Inačica od 15. svibnja 2019. u 16:44 uredi Roberta F. (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 53.895 edits m Roberta F. je zaštitila "Klokani": učestalo vandaliziranje ([Uređivanje=Dopušteno samo autopotvrđenim suradnicima] (istječe 14:44, 15. svibnja 2020. (UTC)) [Premještanje=Dopušteno samo autopotvrđenim suradnicima] (istječe 14:44, 15. svibnja 2020. (UTC))) ← Starija izmjena		Inačica od 2. veljače 2020. u 13:19 uredi ukloni ovu izmjenu HmxBot (razgovor \| doprinosi) Botovi 19.624 edits m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci Novija izmjena →
Redak 30: ==Opis== Ne odgovaraju sve vrste uobičajenoj predodžbi o klokanima. Upadljiva osobina gotovo svih vrsta su izraženo veliki stražnji [[ekstremitet\|udovi]], značajno veći od prednjih. Samo [[klokani penjaši]], koji su se prilagodili životu na drveću i ne kreću se više skačući, imaju stražnje i prednje udove podjednako dugačke. [[Rep]] im je dugačak, [[mišić]]av i najčešće obrastao [[dlaka\|dlakom]], a životinje ga koriste kao oslonac, gotovo kao petu [[ekstremitet\|nogu]], ili za održavanje ravnoteže. U građi tijela većina vrsta iz ove porodice su slične, ali se veličinom vrlo razlikuju, od vrsta iz [[Rod (taksonomija)\|roda]] [[Lagorchestas]] koje često teže samo od jednog do dva kilograma, pa do [[crveni klokan\|velikog crvenog klokana]] koji dosižu tjelesnu težinu do 90  kg. Glava im je relativno mala i izdužena s velikim [[uho\|ušima]]. Kao sve vrste iz reda [[diprodontia]] i životinje iz porodice klokana imaju povećana dva donja [[zubi\|sjekutića]] koji kod zagrizanja dolaze do tvrdog mjesta na [[usta\|nepcu]] iza gornjih sjekutića. Takav ugriz omogućuje im da i tvrd [[biljka\|biljni]] materijal mogu odgristi, a sličan oblik zubi postoji i kod nekih [[parnoprstaši\|parnoprstaša]]. Nemaju očnjake, ili su im sasvim zakržljali. Kutnjaci im ne rastu svi istovremeno. Kad se prednji istroše i ispadnu, rastu sljedeći i pomiču se u ustima prema naprijed. Redak 37: ==Rasprostranjenost== Klokani žive u [[Australija\|Australiji]], [[Nova Gvineja\|Novoj Gvineji]], [[Tasmanija\|Tasmaniji]] i nekim otocima pored njih. ==Način života== Redak 51: ==Razmnožavanje== Ženke klokana imaju dobro razvijen [[tobolac (zoologija)\|tobolac]] s otvorom prema naprijed i u kojem se nalaze četiri [[dojenje\|dojke]]. Ženka na svijet donosi samo jedno (vrlo rijetko dva) mladunče. Kod mnogih vrsta dolazi do "odgođenog koćenja": neposredno nakon što okoti jedno mladunče, ženka se ponovo pari. No taj [[embrio]] "miruje" dok prethodni mladunac definitivno ne napusti tobolac. Tek tada se dalje razvija i dolazi na svijet. Smisao toga bi mogao biti da, ako u surovom okolišu mladunac ugine ili ga majka iz nekog razloga mora napustiti, novi mladunac može vrlo brzo doći na svijet. Kao općenito kod svih [[tobolčari\|tobolčara]], i kod klokana se mladunci kote nakon vrlo kratkog razdoblja skotnosti (20 do 40 dana) i u odnosu na mladunčad [[viši sisavci\|viših sisavaca]] su jako nerazvijeni. Mladunac se rađa dug samo oko 2  cm i težak manje od jednog grama. Mora samostalno prepuzati put od porođajnog kanala do majčinog tobolca, ući u njega i uhvatiti se ustima za bradavicu majčine dojke koju ne ispušta idućih dva do tri mjeseca. U dobi od 6 mjeseci prvi put izlazi iz tobolca, a sa osam su preveliki da bi ulazili u njega. No, mladunci [[sisanje\|sišu]] do starosti od godine dana zavlačeći glavu u tobolac, u kojem se u pravilu već prisisan na drugoj dojci, nalazi novi mladunac. Majka za svako od svojih dvoje mladunaca luči drugačije mlijeko, primjereno starosti određenog mladunca. U [[Australija\|Australiji]] mladunce svih tobolčara nazivaju "Joeys". Redak 84: == Literatura == * M. Cardillo, O. R. P. Bininda-Emonds, E. Boakes, A. Purvis: ''[http://141.40.125.5:8080/WWW/Homepages/Bininda-Emonds/Publications/MarsupialST.pdf A species-level phylogenetic supertree of marsupials.]'' objavljeno u: ''Journal of Zoology.'' London 264.2004 (PDF). {{ISSN\|0268-196X}} * Terence J. Dawson: ''Kangaroos''. Cornell University Press, Comstock, Cornell 1995. {{ISBN \|0-8014-8262-3}} * Tim Flannery: ''Mammals of New Guinea''. Cornell University Press, Cornell 1995. {{ISBN \|0-8014-3149-2}} * Udo Gansloßer (Hrsg.): ''Die Känguruhs''. Filander, Fürth 1999., 2004. {{ISBN \|3930831309}} * [[Bernhard Grzimek]]: ''Grzimeks Tierleben.'' Bd 10. Säugetiere 1. Droemer-Knauer, München, DTV, München, Bechtermünz, Augsburg 1979., 2000. {{ISBN \|3-8289-1603-1}} * John A. Long, između ostalog: ''Prehistoric Mammals of Australia and New Guinea''. Johns Hopkins University Press, Baltimore 2003. {{ISBN \|0-8018-7223-5}} *Ronald Strahan: ''Mammals of Australia''. Smithsonian Books, Washington DC 1996. {{ISBN \|1-56098-673-5}} <!--Ova životinja se zove klokan.Živi u Australiji i Tasmaniji.Omiljena hrana mu je trava.Postoje 3 vrste klokana.Klokani su iz porodice Marcropodidae.Oni su iz reda Marsupialia.Duljina tijela i glave im je 85-160 cm.Teže 20-90 kg.Klokani su relativno rasprostranjeni,ali mogli bi postati ugroženi.Klokanica okoti 1 mladunče,ali se rijetko dogodi da okoti 2 mladunca.Mladunac teži 0,75 g kod napuštanja maternice,a kod napuštanja tobolca teži 2-4 kg.Klokani u divljini žive 20 godina.Okretni klokan u 1 skoku preskoči oko 9 m,ali su zabilježeni i skokovi dugi čak 13,5 m.Mladunče klokana je toliko malo da može stati u čajnu žličicu.Neposredno prije koćenja klokanica liže put duž tobolca.Njušeći taj put,mladunac se penje i ulazi u tobolac.Kad stigne,hrani se sisajući bradavicu.Klokanov neprijatelj je dingo,divlji pas žute boje.Klokan skoči u vodu da bi umakao dingu koji ne zna plivati.-->

Klokani: razlika između inačica