Žrnovnica (Split): razlika između inačica

Zapisi kroničara iz slavne republike Poljičke govore kako je rimski imperator Dioklecijan oko [[243.]] – [[316.]] po Kristu - imao lovačku kuću na Gračiću, da je oko Crpala kopana [[sadra]] kao vezni materijal za gradnju carske palače u Splitu. Ime Žrnovnica spominje se prvi put [[1080.]] godine.

U 15. stoljeću Žrnovnica je još bila skupina sela. Prvi [[Stogodišnji hrvatsko-turski rat|osmanski napad]] na Žrnovnicu zbio se [[1472.]], desetak godina nakon [[osmansko osvajanje Bosne|osvajanja Bosne]].<ref>J. Kovačić: [http://hrcak.srce.hr/file/99200 Žrnovnica pod Turcima], Baština 34, Split 2007., str. 7 </ref>

Žrnovačka [[crkva Uznesenja Blažene djevice Marije, Žrnovnica|crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije]] izgrađena je [[1725.]] godine.

Žrnovnica je 1910. godine dobila prvi [[poštanski ured]], prvo je bio na Vilaru u Pivinoj kući, a poslije, od 1923. u kući "bratovštine", na mjestu današnjeg [[vatrogasni dom|vatrogasnog doma]].

Svaki je komšiluk imao svoga bricu koji je radio subotom popodne, nedjeljom ujutro i uoči blagdana. Naplaćivanje je bilo simbolično tj. reklo bi se: "ti mene obrij svaku nediju i ostriži tri puta na godinu, a ja ću tebi dva dana kopat." Inače, prva žrnovačka [[brijačnica]] nalazila se pored današnjeg spomenika, u centru Žrnovnice.

Žrnovnica, prodajom Dalmacije 18. svibnja 1941.godine, postaje sastavni dio Italije.

[[Makadamska cesta]] od Strožanca prema Žrnovnici puštena je u promet 1901. godine. Prvi asfalt u Žrnovnici postavljen je 1961. godine na dionici do Doma i do Korešnice. 70-tih godina asfaltirani su svi seoski putovi do Privora i Amižića u ukupnoj dužini preko 15 kilometara.

Kako je životni vijek u stara vremena bio jako mali, govori nam podatak kako 1725. godine u Žrnovnici nije bilo niti jednog, za tadašnje pojmove - starca, iznad 55 godina, a što se tiče ženske populacije bila je samo jedna žena iznad 55 godina u cijeloj Žrnovnici.