Wikipedija

Umljanović: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m Carl Johnson premjestio je stranicu Umljanović na Umljanovići: Ispravak imena mjesta, fali mu slovo "i" na kraju
m Izbrisa san ovo za nedostatak izvora jer nema smisla više to držat kad ima i više nego dovoljno izvora, sitni lektorski ispravci i male nadopune
Redak 1:
{{izvor}}
{{Naselje u Hrvatskoj
|ime = UmljanovićUmljanovići
|regija = [[Dalmacija]]
|županija = [[Datoteka:Zastava sibensko kninske zupanije.gif|20px]] [[Šibensko-kninska županija|Šibensko-kninska]]
Line 20 ⟶ 19:
|slika_opis =
}}
'''UmljanovićUmljanovići''' jesu selonaselje u općini [[Ružić]], u [[Šibensko-kninska županija|Šibensko-kninskoj županiji]].
 
== Zemljopis ==
[[File:Village_of_Umljanović.jpg|mini|right|350px|Pogled na unutarnji dio Umljanovića i Gabelino jezero sa brda Greda.]]
UmljanovićSelo Umljanovići se smjestiosmjestilo u podnožju planine [[Moseć]] u [[Zagora|Zagori]], u jugoistočnom djelu [[Petrovo polje|Petrova polja]]. U UmljanovićuUmljanovićima se nalazi jezerce koje se zove [[Gabelino jezero]], iznad kojeg je brdo Greda. Kroz sjeverni dio sela teče rijeka [[Čikola]]. Sastoji se od 20 zaseoka: Grizelji, Lovrinovići, Trive, Žeravice, Bačići, Lele, Slančići, Delaši, Devići, Ikačići, Šimundžići, Božidarovi, Đereci, Ivaniševići, Gabele, Relote, Ćulave, Pućo, Kaići i Mešini. Najveći vrh u UmljanovićuUmljanovićima je [[Žeravičin Ošljar]] visok 586 metara. Udaljenost od [[Drniš|Drniša]] je 15.9 km.
 
== Povijest ==
=== Stari vijek ===
 
 
Na prostoru Baline glavice, na krajnjem jugoistočnom rubu [[Petrovo polje|Petrova polja]], u razdoblju [[Rimsko carstvo|rimske]] vladavine nalazio se centar [[Municipium Magnum|municipija Magnum]]. Na istom prostoru se nalazilo predrimsko naselje autohtonih [[Dalmati|Delmata]], u povijesnim izvorima poznato pod imenom Sinotij (Sinotion). U [[Cezarov građanski rat|građanskom ratu]] između [[Gaj Julije Cezar|Cezara]] i [[Pompej Veliki|Pompeja]] [[Dalmati|Delmati]] su bili na strani [[Pompej Veliki|Pompeja]]. [[Gaj Julije Cezar|Cezar]] je u [[Ilirik]] uputio svog vojskovođu [[Aulo Gabinije|Aula Gabinija]] koji je doživio težak poraz od [[Dalmati|Delmata]] 48./47. g. pr. Kr. kod Sinotiona. Kasnije, u [[August|Oktavijanovu]] pohodu na [[Dalmati|Delmate]] Sinotion je u potpunosti spaljen (34. g. pr. Kr.).<ref>Apijan od Aleksandrije, ''Historia Romana'', IX. knjiga</ref>
 
[[Strabon]], grčki geograf i povjesničar (63. pr. Kr. ili 64. pr. Kr. - 24. po. Kr.), u svome djelu "Geografija" koja se sastoji od 17. knijgaknjiga među kojima od 3. do 10. knjige opisuje Europu, a u 7. knjizi u 5. poglavlju opisuje [[Ilirik|Iliriju]] i [[Panonija|Panoniju]]. [[Strabon]] je prvi poznati geograf koji je prihvatio i naznačio prisutnost [[Dalmati|Delmata]] na istočnojadranskoj obali. Među nabrojenim gradovima spominje se i Sinotion (Sinotij). Još jedan povjesničar koji spominje Sinotion je i [[Apijan iz Aleksandrije]], grčki povjesničar, (95. g. - 165. g.) napisao je djelo [[Rimski građanski ratovi|"Rimska povijest"]] u 24 knjige. Svaka knjiga obrađuje ili jedno povijesno razdoblje ili jednu od rimskih zemalja. U devetoj knjizi govori o [[Iliri|Ilirima]], u njoj je sačuvan dio koji govori o našimovim krajevima. Tu spominje niz gradova koji su bili izravno ili neizravno upleteni u zbivanja koja opisuje, gdje među ostalima gradovima spominje i Sinotion (Sinotij).<ref>[https://dr.nsk.hr/islandora/object/svkri:3210/preview Dubravka Ivšić, ''Predslavenski sloj u hrvatskoj toponomiji'', Doktorski rad, Rijeka, 2013]</ref>
 
Među stanovnicima Umljanovića još se uvijek zadržao naziv "Šenedija" koji upotrebljavaju za Balinu glavicu.
 
