Anthony Hewish: razlika između inačica

Naglim razvojem [[tehnika|tehnike]] prijama ([[radio teleskop]]) omogućeno je snimanje [[Nebeska sfera|neba]] na nizu radio valnih duljina. Mjeri se vlastito [[gibanje]] i [[paralaksa]] radio izvora, a izvori se uspoređuju s njihovim oblicima u drugim dijelovima [[Elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskog spektra]]. Obične [[zvijezde]] slabi su izvori radio valova, a kao jači se izvori ističu osobita nebeska tijela, veoma gusta i malena, u brzoj [[vrtnja|vrtnji]], kao što su to [[pulsar]]i, [[RadiogalaktikaRadio galaktika|radiogalaktike]] i [[kvazar]]i. Ovisnost sjaja radio izvora o njihovu broju otkriva njihov raspored po dubini svemira, što pomaže razumijevanju razvoja svemirskih tijela i svemira u cjelini. [[Optika|Optičkim]] metodama opaženi su neki [[radikal]]i i [[atom]]ske skupine u [[Međuzvjezdana tvar|međuzvjezdanom prostoru]] (CH-radikal, 1937.; CN i CH⁺, 1939.), ali su tek [[Spektroskopija|spektralne metode]] radio astronomije omogućile uvid u postojanje niza atomskih skupina, sve do složenih [[Organska kemija|organskih molekula]], na primjer CH₃CHO, HNCO, kao i niza [[Anorganska kemija|anorganskih]] vrsta poput SiO, H₂S, H₂O, SO i tako dalje.

U takozvanom [[Mikrovalovi|mikrovalnom području]] (milimetarske do centimetarske valne duljine) bilježi se vrlo slabo [[Kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje|mikrovalno pozadinsko zračenje]] koje pristiže s cijeloga neba, [[Spektar (fizika)|spektar]] mu je toplinski za [[temperatura|temperaturu]] od 2,725 [[kelvin|K]], a razlike nisu veće od 0,1%. Zračenje su otkrili [[Arno Allan Penzias|A. A. Penzias]] i [[Robert Woodrow Wilson|R. W. Wilson]] 1965. Ono potječe iz ranijega doba svemira, kada se nakon [[Veliki prasak|Velikoga praska]] visokotemperaturni [[Ioniziranje|ionizirani]] [[plin]] (koji je za [[zračenje]] nepropustan) ohladio na temperaturu pri kojoj su nastali neutralni [[atom]]i, pa se zračenje moglo slobodno širiti prostorom. Zbog širenja ili ekspanzije svemira, [[gustoća]] zračenja i njegova temperatura pali su na današnju vrijednost. Iz malih razlika jakosti zračenja ustanovljeno je gibanje [[Mliječna staza|Galaktike]] u smjeru [[Lav (zviježđe)|zviježđa Lava]] [[brzina|brzinom]] od 600 000 [[Metar u sekundi|m/s]] (600 km/s). Na temelju inih svojstava zračenja zaključilo se da svemirski prostor ima [[Euklidska geometrija|euklidsku geometriju]].