Drvar: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 368:
Drvar je bio središte [[drvna industrija|drvne industrije]] osnovane u vrijeme austrijske uprave u BiH. Uz Hrvate katolike živjeli su i radili mnogi Slovenci, Česi, Poljaci, Nijemci i Austrijanci.<ref name="HIC">[http://www.hic.hr/politika-SRB.htm HIC] Hrvatsko slovo, 24. srpnja 2009. Ante Beljo: PODLISTAK: BLAGDAN SV. ANE I ČETNIČKA POBUNA 27. SRPNJA 1941. (2) (pristupljeno 14. kolovoza 2018.)</ref>
 
Katolici se poslije pokopavaju na novoj lokaciji, blizu mjesta gdje je podignut pogon Celuloze.<ref name="Katolici nemaju"/> Katolički se radnici doseljavaju u grad te je 1925. godine premješteno sjedište župe nešto bliže, na 15-ak kilometara udaljen planinski prijevoj [[Oštrelj (prijevoj)|Oštrelj]]. Pastoral je tako bilo lakše obavljati, a tu je već postojala kapelica Sv. Ane. 1930-ih je podignut je [[župni stan]] u Drvaru. Preneseno je i sjedište župe s Oštrelja u Drvar, izgrađena je i crkva, a katolički je život bujao.<ref name="u političkom limbu"/> Crkva sv. Josipa i župna kuća sagrađeni su 1932. godine.<ref name=Misija>[http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=55014&offset=9 KTA] Damir Šarac/Slobodna Dalmacija: ''DRVAR 67 GODINA ČEKA SVOJU CRKVU, SVETE MISE U ‘PARTIZANU’'', 16. travnja 2015. (pristupljeno 5. ožujka 2020.)</ref> Hrvatska je zajednica cvala, i od važnijih hrvatskih kulturnih udruga i ustanova tu je prvo bilo povjerenstvo pa podružnica Hrvatskoga kulturnog društva Napredak. Podignut je [[Sokolski dom]], koji je poslije rata prozvan Društveni dom Partizan. Prije Drugog svjetskog rata u gradu je bilo oko 450 katolika, a na cijelom teritoriju župe i više. Samo u Drvaru, Oštrelju i Srnetici bilo je 700 vjernika.<ref name="u političkom limbu"/>
Između 1932. i 1939. godine trajala je gradnja parohijskog hrama sv. Save u Drvaru. Građen je za vrijeme sveštenomučenika [[Milan Banjac|Milana Banjca]]. Drvarskoj parohiji pripada jedanaest pravoslavnih hramova.<ref name="srpskainfo">(srp.) [https://srpskainfo.com/ponovo-zvone-zvona-u-drvarskoj-parohiji/ Srpska Info] Srna: ''Ponovo ZVONE ZVONA u Drvarskoj parohiji'', 12. veljače 2019. (pristupljeno 5. ožujka 2020.)</ref>
Travnja 1936. godine u pogonu [[Šipad]]a u Drvaru zbila se teška nezgoda kada je zbog dotrajalosti eksplodirao parni kotao. Pritom su poginula četiri radnika, a više njih bilo je ozlijeđeno, među kojima i Nikola Bursać, otac kasnije narodne heroine [[Marija Bursać|Marije Bursać]], koji je ostao bez desnog oka.<ref>(srp.) Majstorović, Božo (1978). Marija Bursać — životni put i revolucionarno delo. Gornji Milanovac: Dečje novine. str. 9-14</ref>
 
Line 385 ⟶ 386:
Pretkraj rata u grad su ušle hrvatske snage. Mnoštvo hrvatskih prognanika i izbjeglica koje su 1993. protjerale bošnjačke snage bilo je smješteno tad u Drvar. Srpski i bošnjački mediji i međunarodni predstavnici dobrano su podgrijavali zlobnu tezu da je to namjernog naseljavanje katolika radi promjene nacionalne strukture grada i općine, na štetu Srba.<ref name="u političkom limbu"/>