[[Municipium Magnum|Magnum]] je rimsko naselje koje se razvilo na mjestu [[Dalmati|delmatskog]] Sinotijuma, na pravcu magistralne prometnice Akvileja - Dirahij, segment koje je opisan u Tabuli Peutingeriani na trasi [[Salona]] XVI –Andetrio– Andetrio XIV – [[Municipium Magnum|Magno]] VIII – [[Promona]] XVI – [[Burnum|Burno]]. Duž ceste Akvileja-Dirahij nalazio se sustav rimskih vojnih logora poznat pod nazivom Delmatski limes kojeg su činili legijski logori Burnum i Tilurij s pripadajućim pomoćnim logorima te logori pomoćnih postrojbi u [[Kadina Glavica|Kadinoj Glavici]], Andetrij u [[Gornji Muć|Muću Gornjem]] i Bigeste u [[Humac (Ljubuški, BiH)|Humcu]] kod [[Ljubuški|Ljubuškog]]. [[Municipium Magnum|Magnum]] se smjestio na istoj cesti između logora u [[Kadina Glavica|Kadinoj Glavici]] i Andetriju. Municipij u [[Municipium Magnum|Magnumu]] nije baštinio predrimsko epihorsko ime naselja što govori o žestini ratnih operacija na tom prostoru i načina na koji su [[Rimljani]] provodili politiku romanizacije. Na teritoriju municipija, koji je najvjerojatnije zauzimao cijelo današnje [[Petrovo polje]], podaci o stanovništvu nisu dovoljno poznati, a najčešći gentilicij jest Aurelii što se povezuje s širokim davanjem rimskog civiteta epihorskom stanovništvu za vrijeme cara [[Karakala|Karakale]] (Constitutio Antoniniana) početkom [[3. stoljeće|3. stoljeća]].<ref>Ivo Glavaš, ''O municipalitetu Magna'', Opuscula Archaeologica, 36, Zagreb, 2012</ref>
 
[[Municipium Magnum|Magnum]] postiže municipalni status najkasnije u prvoj polovini [[2. stoljeće|2. stoljeća]]. Natpisi kojima je potvrđen municipalitet [[Municipium Magnum|Magnuma]] poznati su kao CIL III 6565=9798=14316, CIL III 14957 i CIL XIII 6538. Na prostoru Baline glavice nikad nisu provođena sutavna arheološka istraživanja tako da je topografija rimskog [[Municipium Magnum|Magnuma]] nepoznata. Zbog minski osjetljivog područja nemoguće je rekognoscirati teren desne obale rijeke [[Čikola|Čikole]] oko Velike i Male Baljačke glavice gdje bi trebala biti pozicija jedne nekropole [[Municipium Magnum|Magnuma]]. Poznato je da je u [[Municipium Magnum|Magnumu]] tijekom [[2. stoljeće|2. stoljeća]] postavljena beneficijarska stanica sa svetištem od kojeg je ostao niz beneficijarskih zavjetnih žrtvenika posvećenih [[Jupiter (mitologija)|Jupiteru]] i Eponi.
 
Stanica konzularnih beneficijara je arhitektonski kompleks koji se obično nalazio neposredno uz gradske zidine ili zidine rimskih vojnih logora kako je to bilo uobičajeno na germanskom limesu. U [[Municipium Magnum|Magnumu]] je postojao i mitrej što se temelji na mitraičkoj kultnoj slici s reljefom tauroktonije pronađenoj u Umljanovićima. [[Municipium Magnum|Magnum]] se najvjerojatnije napajao vodom s obližnjeg izvora rijeke [[Čikola|Čikole]] u [[Mirlović Polje|Mirlović polju]], a još krajem [[19. stoljeće|19. stoljeća]] su se navodno vidjeli ostaci akvedukta. [[Municipium Magnum|Magnum]] se posljednji put spominje na drugom salonitanskom crkvenom saboru [[533.]] godine kada je dodijeljen novoosnovanoj biskupiji u Ludrumu. [[Promona]], poznata iz sukoba [[Rimljani|Rimljana]] s [[Dalmati|Delmatima]], u doba rimske dominacije i pacifikacije [[Ilirik|Ilirika]], postala je dio municipalnog teritorija [[Municipium Magnum|Magnuma]] (pagus). Rimska [[Promona]] ubicira se na prostoru današnjeg sela [[Tepljuh]] na sjevernom rubu [[Petrovo polje|Petrovog polja]].<ref>Ivo Glavaš, ''Municipij Magnum, raskršće rimskih cestovnih pravaca i beneficijarska postaja'', Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 52, Zadar, 2010</ref>
 
Oko 10 kilometara sjeverozapadno od [[Municipium Magnum|Magnuma]] na prostoru današnje [[Kadina Glavica|Kadine Glavice]] rimska vojska je početkom [[1. stoljeće|1. stoljeća]] sagradila logor za smještaj pomoćnih postrojbi (castellum). Zapovjedno mjesto rimskih vojnika smještenih u logoru u [[Kadina Glavica|Kadinoj Glavici]] bio je legijski logor (castrum) Burnum. U logoru u [[Kadina Glavica|Kadinoj Glavici]] bili su smješteni pripadnici ale Claudia Nova te kohorti I. Lucensium, III. Alpinorum i I. milliaria Delmatarum. Neke od spomenika pripadnika tih postrojbi danas je moguće vidjeti uzidane u česmu na izvoru Banovača u [[Otavice|Otavicama]] i česmu u [[Kadina Glavica|Kadinoj Glavici]].
 
