Inhibitor korozije: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Otvorio Inhibitor korozije
(Nema razlike inačica)

Inačica od 13. veljače 2020. u 12:55

Inhibitor korozije ili korozijski inhibitor je kemijska tvar koja dodana u korozivni okoliš smanjuje brzinu korozije do tehnološki prihvatljivih iznosa. Dodaju se povremeno ili stalno (kontinuirano) u zatvorene ili iznimno u otvorene prostore. Prema kemijskom sastavu inhibitori su anorganski ili organski spojevi. Korozijskim inhibitorima smanjuje se korozijska agresivnost okoliša.[1]

Hidrazin se obično upotrebljava u vodenoj otopini (hidrazin-hidrat) kao inhibitor korozije.
Mehanizam pasiviranja nehrđajućeg čelika: atomi kroma u čeliku reagiraju s molekulama kisika iz zraka kako bi tvorili zaštitni sloj kromovog oksida.

Podjela

Prema načinu djelovanja, inhibitori se dijele na anodne, katodne i miješane (anodno-katodne), prema tome koče li ionizaciju metala (anodnu reakciju), redukciju oksidansa (katodnu reakciju) ili oba ta procesa.

Anodni inhibitori

Anodni inhibitori sprječavaju ionizaciju metala. Najvažniji su anodni inhibitori pasivatori, to jest topljive soli oksidativnih aniona, kakvi su kromati CrO4-2, nitriti NO-2, molibdati, MoO4-2, volframati, WO4-2 i vanadati, VO-3 koji u otopinama s pH od 5 do 9 prevode željezo, nikal, kobalt i njihove legure u pasivno stanje (snažno kočenje procesa korozije ili spora korozija). Takvi se inhibitori često nazivaju opasnima jer uz nedovoljnu koncentraciju ne pasiviraju čitavu metalnu površinu, osjetno smanjujući anodnu i povećavajući katodnu ploštinu, što izaziva jamičastu koroziju. Osim pasivatora, među anodne inhibitore ubrajaju se i takozvani taložni inhibitori koji s ionima konstrukcijskog metala, nastalima na lokalnim anodama, daju slojeve netopljivih korozijskih produkata. Među tim se inhibitorima ističe vodeno staklo (natrijev silikat) koje na anodama tvori sloj silikagela i metalnog silikata.

Katodni inhibitori

Katodni inhibitori izravno koče katodnu reakciju (redukciju vodika ili kisika) ili djeluju kao taložni inhibitori, tvoreći na lokalnim katodama netopljive produkte. Pri dekapiranju i kiselinskom čišćenju postrojenja i uređaja često se koriste inhibitori koji povećavaju prenapon redukcije H+ i izlučivanja vodika (na primjer spojevi As, Sb, Sn, Bi, i tako dalje). U slabo kiselim, neutralnim i lužnatim otopinama u kojima je katodna reakcija korozijskog procesa redukcija kisika apsorbiranog iz zraka (redukcija kisika), koriste se katodni taložni inhibitori. Takvo djelovanje imaju cinkove i kalcijeve soli. Za razliku od anodnih, katodni inhibitori dodani u bilo kojoj količini smanjuju brzinu korozije i nisu opasni.

Izvor

  1. "Tehnički leksikon", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, glavni urednik: Zvonimir Jakobović. Tiskanje dovršeno 21. prosinca 2007., Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653717. ISBN 978-953-268-004-1, str. 416.