Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja Oznake: VisualEditor mobilni uređaj m.wiki |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 56:
[[Datoteka:Sloboda narodu.jpg|mini|200px|desno|[[Plakat|Promidžbeni plakat]] [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|partizana u Hrvatskoj]]]]
Pokret je bio vojno krilo Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte (JNOF) – koalicije predvođene [[KPJ|Komunističkom partijom Jugoslavije]] (KPJ)<ref name="Sharon Fisher 2006, str.27">{{Cite book|last=Fisher|first=Sharon|title=Political change in post-Communist Slovakia and Croatia: from nationalist to Europeanist|publisher=Macmillan|year=2006|page=27|isbn=1-4039-7286-9}}</ref> i predstavljene [[AVNOJ]]-em, ratnom skupštinom Jugoslavije. Njegov primarni cilj bio je borba protiv okupatora. Jedini izvor materijala je bio ratni plijen – tek 1944. počela je pristizati britanska pomoć.<ref name="basil">[http://www.znaci.net/00001/3_1_2.htm Basil Davidson: Partisan picture]</ref> Drugi cilj je bio stvoriti saveznu multietničku komunističku državu na području Jugoslavije.<ref>[[#refTomasevich2001|Tomasevich 2001]], str.96.</ref> U tom smislu, KPJ je pokušavala privući različite etničke skupine
Ciljevi drugog gerilskog pokreta na području Jugoslavije, [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|četnika]], bili su održavanje [[Kraljevina Jugoslavija|Dinastije Karađorđević]], time osiguravajući prevlast srpske populacije<ref>[[#Milazzo 1975|Milazzo (1975)]], str. 30–31</ref><ref>[[#Roberts 1973|Roberts (1973)]], str.48</ref> i stvaranje [[Velika Srbija|Velike Srbije]]<ref>[[#Tomasevich_1975|Tomasevich (1975)]], str.166–178</ref> etničkim čišćenjem i brojnim zločinima nad Hrvatima, Muslimanima i Albancima u područjima koje su smatrali povijesno ili pravno srpskima.<ref name="Banac 1996 p143">[[#Banac 1996|Banac (1996)]], str. 143{{citat|From the summer of 1941, the Chetniks increasingly gained control over Serb insurgents and carried out gruesome crimes against Muslims of eastern Bosnia-Herzegovina. Massacres of Muslims, usually by cutting the throats of the victims and tossing the bodies into various water-ways, occurred especially in eastern Bosnia, in Foča, Goražde, Čajniče, Rogatica, Višegrad, Vlasenica, Srebrenica, all in the basin of the Drina river, but also in eastern Herzegovina, where individual villages resisted Serb encirclement with ferocious determination until 1942. Chetnik documents – for example the minutes of the Chetnik conference in Javorine, district of Kotor Varoš, in June 1942 – speak of a determination to 'cleanse Bosnia of everything that is not Serb'. It is difficult to estimate the number of Muslim victims of this original ethnic cleansing, but it can be counted in the tens of thousands.}}</ref><ref name="Hirsch 2002 p76">[[#Hirsch 2002|Hirsch (2002)]], str. 76</ref><ref name="Mulaj 2008 p71">[[#Mulaj 2008|Mulaj (2008)]], str. 71</ref><ref>[[#Velikonja_2003|Velikonja (2003.)]], str.166.</ref> Odnosi između pokreta bili su izrazito napeti od samog početka, a od listopada 1941. razvili su se u otvoreni sukob. Titova jugoslavenska politika bila je suprotna četničkim planovima o Velikoj Srbiji, dok je četnički monarhizam bio neprihvatljiv komunistima.<ref>{{cite web|url=http://www.bbc.co.uk/history/worldwars/wwtwo/partisan_fighters_01.shtml |title=Partisans: War in the Balkans 1941 -1945 |publisher=BBC |accessdate=19 November 2011}}</ref> U početnom razdoblju partizanske snage su bile većinski srpske (gledano na području Jugoslavije) te nepovjerljive prema međunacionalnoj suradnji; pojedine postrojbe bile su osumnjičene za zločine nad Muslimanima (primjerice, pokolj žena i djece u travnju 1942. u [[Hercegovina|Hercegovini]]). Imena Hrvata i Muslimana zapovjednika partizanskih snaga morala su se kriti lozinkama od pripadnika pokreta, većinom Srba.<ref name="Pinson1996">{{cite book|author=Mark Pinson|title=The Muslims of Bosnia-Herzegovina: Their Historic Development from the Middle Ages to the Dissolution of Yugoslavia|url=http://books.google.com/books?id=Yl3TAkJmztYC&pg=PA143|accessdate=2 October 2013|year=1996|publisher=Harvard CMES|isbn=978-0-932885-12-8|pages=143, 144}}</ref>
Do kraja [[1944.]] partizanske snage su imale 650.000 partizana i partizanki organiziranih u 4 armije i 52 [[Divizija|divizije]], koje su pribjegavale konvencionalnom ratovanju (za razliku od prijašnje sklonosti [[Gerilsko ratovanje|gerilskom ratovanju]]).<ref name=perica>{{cite book|last=Perica|first=Vjekoslav| title=Balkan Idols: Religion and Nationalism in Yugoslav States|publisher=[[Sveučilište Oxford|Oxford University Press]]|year=2004|page=96|isbn=0-19-517429-1}}</ref> Do travnja 1945. bilo je preko 800.000 partizana.