===Srednji vijek===
Krajem [[13. stoljeće|13. stoljeća]] uslijed slabljenja moći [[Arpadovići|Arpadovića]], raste moć hrvatskih velikaša, posebno Bribirskih knezova [[Šubići|Šubića]] koji su se uzdigli do [[Ban|banske titule]] i postali gospodari [[Knin|Knina]] i kninske krajine u koje je tada spadalo i [[Petrovo polje]]. Da bi raspravio njihove međusobne nesuglasice, kralj [[Karlo I. Robert|Karlo Robert]] dolazi u [[Knin]] u rujnu [[1322.]] godine. Na saboru u [[Knin|Kninu]] svrgava [[Mladen II. Šubić Bribirski|Mladena II. Šubića]] s mjesta [[Ban|bana]], baca ga u tamnicu, a zatim pod oružanom pratnjom odvodi u [[Zagreb]] te odatle u [[Kraljevina Ugarska|Mađarsku]].<ref>[http://hr.wikisource.org/wiki/Povijest_Hrvatske_I._(R._Horvat)/Pavao_i_Mladen_%C5%A0ubi%C4%87 ''Povijest Hrvatske I.'', 38. Pavao i Mladen Šubić, Rudolf Horvat, Zagreb, 1924]</ref>▼
 
Poslije kraljeva odlaska iz [[Knin|Knina]] udruženi hrvatski velikaši, [[Mladen II. Šubić Bribirski|Mladenova]] braća [[Juraj II. Šubić Bribirski|Juraj]], [[Pavao II. Šubić Bribirski|Pavao]] i [[Grgur V. Šubić Bribirski|Grgur]] [[Šubići|Šubić]] i vojvoda [[Nelipac II. Nelipčić]] su se okrenuli protiv kralja i [[Ivan Babonić|bana Ivana Babonića]] te uspjeli zauzeti [[Knin]]. No, taj je savez kratko potrajao. Već sljedeće [[1323.]] godine [[Nelipac II. Nelipčić]] je izigrao savez te je na kraju došlo do sukoba između njega i [[Juraj II. Šubić Bribirski|Jurja II. Šubića]]. U tom sukobu na stranu [[Juraj II. Šubić Bribirski|Jurja II.]] stali su bosanski ban [[Stjepan II. Kotromanić]] i grad [[Zadar]], a na stranu [[Nelipići|Nelipića]] stali su livanjski [[Mihovilovići]], krbavski [[Kurjakovići]] te gradovi [[Šibenik]] i [[Trogir]]. [[Juraj II. Šubić Bribirski|Juraj II.]] je uz pomoć bosanske vojske bana [[Stjepan II. Kotromanić|Stjepana II.]] sredinom godine 1324. počeo opsjedati [[Knin]]. Do odlučne bitke došlo je 7. lipnja 1324. kod izvora [[Krka|Krke]] u Topolju kada je [[Nelipac II. Nelipčić]] porazio [[Šubići|Šubićevu]] vojsku. U nastojanju da skrši otpor hrvatskog plemstva, kralj je poslao vojsku pod vodstvom bana Mikca koju je vojvoda [[Nelipac II. Nelipčić]] porazio [[1326.]] godine.<ref>[https://hr.wikisource.org/wiki/Povijest_Hrvatske_I._(R._Horvat)/Ban_Mikac_i_vojvoda_Nelipi%C4%87 ''Povijest Hrvatske I.'', 39. Ban Mikac i vojvoda Nelipić, Rudolf Horvat, Zagreb, 1924]</ref>▼
▲Krajem [[13. stoljeće|13. stoljeća]] uslijed slabljenja moći [[Arpadovići|Arpadovića]], raste moć hrvatskih velikaša, posebno Bribirskih knezova [[Šubići|Šubića]] koji su se uzdigli do [[Ban|banske titule]] i postali gospodari [[Knin|Knina]] i kninske krajine u koje je tada spadalo i [[Petrovo polje]]. Da bi raspravio njihove međusobne nesuglasice, kralj [[Karlo I. Robert|Karlo Robert]] dolazi u [[Knin]] u rujnu 1322. godine. Na saboru u [[Knin|Kninu]] svrgava [[Mladen II. Šubić Bribirski|Mladena II. Šubića]] s mjesta [[Ban|bana]], baca ga u tamnicu, a zatim pod oružanom pratnjom odvodi u [[Zagreb]] te odatle u [[Kraljevina Ugarska|Mađarsku]].<ref>[http://hr.wikisource.org/wiki/Povijest_Hrvatske_I._(R._Horvat)/Pavao_i_Mladen_%C5%A0ubi%C4%87 ''Povijest Hrvatske I.'', 38. Pavao i Mladen Šubić, Rudolf Horvat, Zagreb, 1924]</ref>
 
