Ivo Senjanin: razlika između inačica

'''Ivo Senjanin''' (? - [[Karlovac]], [[20. srpnja]] [[1612.]]) bio je [[hrvat]]ski narodni [[junak]]. Kao [[uskok]] i [[hajduk]] proslavio se brojnim vojnim podvizima protiv [[Osmansko Carstvo|Osmanlija]]. Od njega su podjednako strahovali i Mlečani i Austrijanci.<ref>''Ivan Bušić-Roša, hajdučki harambaša'', prir. [[Bruno Bušić]], Liber Croaticus Verlag GmbH, Mainz, 1977., {{ISBN |3-88308-001-2}}, str. 5.</ref> Zbog manjeg broja povijesnih izvora, puno onoga što je poznato o njemu danas se uglavnom pripisuje [[legenda]]ma, a pojedinosti njegova života i određena postignuća i srednjovjekovnom [[romantizam|romantizmu]].<ref>Koljević, Svetozar, ''The Epic in the Making''. Clarendon Press, 1980.</ref>

Sudjelovao je u tzv. Dugom ratu (1593.−1606.) između Habsburgovaca i Osmanlija, iz kojeg je izišao kao [[nadvojvoda]]<ref name="hrcak.srce.hr">[http://hrcak.srce.hr/file/105913 Anđelko Mijatović, ''Neki poznatiji Senjani uznici''] (str. 264.)</ref>

Zbog promjena političkih odnosa između [[Mlečani|Mlečana]] i Osmanlija, Venecijanci su tražili Senjaninovu glavu. Nakon što je u studenome [[1606.]] godine sklopljen mir između [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]] i Osmanskog Carstva postalo je zabranjeno provaljivati na turska područja. Zbog stradanja osmanskih podanika u sukobu s Turcima, protiv Ive Senjanina je kao prilog sređivanju državnih odnosa Habsburške Monarhije, Mletačke Republike i Osmanskog Carstva provedena istraga. Nakon što je istragom utvrđeno da je oduzeo nešto opskrbe (žito) senjskom upravitelju, okrivljeni Ivo Senjanin osuđen je na smrt,<ref>[http://hakave.org/index.php?option=com_content&id=6860 Izlaganje Mate Kovačevića, Hakave]</ref> odsijecanjem glave "jer tako hoće Bog i carska pravda"<ref>''Ivan Bušić-Roša, hajdučki harambaša'', prir. Bruno Bušić, Liber Croaticus Verlag GmbH, Mainz, 1977., {{ISBN |3-88308-001-2}}, str. 5.-6.</ref>.

{{citat2|U žalbi na tu osudu Ivan Vlatković kaže za sebe da je "siromašni hrvatski ratnik", koji je "od svoje mladosti u raznim zgodama služio nadvojvodi", pa s ponosom i pravednom gorčinom poručuje tom istom nadvojvodi "jadno je što mi se za svu tu moju vjernost plaća tako da gubim život" ([[Radoslav Lopašić]]: Spomenici hrvatske krajine, Zagreb, 1884., I., st. 35-39, 370).}}<ref>''Ivan Bušić-Roša, hajdučki harambaša'', prir. Bruno Bušić, Liber Croaticus Verlag GmbH, Mainz, 1977., {{ISBN |3-88308-001-2}}, str. 6.</ref>

Pogubljen je mačem 20. srpnja 1612. godine,<ref>[http:// name="hrcak.srce.hr"/file/105913 Anđelko Mijatović, ''Neki poznatiji Senjani uznici''] (str. 264.)</ref> u [[Karlovac|Karlovcu]]. Pomilovan je nakon pogubljenja.<ref>[https://web.archive.org/web/20120526025839/http://www.ffst.hr/dokumenti/izdavastvo/predavanja/Dragic_poetika.pdf Marko Dragić, ''Poetika i povijest hrvatske usmene književnost''], (u međumrežnoj pismohrani archive.org 26. svibnja 2012.)</ref>

Do danas su sačuvane brojne narodne pjesme u čast Ive Senjanina i njegovog hajdučkog i uskočkog junaštva.<ref>{{eng oznaka}} [http://www.jstor.org/pss/4201633 The Death of Ivo: A Croat Ballad]</ref>