== Ime ==
Redak 102:
[[Datoteka:1941-1943 Axis occupation of Yugoslavia map - hr.svg|200px|minijatura|lijevo|Podjela i okupacija Kraljevine Jugoslavije 1941.]]
Odredbe i posljedice kapitulacije su bile izuzetno teške, jer su Sile Osovine potpuno razbile Kraljevinu Jugoslaviju. Njemačka je okupirala sjevernu Sloveniju, zadržavajući okupacijsku vlast u [[Nedićeva Srbija|krnjoj srbijanskoj državi]] i značajan utjecaj nad svojom marionetskom državom<ref name=britannica2>{{cite web|url=http://www.britannica.com/eb/topic-1413183/Independent-State-of-Croatia|title=Independent State of Croatia|year=2010|publisher=Encyclopædia Britannica Online| accessdate=15 February 2010}}</ref> [[NDH]] na većini područja današnje Hrvatske, BiH i Srijema. [[Mussolini]]jeva [[Fašistička Italija]] okupirala je ostatak Slovenije (pripojivši i preimenovavši [[Ljubljanska Provincija|Ljubljansku Provinciju]]), [[Kosovo]], veći dio [[Guvernatorat Dalmacija|Dalmacije]] (s gotovo svim otocima). Italija je kontrolirala novostvorenu [[Kraljevina Crna Gora (1941.)|crnogorsku marionetsku državu]] te je ustanovila [[Tomislav II.|monarhiju]] u NDH, doduše tek formalno. [[Kraljevina Mađarska]] poslala je svoju III. armiju u Vojvodinu, Bačku i Baranju, pritom pripojivši i [[Međimurje]] i slovensko [[Prekmurje]]. [[Carevina Bugarska|Bugarska]] u međuvremenu je pripojila čitavu Makedoniju i manje dijelove Srbije i Kosova.<ref>[[#Tomasevich 2001|Tomasevich (2001)]], str. 61–63</ref> Raspad Jugoslavije, stvaranje novih marionetskih država i pripajanje dijelova teritorija Silama Osovine bilo je
Ovisno o području, okupacijske snage i nove vlasti odnosile su se toliko loše prema civilnom stanovništvu da su partizani uživali ne samo široku podršku, već su za mnoge bili jedini način preživljavanja (primjerice, [[Guvernatorat Dalmacija|talijanska uprava u Dalmaciji]], [[Pokolj u glinskoj crkvi|zločini]] NDH nad dijelom srpskog stanovništva). Početkom okupacije, njemačke snage su vješale i strijeljale bez obzira na dob i spol. Kasnije je uspostavljena odredba o krvnoj osveti od 100 mještana za jednog ubijenog njemačkog vojnika.{{fact}} Nastupila je opća pravna nesigurnost, s raznim paravojnim postrojbama i stranim vojnicima koji su činili zločine nad civilima. Vlada NDH ubrzo nije bila u stanju uspostaviti vlast na čitavom području, što je rezultiralo pojačanim pritiskom [[Ustaška vojnica|ustaške vojnice]] i njemačke vojske na civile.{{citation needed|date=December 2011}}
Usred razmjernog kaosa, [[Komunistička partija Jugoslavije]] počela je organizirati i ujedinjavati antifašističke frakcije i političke snage u opći ustanak. KPJ, na čelu koje je bio [[Josip Broz Tito]], zabranjena je još ''[[Obznana|Obznanom]]'' 1921. nakon uspjeha na [[Izbori za Konstituantu Kraljevine SHS 1920.|izborima]] te je otad bila u ilegali. Tito, međutim, nije mogao pokrenuti ustanak bez odobrenja/podrške [[SSSR]]-a zbog [[Sporazum Molotov-Ribbentrop|sporazuma Molotov-Ribentropp]], još uvijek na snazi, te je bio prisiljen čekati.{{fact}}
| |||