znanstvenog proučavanja fosilnih ostataka organizama, a '''[[William Smith]]'''(1769-1839) ih sustavno primjenjuje za određivanje relativne starosti stijena Zemljine kore te za crtanje prve [[geološka karta|geološke karte]] na kojoj je prikazana površina Velike Britanije. Uočava se i lateralna varijabilnost istodobnih stijena, pa tako nastaje pojam [[facijes]]a (A. Gressly, 1838).
 
Pronalaskom [[radioaktivnost]]i geolozi su napokon dobili moćan alat za određivanje starosti stijena. Naime, prije toga [[geološka vremenska skala]] nije imala brojke i nije se znalo kada je koje razdoblje Zemljine prošlosti počelo ili završilo, nego su se samo određivali relativni odnosi. Starost Zemlje prvi je odredio američki geokemičar '''[[Clair Cameron Patterson]]''', polazeći od pretpostavke da je postanak svih tijela Sunčevog sustava bio istovremen, pa je datirao starost [[meteorit]]a. Njegova brojka od 4,5 milijarde godina nije se previše mijenjala niti razvojem drugih metoda.
Redak 30:
Od naših istraživača koji su u ranim fazama razvitka znanosti o Zemlji ističu se [[Ruđer Bošković]] (1711. - 1787.) koji je pisao o kompenzaciji masâ unutar gora i tako postavio temelje kasnijem razvoju teorije [[izostazija|izostazije]]. Regionalne poremećaje sile teže tumačio je različitom gustoćom gornjih i donjih dijelova Zemljine kore. Kasnije je [[Đuro Pilar]] (1846. - 1893.) raspravlja o uzrocima ledenih doba i povezuje ih s ekscentričnošću Zemljine putanje, a kasnije se bavi uzrocima potresa za koje kaže da su najuže povezni sa stvaranjem pukotina i rasjeda u Zemljinoj kori.
[[File:ภาพถ่ายของAndria Mohorovicic.gif|thumb|200px|[[Andrija Mohorovičić]].]]
[[Andrija Mohorovičić]] (1857. - 1936.) na osnovi potresa sa žarištem u Pokuplju (25km25 km južno od Zagreba) dokazao je 1909. da u dubini od 54  km postoji jak diskontinuitet u širenju potresnih valova, koji je po njemu dobio naziv [[Mohorovičićev diskontinuitet]].
 
Za razvitak geologije u nacionalnim okvirima zaslužan je [[Ljudevit Vukotinović|Lj. Vukotinović]](1813 - 1893.) potičući pisanje znanstvenih djela na narodnom jeziku što je zahtijevalo i stvaraje domaće terminlogije.
Redak 37:
 
== Važniji geološki principi ==
Nekad općepoznati princip uniformitarianizma je ključ za rješavanje nekih pitanja geološke prošlosti. Glasi: "Sadašnjost je ključ za prošlost" što bi značilo da procesi koji vladaju danas su vladali i u prošlosti te promatranjem današnjih zbivanja možemo zaključivati o geološkoj prošlosti. Međutim, taj princip treba uzeti s krajnjom opreznošću s obzirom na činjinicu da se neki procesi u nekim razdobljima geološke prošlosti nisu zbivali istim intenzitetom kao danas, te da neki procesi koji su djelovali u geološkoj prošlosti ne djeluju danas (npr. diferencijacija Zemlje).
 
Zbog toga je danas u geološkoj zajednici prihvaćeniji ''blaži'' oblik uniformitarianizma - aktualizam, čiji se princip može sažeti u: "Prirodni zakoni koji vladaju danas, vladali su i u geološkoj prošlosti."
Redak 93:
;Bilješke i literatura
* [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=21701 geologija], [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]]
* Čedomir Benac, [https://helpdesk.uniri.hr/system/resources/docs/000/000/016/original/Rijecnik_pojmova.pdf?1384256623 ''Rječnik pojmova u primijenjenoj geologiji i geološkom inženjerstvu''], [[Sveučilište u Rijeci]], Rijeka, 2013., {{ISBN |9789536953332}}
 
== Vanjske poveznice ==
Redak 102:
* [http://www.hgi-cgs.hr/index.html Hrvatski geološki institut]
* [http://www.portalnebula.hr Portal Nebula], portal studenata geologije
 
 
{{Prirodne znanosti}}
 
[[Kategorija:Prirodne znanosti]]
[[Kategorija:Geologija| ]]