Poslije [[[[Nelipac II. Nelipčić|Nelipčeve]] smrti [[1344.]] godine novi kralj [[Ludovik I. Anžuvinac]] poslao je vojsku na Knin kojeg je obranila Nelipčeva udovica [[Vladislava Kurjaković|Vladislava]] od roda [[Gusići|Gusića]]. Svjesna da ipak neće moći trajno odoljevati napadima kraljevskih snaga, kneginja je povela pregovore s kraljem kako bi spasila baštinu svome sinu [[Ivan Nelipčić|Ivanu]]. Nato je kralj [[Ludovik I. Anžuvinac|Ludovik I.]] oduzeo [[Nelipići|Nelipčićima]] [[1345.]] godine [[Knin]], [[Počitelj (Gospić)|Počitelj]], [[Srb]], Ostrog i Unac, a ostavio im je utvrdu [[Sinj]] sa cetinskom županijom, Brečevo s poljem i djedovski grad [[Kamičak (utvrda, Krka)|Kamičak]] na [[Krka|Krki]], Ključicu na [[Čikola|Čikoli]] i utvrdu [[Nečven]]. Time je bila slomljena moć [[Nelipići|Nelipčića]] koji su otada bili vjerni kraljevi vazali.<ref>[https://hr.wikisource.org/wiki/Povijest_Hrvatske_I._(R._Horvat)/Borbe_za_Knin_i_Zadar ''Povijest Hrvatske I.'', 40. Borbe za Knin i Zadar, Rudolf Horvat, Zagreb, 1924]</ref>▼
▲Poslije kraljeva odlaska iz [[Knin|Knina]] udruženi hrvatski velikaši, [[Mladen II. Šubić Bribirski|Mladenova]] braća [[Juraj II. Šubić Bribirski|Juraj]], [[Pavao II. Šubić Bribirski|Pavao]] i [[Grgur V. Šubić Bribirski|Grgur]] [[Šubići|Šubić]] i vojvoda [[Nelipac II. Nelipčić]] su se okrenuli protiv kralja i [[Ivan Babonić|bana Ivana Babonića]] te uspjeli zauzeti [[Knin]]. No, taj je savez kratko potrajao. Već sljedeće 1323. godine [[Nelipac II. Nelipčić]] je izigrao savez te je na kraju došlo do sukoba između njega i [[Juraj II. Šubić Bribirski|Jurja II. Šubića]]. U tom sukobu na stranu [[Juraj II. Šubić Bribirski|Jurja II.]] stali su bosanski ban [[Stjepan II. Kotromanić]] i grad [[Zadar]], a na stranu [[Nelipići|Nelipića]] stali su livanjski [[Mihovilovići]], krbavski [[Kurjakovići]] te gradovi [[Šibenik]] i [[Trogir]]. [[Juraj II. Šubić Bribirski|Juraj II.]] je uz pomoć bosanske vojske bana [[Stjepan II. Kotromanić|Stjepana II.]] sredinom godine 1324. počeo opsjedati [[Knin]]. Do odlučne bitke došlo je 7. lipnja 1324. kod izvora [[Krka|Krke]] u Topolju kada je [[Nelipac II. Nelipčić]] porazio [[Šubići|Šubićevu]] vojsku. U nastojanju da skrši otpor hrvatskog plemstva, kralj je poslao vojsku pod vodstvom bana Mikca koju je vojvoda [[Nelipac II. Nelipčić]] porazio 1326. godine.<ref>[https://hr.wikisource.org/wiki/Povijest_Hrvatske_I._(R._Horvat)/Ban_Mikac_i_vojvoda_Nelipi%C4%87 ''Povijest Hrvatske I.'', 39. Ban Mikac i vojvoda Nelipić, Rudolf Horvat, Zagreb, 1924]</ref>
 
Iskoristivši oslabljen utjecaj [[Kraljevina Ugarska|Mađarskog kraljevstva]] u [[Dalmacija|Dalmaciji]], bosanski kralj [[Tvrtko I. Kotromanić]] sa svojim saveznicima osvaja većinu [[Dalmacija|Dalmacije]] [[1388.]] godine uključujući i kninsku krajinu. [[Tvrtko I. Kotromanić|Tvrtko]] se [[1390.]] godine proziva "Kraljem Hrvatske i Dalmacije". Sve do njegove smrti [[1391.]] godine svaki pokušaj ugarskog kralja da preotme izgubljene teritorije nije uspio. Međutim [[1393.]] godine Tvrtkov nasljednik [[Stjepan Dabiša]] je potpisao mir s [[Žigmund Luksemburški|Žigmundom]] kojim se mađarskoj vlasti vraća sav teritorij koji je osvojen do [[1385.]] godine.▼
▲Poslije [[[[Nelipac II. Nelipčić|Nelipčeve]] smrti 1344. godine novi kralj [[Ludovik I. Anžuvinac]] poslao je vojsku na Knin kojeg je obranila Nelipčeva udovica [[Vladislava Kurjaković|Vladislava]] od roda [[Gusići|Gusića]]. Svjesna da ipak neće moći trajno odoljevati napadima kraljevskih snaga, kneginja je povela pregovore s kraljem kako bi spasila baštinu svome sinu [[Ivan Nelipčić|Ivanu]]. Nato je kralj [[Ludovik I. Anžuvinac|Ludovik I.]] oduzeo [[Nelipići|Nelipčićima]] 1345. godine [[Knin]], [[Počitelj (Gospić)|Počitelj]], [[Srb]], Ostrog i Unac, a ostavio im je utvrdu [[Sinj]] sa cetinskom županijom, Brečevo s poljem i djedovski grad [[Kamičak (utvrda, Krka)|Kamičak]] na [[Krka|Krki]], Ključicu na [[Čikola|Čikoli]] i utvrdu [[Nečven]]. Time je bila slomljena moć [[Nelipići|Nelipčića]] koji su otada bili vjerni kraljevi vazali.<ref>[https://hr.wikisource.org/wiki/Povijest_Hrvatske_I._(R._Horvat)/Borbe_za_Knin_i_Zadar ''Povijest Hrvatske I.'', 40. Borbe za Knin i Zadar, Rudolf Horvat, Zagreb, 1924]</ref>
 