Od rujna 1995. godine i hrvatskog zauzimanja grada<ref name=enciklopedija/>, naseljavaju se prognani i izbjegli Hrvati iz dijelova BiH otkamo su ih istjerale srpske i bošnjačke postrojbe.<ref name="Katolici nemaju"/> Većina tih Hrvata je iz Srednje Bosne, iz 50-ak raznih župa. Procjene su bile od 8 000 do 12 000 vjernika. Dolaskom Hrvata oživjela je župa, s time što više nije bilo središte Bosanski Petrovac koji je nekad obuhvaćao Drvar, nego obrnuto. Župa Drvar obuhvatila je Bosanski Petrovac. Zgrada ''Partizana'' tj. bivšeg ''Sokolskog doma'', tj. dvorana i prateće prostorije dana je od strane HR Herceg-Bosne na privremeno korištenje dok se ne sagradi crkva.<ref name="u političkom limbu"/>
S obzirom na brojnost Srba i malobrojnost Hrvata za lokalce i nije bilo oslobođenje za Srbe, no za hrvatsko okružje jest jer je uništeno velikosrpsko uporište. Svakako je bilo duhovno oslobođenje jer se otad služe mise.<ref name="u političkom limbu"/> Većina srpskog predratnog stanovništva otišla je, a u grad se uselilo oko 6000 Hrvata prognanika i izbjeglica te 250 vojnika HVO s obiteljima.<ref name=Armed>(eng.) [https://books.google.hr/books?id=vxgy4R3-A-sC&pg=PA158&lpg=PA158 Google Knjige] Robert F. Baumann, George Walter Gawrych, Walter Edward Kretchik: Armed Peacekeepers in Bosnia, DIANE Publishing, 2004., str. 158-167 </ref> Katolici obavljaju bogoslužje u prostorijama nekadašnjeg [[društveni dom|društvenog doma]] Partizan (prijeratni Sokolski dom<ref name="u političkom limbu"/>), izvorno namijenjen za kulturne i športske događaje, i otad [[društveni dom]] djeluje kao improvizirana crkva. Sve od tad traju političke opstrukcije općinskih vlasti da se dobije komad zemlje na kojem bi se izgradila katolička župna crkva. Ukazala se i potreba za grobljem za pokapanje katoličkih vjernika. Povjerenstvo Vlade HRHB dodijelilo im je privatni komad zemlje na Trninić brijegu za otvaranje katoličkog groblja. Određen broj preminulih već je ukopan.<ref name="Katolici nemaju"/> Uz crkvu u prostorima Sokolskog doma podigli su Hrvati improvizirani drveni zvonik i u podnožju zvonika spomen-križ palim hrvatskim braniteljima.<ref name=Misija/>
Na nezadovoljstvo država nesklonih Hrvatima, Hrvati su si organizirali svoj gospodarski život u gradu. Uz pomoć tvrtke Finvesta bazirane u Hrvatskoj, ulagali su u proizvodnju drvne građe, panel ploča i građevinarstvo. Zaposlili su 500-ak Hrvata. Međunarodnim moćnicima smetala je "kroatizacija" Drvara. Izvjestitelji su blatili Hrvate, ne prezajući ni da ih nazivaju mafijaškom organizacijom. Smatrali su da samo vanjska intervencija može spriječiti kroatizaciju Drvara. Za prljavu zadaću protiv Hrvata kao i nekoliko puta prije u Domovinskom ratu, određeni su kanadski vojnici. Dodijeljen im je ovaj sektor u koji su smjestili postrojbu pješaštva. Međunarodna zajednica bila je odlučna izvršiti repatrijaciju Srba ali ne i repatrijaciju bh. Hrvata smještenih u Drvaru, nego da ti Hrvati zauvijek nestanu iz BiH.<ref name=Armed/>
[[Datoteka:Sokolski dom - crkva sv. Josipa u Drvaru i zvonik.png|mini|desno|250px|Katolička crkva sv. Josipa. Uz crkvu se nalazi improvizirani drveni zvonik i spomen-križ palim hrvatskim braniteljima. {{coord|44.374591|16.384456|display=inline}}]]
Loša hrvatska politika te podlo djelovanje predstavnika međunarodne zajednice koji su deložirali Hrvate na ulicu, ne omogućivši im alternativni smještaj u Drvaru, doveli su do otjeka katolika iz ovoga kraja.<ref name="u političkom limbu"/> Nekoliko godina poslije uz pritisak međunarodnih guvernera vraćeni su Srbi u Drvar, nažalost međunarodni predstavnici nisu izvršili isti takav pritisak ni na srpske ni bošnjačke vlasti u BiH da se vrati Hrvate otkamo su istjerani.
