Drvar: razlika između inačica

S obzirom na brojnost Srba i malobrojnost Hrvata za lokalce i nije bilo oslobođenje za Srbe, no za hrvatsko okružje jest jer je uništeno velikosrpsko uporište. Svakako je bilo duhovno oslobođenje jer se otad služe mise.<ref name="u političkom limbu"/> Većina srpskog predratnog stanovništva otišla je, a u grad se uselilo oko 6000 Hrvata prognanika i izbjeglica te 250 vojnika HVO s obiteljima.<ref name=Armed>(eng.) [https://books.google.hr/books?id=vxgy4R3-A-sC&pg=PA158&lpg=PA158 Google Knjige] Robert F. Baumann, George Walter Gawrych, Walter Edward Kretchik: Armed Peacekeepers in Bosnia, DIANE Publishing, 2004., str. 158-167 </ref> Katolici obavljaju bogoslužje u prostorijama nekadašnjeg [[društveni dom|društvenog doma]] Partizan (prijeratni Sokolski dom<ref name="u političkom limbu"/>), izvorno namijenjen za kulturne i športske događaje, i otad [[društveni dom]] djeluje kao improvizirana crkva. Sve od tad traju političke opstrukcije općinskih vlasti da se dobije komad zemlje na kojem bi se izgradila katolička župna crkva. Ukazala se i potreba za grobljem za pokapanje katoličkih vjernika. Povjerenstvo Vlade HRHB dodijelilo im je privatni komad zemlje na Trninić brijegu za otvaranje katoličkog groblja. Određen broj preminulih već je ukopan.<ref name="Katolici nemaju"/> Uz crkvu u prostorima Sokolskog doma podigli su Hrvati improvizirani drveni zvonik i u podnožju zvonika spomen-križ palim hrvatskim braniteljima.<ref name=Misija/>

Na nezadovoljstvo država nesklonih Hrvatima, Hrvati su si organizirali svoj gospodarski život u gradu. Uz pomoć tvrtke Finvesta bazirane u Hrvatskoj, ulagali su u proizvodnju drvne građe, panel ploča i građevinarstvo. Zaposlili su 500-ak Hrvata. Međunarodnim moćnicima smetala je "kroatizacija" Drvara. Izvjestitelji su blatili Hrvate, ne prezajući ni da ih nazivaju mafijaškom organizacijom. Smatrali su da samo vanjska intervencija može spriječiti kroatizaciju Drvara. Za prljavu zadaću protiv Hrvata kao i nekoliko puta prije u Domovinskom ratu, određeni su kanadski vojnici. Dodijeljen im je ovaj sektor u koji su smjestili postrojbu pješaštva. Međunarodna zajednica bila je odlučna izvršiti repatrijaciju Srba ali ne i repatrijaciju bh. Hrvata smještenih u Drvaru, nego da ti Hrvati zauvijek nestanu iz BiH.<ref name=Armed/>

 

{{multiple image

| footer =

| direction = vertical

 

}}

Hrvati iz Drvara, Glamoča i Grahova su se iseljavali u okolicu [[Knin]]a i [[Benkovac|Benkovca]]. U Golubiću kod Knina je smješten [[prihvatni centar]] za iseljene hrvatske drvarske obitelji.<ref name=croatia.ch>[http://www.croatia.ch/tjedan/10032002.php#3 Croatia.ch] Hrvati iz Drvara u Hrvatskoj</ref>

Povratkom domaćih Srba utvrđeno je da je dodijeljeno zemljište za groblje privatno a ne općinsko i otad groblje nije u funkciji. Nikad poslije općina nije više dodijelila nikakvo zemljište, pa katolici mrtve pokapaju u drugim mjestima, obično mjestu rođenja. <ref name="Katolici nemaju"/> Prvi prisilni iseljenički val Hrvata iz Drvara, Glamoča i Grahova trajao je tijekom [[1998.]] godine.<ref name=croatia.ch/> 2001. godine u biskupiji je uveden ''Dan drvarskih mučenika'' u spomen na drvarskog župnika Waldemara Maksimilijana Nestora koji je 27. srpnja 1941. ubijen zajedno sa skupinom svojih vjernika koji su se vraćali s hodočašća iz Knina.<ref name="u Drvaru"/> Hrvati se po drugi put [[prisilno iseljavanje|prisilno iseljavaju]] tijekom ožujka [[2002.]] godine.<ref name=croatia.ch/> Tada se za pola godine iz Drvara u Švedsku iselilo oko tisuću Hrvata. Hrvati srednje [[Bosna (regija)|Bosne]] u ovom slučaju su postali dvostruke žrtve rata jer nakon što su protjerani od strane [[Bošnjak]]a, to isto su učinile i snage međunarodne zajednice (SFOR). Međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini, činom progona Hrvata iz Drvara, Glamoča i Grahova, pokazala je otvorenu nenaklonjenost i netrepeljivost prema Hrvatima Bosne i Hercegovine. [[Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu|Visoki predstavnici]] [[Paddy Ashdown]] i [[Wolfgang Petritsch]], za čijega je mandata protjerano gotovo 5.000 Hrvata iz Drvara, Glamoča i Grahova, za posljedice svoje politike nikad nikom nisu odgovarali.<ref>[http://hakave.org/index.php?option=com_content&task=view&id=1720&Itemid=160 HaKaVe.org] Haaški sud - moćno oružje protivnika hrvatske državnosti</ref> 22. svibnja 2002. godine odlukom je Vlada HBŽ izuzela iz procesa privatizacije zemljište površine 3000 m2 (zemljište Robne kuće Drvar) i dodijelila ga Župi Drvar za izgradnju katoličke crkve.<ref name="politička trgovina"/> Zbog [[deložacija]] 2001. i 2002. Drvar je napustilo 4000 Hrvata. Kolovoza 2002. godine zaredali su izgredi u kampanji protiv istaknutih Hrvata, hrvatskih i katoličkih obilježja. Jednostranom odlukom promijenili su imena ulica i više nema ni jedne ulice s hrvatskim obilježjima. Jedinom katoličkom svećeniku u Drvaru don Slavi Grgiću prijetilo se tih dana likvidacijom. Sa zgrade Općine skinuta je zastava Hercegbosanske županije. Nepoznate osobe srušile su drveni križ (visok 3 i širok 2 metra) podignut u čast poginulim braniteljima u parku na Kecmanovoj glavici u središtu grada. Cilj kampanje je da bi se potjeralo preostalih 2500 Hrvata koji zauzimaju 600 radnih mjesta u Drvaru. U tom je vremenu bilo oko 6000 Srba u Drvaru.<ref>[https://www.vecernji.hr/vijesti/srbi-srusili-kriz-za-hrvatske-branitelje-721435 Večernji list] D. Mamić, F. Šarić: ''Srbi srušili križ za hrvatske branitelje'', 19. kolovoza 2002. (pristupljeno 5. ožujka 2020.)</ref>