▲Iskoristivši oslabljen utjecaj [[Kraljevina Ugarska|Mađarskog kraljevstva]] u [[Dalmacija|Dalmaciji]], bosanski kralj [[Tvrtko I. Kotromanić]] sa svojim saveznicima osvaja većinu [[Dalmacija|Dalmacije]] 1388. godine uključujući i kninsku krajinu. [[Tvrtko I. Kotromanić|Tvrtko]] se 1390. proziva "Kraljem Hrvatske i Dalmacije". Sve do njegove smrti 1391. svaki pokušaj ugarskog kralja da preotme izgubljene teritorije nije uspio. Međutim 1393. Tvrtkov nasljednik [[Stjepan Dabiša]] je potpisao mir s [[Žigmund Luksemburški|Žigmundom]] kojim se mađarskoj vlasti vraća sav teritorij koji je osvojen do 1385.
 
===15.-18. stoljeće===
[[File:Western Dalmatia 1789.png|mini|right|400px|Dio mape mletačkog prikaza [[Dalmacija|Dalmacije]] iz [[1789.]] godine na kojemu se vidivide UmljanovićUmljanovići (Umliane).]]▼
 
[[Osmansko Carstvo|Turci]] su ovim krajem zavladali početkom [[1522.]] godine kad su zauzeli tadašnji hrvatski glavni grad [[Knin]] opsadom koju je vodio [[Gazi Husrev-beg]], a dan nakon i [[Drniš]] sa okolnim krajem. Iako je pred njima pobjeglo gotovo svo starosjedilačko stanovništvo, s vremenom je ipak uspostavljena određena administrativna vlast i veliki broj ljudi se vratio naravno plaćajući Turcima [[Harač|harač]] i ostale propisane namete. Područje [[Petrovo polje|Petrovog polja]] kao i Petrova gora (današnji [[Moseć]]) bilo je [[Nahija|nahija]], a pripadalo je [[Kliški sandžak|Kliškom sandžaku]] i [[Bosanski pašaluk|bosanskom pašaluku]]. Unatoč islamskoj vladavini i prisilnoj islamizaciji u ovom je kraju ostao određeni broj [[Franjevci|franjevaca]] koji su djelovali s [[Visovac|Visovca]] pa su starosjedioci ipak zadržali svoju vjeru i običaje. [[Mehmed II.]] čak je izdao i dokument ([[Ahdnama]]) kojom je starosjediocima zajamčio slobodu vjere, kako bi zadržao stanovnike opustjelih područja i vratio one stanovnike koji su prebjegli u druge krajeve.<ref>[https://www.scribd.com/document/425305396/Kosor-Drni%C5%A1ka-Krajina ''Drniška krajina za turskog vladanja'', dr.fra. Karlo Kosor]</ref>▼
▲[[File:Western Dalmatia 1789.png|mini|right|400px|Dio mape mletačkog prikaza [[Dalmacija|Dalmacije]] iz 1789. na kojemu se vidi Umljanović (Umliane).]]
 
Ovo razdoblje obilježava i masovno doseljavanje [[Morlaci|Morlaka]] (Vlasa) iz područja [[Hercegovina|Hercegovine]] kao pokušaj da se nadomjesti populacija koja je pobjegla sa tih područja. Prema popisu stanovništva [[Kliški sandžak|kliškog sandžakata]] iz [[1550.]] godine u kojem se popisivalo samo vlaško stanovništvo, među navedenim selima se ne spominje Umljanović.<ref>''Opširni popis Kliškog sandžaka iz 1550.godine'', Fehim Dž. Spaho i Ahmed S. Aličić, Sarajevo, 2007</ref>▼
▲[[Osmansko Carstvo|Turci]] su ovim krajem zavladali početkom 1522. godine kad su zauzeli tadašnji hrvatski glavni grad [[Knin]] opsadom koju je vodio [[Gazi Husrev-beg]], a dan nakon i [[Drniš]] sa okolnim krajem. Iako je pred njima pobjeglo gotovo svo starosjedilačko stanovništvo, s vremenom je ipak uspostavljena određena administrativna vlast i veliki broj ljudi se vratio naravno plaćajući Turcima [[Harač|harač]] i ostale propisane namete. Područje [[Petrovo polje|Petrovog polja]] kao i Petrova gora (današnji [[Moseć]]) bilo je [[Nahija|nahija]], a pripadalo je [[Kliški sandžak|Kliškom sandžaku]] i [[Bosanski pašaluk|bosanskom pašaluku]]. Unatoč islamskoj vladavini i prisilnoj islamizaciji u ovom je kraju ostao određeni broj [[Franjevci|franjevaca]] koji su djelovali s [[Visovac|Visovca]] pa su starosjedioci ipak zadržali svoju vjeru i običaje. [[Mehmed II.]] čak je izdao i dokument ([[Ahdnama]]) kojom je starosjediocima zajamčio slobodu vjere, kako bi zadržao stanovnike opustjelih područja i vratio one stanovnike koji su prebjegli u druge krajeve.<ref>[https://www.scribd.com/document/425305396/Kosor-Drni%C5%A1ka-Krajina ''Drniška krajina za turskog vladanja'', dr.fra. Karlo Kosor]</ref>
 