SFOR-ovim tenkovima Hrvati su istjerani iz Drvara. Nažalost SFOR nije angažirao iste resurse da se ti prognani i izbjegli Hrvati vrate u svoj Vareš i Kakanj.
Line 403 ⟶ 405:
 
Poslije dva desetljeća traženja lokacije i odbijanja davanja dozvole za gradnju uz izgovor nepostojanja parcele i da crkva nije predviđena u regulacijskom planu iz 1980-ih godina, drvarska župa kupila je 2018. uz pomoć brojnih dobročinitelja komad zemlje od 3 tisuće metara četvornih, zajedno s objektom s namjerom da ga dogradie i rekonstruiraju za pastoralne i karitativne potrebe župe. Krajem godine zatražili su urbanističku dozvolu, koju im je općina uskratila uz izgovor da se ne drže gabarita zdanja i namjene. <ref name="u političkom limbu"/>
Zgrada ''Sokolskog doma'' odnosno njena dvorana i dalje služe katolicima za bogoslužje. U njoj se vrše bogoštovni čini, slave mise, sakrament, u njoj su hrvatska katolička društvena okupljanja i druženja u donjem dijelu zdanja. Vremenom je zgrada postala neuvjetna, derutna, sve više propada, nagriza ju vlaga, a zimi je hladno jer nema grijanja. <ref name="u političkom limbu"/> Zgrada improvizirane crkve – koja je u općinskom vlasništvu – u toliko je propala i oronula da je postala opasna po zdravlje i život vjernika koji se tamo okupljaju, napose za nemali broj djece. Župa sv. Josipa Drvar koncem 2018. uputila je nadležnim općinskom tijelima službeni zahtjev – priloživši svu traženu dokumentaciju i plativši sve potrebne pristojbe – za izdavanje lokacijske informacije (urbanističke suglasnosti) za rekonstrukciju i dogradnju višenamjenskog objekta u vlasništvu Župe za humanitarne, karitativne i druge djelatnosti. Višegodišnja politika širenja vjerske nesnošljivosti prema Katoličkoj Crkvi od strane lokalnih vlasti u Drvaru, početkom travnja 2019. poprimila je novu dimenziju. Općina Drvar je izdala rješenje (dva mjeseca mimo zakonskog roka) kojim se odbija navedeni zahtjev, ne navodeći po kojem zakonskom osnovu to čini. Mnogi se također čude da je općinskim vlastima draže gledati jedan zapušten prostor u širem središtu ionako zapuštenog i neurednog grada nego li dati dozvolu da se taj prostor uredi kako bi se vanjska slika grada barem donekle uljepšala i popravila.<ref>[http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=85380&offset=6 KTA] ''OPĆINA DRVAR NASTAVLJA S OPSTRUKCIJAMA KATOLIČKE CRKVE'', 11. travnja 2019. (pristupljeno 5. ožujka 2020.)</ref> Službenim aktom od 27. lipnja 2019. Općina Drvar po drugi put je odbila izdati župi sv. Josipa u Drvaru lokacijsku dozvolu za rekonstrukciju i dogradnju višenamjenskog objekta, ne poštujući tako drugostupanjsko rješenje Ministarstva graditeljstva, obnove, prostornog uređenja i zaštite okoliša Hercegbosanske županije. Odbijenica je bila novi dokaz samovolje i paušalnosti općinske vlasti u Drvaru.<ref>[https://www.dnevnik.ba/vijesti/zupa-drvar-od-ministarstva-trazi-lokacijsku-dozvolu-za-obnovu-pastoralnog-centra Dnevnik.ba] ''Župa Drvar od Ministarstva traži lokacijsku dozvolu za obnovu pastoralnog centra'', 15. srpnja 2019. (pristupljeno 2. ožujka 2020.)</ref> Zbog dotrajalosti drvne građe improviziranog zvonika, na njemu više ne zvone zvona.<ref name=Misija/>
 
== Poznate osobe ==