Godine [[1645. godine]] Turci započinju [[Kandijski rat]] u svrhu protjerivanja [[Mletačka Republika|Mlečana]] s [[Kreta|Krete]] i iz [[Dalmacija|Dalmacije]]. Nakon nekoliko neuspješnih turskih ofenziva na [[Šibenik]], [[Mletačka Republika|Mlečani]] se odluče zauzeti [[Drniš]], glavno tursko uporište za napad na [[Šibenik]]. U veljači [[1648.]] godine to i uspijevaju uz pomoć drniških i petropoljskih krajišnika predvođenih harambašom [[Vuk Mandušić|Vukom Mandušićem]] koji su podigli ustanak protiv Turaka. Nakon turskog zauzimanja Kandije ([[Kreta|Krete]]) [[Mletačka Republika|Mlečani]] potpisuju mir [[6.9. rujna]] [[1669.]] godine Turcima se ovim mirom pod kontrolu vratio [[Drniš]] s okolnom krajinom.▼
▲Ovo razdoblje obilježava i masovno doseljavanje [[Morlaci|Morlaka]] (Vlasa) iz područja [[Hercegovina|Hercegovine]] kao pokušaj da se nadomjesti populacija koja je pobjegla sa tih područja. Prema popisu stanovništva [[Kliški sandžak|kliškog sandžakata]] iz 1550. u kojem se popisivalo samo vlaško stanovništvo, među navedenim selima se ne spominje Umljanović.<ref>''Opširni popis Kliškog sandžaka iz 1550.godine'', Fehim Dž. Spaho i Ahmed S. Aličić, Sarajevo, 2007</ref>
 
[[File:Umljanović (1869-1887).jpg|mini|right|250px|UmljanovićUmljanovići prema Austro-ugarskim kartama (1869.-1887.)]]▼
▲1645. godine Turci započinju [[Kandijski rat]] u svrhu protjerivanja [[Mletačka Republika|Mlečana]] s [[Kreta|Krete]] i iz [[Dalmacija|Dalmacije]]. Nakon nekoliko neuspješnih turskih ofenziva na [[Šibenik]], [[Mletačka Republika|Mlečani]] se odluče zauzeti [[Drniš]], glavno tursko uporište za napad na [[Šibenik]]. U veljači 1648. to i uspijevaju uz pomoć drniških i petropoljskih krajišnika predvođenih harambašom [[Vuk Mandušić|Vukom Mandušićem]] koji su podigli ustanak protiv Turaka. Nakon turskog zauzimanja Kandije ([[Kreta|Krete]]) [[Mletačka Republika|Mlečani]] potpisuju mir 6.9.1669. Turcima se ovim mirom pod kontrolu vratio [[Drniš]] s okolnom krajinom.
 
Ovakvo stanje nije dugo potrajalo jer već [[1683.]] godine Turci gube [[Drniš]], ovaj put zauvijek, od strane udruženih šibenskih, kotarskih i zagorskih ustanaka. Posljednji put ga pokušavaju ponovno zauzeti za vrijeme [[Drugi morejski rat|Sinjskog rata]] ([[1714.]]-[[1718.]]) no bezuspješno. Mir će u ovim krajevima trajati sve do pada [[Mletačka Republika|Venecije]] [[1797.]] godine.▼
▲[[File:Umljanović (1869-1887).jpg|mini|right|250px|Umljanović prema Austro-ugarskim kartama (1869.-1887.)]]
 
=== 19. stoljeće ===▼
▲Ovakvo stanje nije dugo potrajalo jer već 1683. Turci gube [[Drniš]], ovaj put zauvijek, od strane udruženih šibenskih, kotarskih i zagorskih ustanaka. Posljednji put ga pokušavaju ponovno zauzeti za vrijeme [[Drugi morejski rat|Sinjskog rata]] (1714.-1718.) no bezuspješno. Mir će u ovim krajevima trajati sve do pada [[Mletačka Republika|Venecije]] 1797. godine.
Nakon disolucije [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]], vlast nad [[Dalmacija|Dalmacijom]] spada [[Habsburška Monarhija|Austrijskom carstvu]]. Međutim ta vlast traje samo do [[1805.]] godine kad je [[Habsburška Monarhija|Austrija]] prepušta [[Napoleon Bonaparte|Napoleonu]] [[Požunski mir 1805.|mirom u Pressburgu]] 1805. godine]] koji je inkorporira u svoje [[Kraljevstvo Italija (1805. – 1814.)|Kraljevstvo Italije]] koje je bilo u personalnoj uniji s [[Prvo Francusko Carstvo|Francuskom]]. [[Mir u Schönbrunnu|Mirom u Schönbrunnu]] [[14. listopada]] [[1809.]] godine Austrija prepušta [[Napoleon Bonaparte|Napoleonu]] slovenske zemlje i hrvatske zemlje južno od [[Sava|Save]] koje skupa s [[Dalmacija|Dalmacijom]] čine novu [[Ilirske pokrajine|Ilirsku provinciju]] direktno pod [[Prvo Francusko Carstvo|francuskom]] vlašću. Za vrijeme francuskog upravljanja donose se bitni propisi: priznavanje zemlje seljacima, propis o upravljanju koritom [[Krka|Krke]] i [[Čikola|Čikole]] radi sprječavanja poplava, poticanje agrikulture, ali i gradnja cesta i mostova, javnih cisterni itd.<ref>[http://adria.fesb.hr/~anmarin/web/povijest.html Prošlost Drniša, Ante Marin, 2008]</ref>▼
 
Nakon poraza [[Napoleon Bonaparte|Napoleona]] [[1814.]] godine, kongresom u [[Beč|Beču]] iduće godine Austrija stvara [[Kraljevina Dalmacija|Kraljevinu Dalmaciju]] koja je odvojena od ostatka [[Hrvatska|Hrvatske]]. [[Austro-ugarska nagodba|Austro-ugarskom nagodbom]] [[1867.]] godine kraljevine [[Kraljevina Hrvatska pod Habsburzima|Hrvatska]] i [[Kraljevina Slavonija|Slavonija]] se [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|ujedinjuju]] i pripajaju Mađarskoj dok [[Kraljevina Dalmacija]] ostaje de facto pod vlašću Austrijske krune sve do njenog razrješenja krajem Prvog svjetskog rata 1918. godine, iako se [[Hrvatsko-ugarska nagodba|hrvatsko-ugarskom nagodbom]] [[Kraljevina Dalmacija|Dalmacija]] priznala kao sastavni dio [[[[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Trojedne Kraljevine]], što je krunidbenom zavjernicom jamčio i kralj.▼
▲===19. stoljeće===
 
=== Moderno doba ===▼
▲Nakon disolucije [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]], vlast nad [[Dalmacija|Dalmacijom]] spada [[Habsburška Monarhija|Austrijskom carstvu]]. Međutim ta vlast traje samo do 1805. godine kad je [[Habsburška Monarhija|Austrija]] prepušta [[Napoleon Bonaparte|Napoleonu]] [[Požunski mir 1805.|mirom u Pressburgu]] 1805. koji je inkorporira u svoje [[Kraljevstvo Italija (1805. – 1814.)|Kraljevstvo Italije]] koje je bilo u personalnoj uniji s [[Prvo Francusko Carstvo|Francuskom]]. [[Mir u Schönbrunnu|Mirom u Schönbrunnu]] 14. listopada 1809. Austrija prepušta [[Napoleon Bonaparte|Napoleonu]] slovenske zemlje i hrvatske zemlje južno od [[Sava|Save]] koje skupa s [[Dalmacija|Dalmacijom]] čine novu [[Ilirske pokrajine|Ilirsku provinciju]] direktno pod [[Prvo Francusko Carstvo|francuskom]] vlašću. Za vrijeme francuskog upravljanja donose se bitni propisi: priznavanje zemlje seljacima, propis o upravljanju koritom [[Krka|Krke]] i [[Čikola|Čikole]] radi sprječavanja poplava, poticanje agrikulture, ali i gradnja cesta i mostova, javnih cisterni itd.<ref>[http://adria.fesb.hr/~anmarin/web/povijest.html Prošlost Drniša, Ante Marin, 2008]</ref>
Za vrijeme [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] (1991.-1995.)Umljanovići Umljanovićsu je biobili pod hrvatskom kontrolom, u graničnoj zoni s [[Republika Srpska Krajina|Republikom Srpskom Krajinom]]. Tijekom rata nije bio okupiran. Na ovom području su djelovale [[114. brigada HV|114. splitska]] i 142. drniška brigada, a nekoliko mjeseci su u selu bili stacionirani i pripadnici [[IX. bojna "Rafael vitez Boban"|IX. bojne "Rafael vitez Boban"]].▼
 
▲Nakon poraza [[Napoleon Bonaparte|Napoleona]] 1814. godine, kongresom u [[Beč|Beču]] iduće godine Austrija stvara [[Kraljevina Dalmacija|Kraljevinu Dalmaciju]] koja je odvojena od ostatka [[Hrvatska|Hrvatske]]. [[Austro-ugarska nagodba|Austro-ugarskom nagodbom]] 1867. godine kraljevine [[Kraljevina Hrvatska pod Habsburzima|Hrvatska]] i [[Kraljevina Slavonija|Slavonija]] se [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|ujedinjuju]] i pripajaju Mađarskoj dok [[Kraljevina Dalmacija]] ostaje de facto pod vlašću Austrijske krune sve do njenog razrješenja krajem Prvog svjetskog rata 1918. godine, iako se [[Hrvatsko-ugarska nagodba|hrvatsko-ugarskom nagodbom]] [[Kraljevina Dalmacija|Dalmacija]] priznala kao sastavni dio [[[[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Trojedne Kraljevine]], što je krunidbenom zavjernicom jamčio i kralj.
 
▲===Moderno doba===
 
▲Za vrijeme [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] (1991.-1995.) Umljanović je bio pod hrvatskom kontrolom, u graničnoj zoni s [[Republika Srpska Krajina|Republikom Srpskom Krajinom]]. Tijekom rata nije bio okupiran. Na ovom području su djelovale [[114. brigada HV|114. splitska]] i 142. drniška brigada.
 
== Vjera ==
 
[[Datoteka:Crkva svetog Ilije u Kljacima.jpg|mini|right|Crkva [[Ilija prorok|svetog Ilije]] u [[Kljake|Kljacima]]]]
 
Stanovništvo je 100% [[rimokatolici|rimokatoličko]]. UmljanovićUmljanovići pripadapripadaju [[Šibenska biskupija|šibenskoj biskupiji]], župi [[Ilija prorok|sv. Ilije]] proroka. Zaštitnik župe je [[Ilija prorok|sv.Ilija]] prorok, a slavi se [[20. srpnja]]. Župa ima jednu crkvu koja se nalazi u [[Kljake|Kljacima]]. Crkva se zove [[Ilija prorok|sv. Ilija]], a u današnji je oblik izgrađena [[1871.]] godine. Okolo župne crkve se nalazi groblje, a [[2009|2009.]] godine je dovršena i mrtvačnica. Župa je postala samostalna [[1832.]] godine. UUz župuUmljanoviće, spadajuu uzžupu Umljanovićspadaju i [[Kljake|Kljaci]], [[Mirlović Polje]] i [[Čavoglave]].<ref>[https://www.opcina-ruzic.hr/index.php/opcina-ruzic/vjerski-zivot/zupa-sv-ilije-proroka-kljaci Župa sv. Ilije proroka, Kljaci, Službena stranica Općine Ružić]</ref> Trenutačni župnik je fra Tomislav Brekalo. U groblju je kod župne crkve bila starohrvatska crkva iz IX. do X. stoljeća. Od nje su pronađeni ulomci oltarne pregrade s plutejima, bogato ukrašeni pleterom, križevima i palmetama. Kamen je domaći te je siguran dokaz da je kameni namještaj za crkvu nastao na tom tlu. Ulomci su bili smješteni u samostanskoj zbirci u [[Sinj|Sinju]], ali su ustupljeni [[Muzej hrvatskih arheoloških spomenika|Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika]] u [[Split|Splitu]].
 
== Stanovništvo ==
Line 129 ⟶ 121:
 
== Uprava ==
UmljanovićUmljanovići jesu pod upravom općine [[Ružić]], a središte joj je u naselju [[Gradac (Ružić)|Gradac]]. Dan općine se slavi na [[Mala Gospa|Malu Gospu]] ([[8. rujna]]). Matični broj općine je 3778. U općinu još spadaju i [[Kljake|Kljaci]], [[Baljci (Ružić)|Baljci]], [[Gradac (Ružić)|Gradac]], [[Mirlović Polje|Mirlović polje]], [[Čavoglave]], [[Ružić]], [[Otavice]] i [[Moseć]]. UmljanovićUmljanovići jesu za vrijeme [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFRJ]] pripadao općini [[Drniš]]. Matični broj Umljanovića je 66796.
 
== Gospodarstvo ==
Stanovništvo se bavi [[govedarstvoGovedarstvo|govedarstvom]]m, [[peradarstvoPeradarstvo|peradarstvom]]m, [[stočarstvoStočarstvo|stočarstvom]]m, te [[poljodjelstvoPoljoprivreda|poljoprivredom]]m i [[voćarstvoVoćarstvo|voćarstvom]]m.
 
== Poznate osobe ==
Line 145 ⟶ 137:
 
== Obrazovanje ==
U UmljanovićuUmljanovićima ne postoji osnovna ni srednja škola. U planu je bila izgradnja osnovne škole, ali njena izgradnja nije dovršena.
 
== Kultura ==
Na području općine [[Ružić]] djeluje [[Etno udruga Petrovo polje]], osnovana u ljeto [[2009.]] godine i od samog početka postala je pokretač društvenog života kroz niz društveno afirmativnih projekata. Udruga je osnovana s ciljem svekolikog razvoja i unaprjeđenja općine [[Ružić]], posebice potičući svoje članove da rade na obnovi i oživljavanju narodnih običaja i tradicije petropoljskih naselja. U studenome [[2009.]] godine osnovana je i folklorna sekcija Etno udruge kao začetak budućeg kulturno-umjetničkog društva. Folklorna sekcija je u samo nekoliko mjeseci djelovanja izrasla u respektabilnu folklornu skupinu sa vrlo zapaženim nastupima na brojnim domaćim i međunarodnim manifestacijama.<ref>[https://www.opcina-ruzic.hr/index.php/opcina-ruzic/udruge/etno-udruga-petrovo-polje Etno udruga Petrovo polje, Službena stranica Općine Ružić]</ref>
 
U župi Svetog Ilije također djeluje i [[KUD Sveti Ilija Kljaci]] koje je osnovano u siječnju [[2011.]] godine s ciljem očuvanja mnogobrojnih tradicijskih vrijednosti svoga kraja u siječnju 2011. godine osnovan je [[KUD Sveti Ilija Kljaci]], te je kao takvo najmlađe na području [[Šibensko-kninska županija|Šibensko-kninske županije]]. Kulturno-umjetničko društvo Sveti Ilija Kljaci želi njegovati kulturnu i tradicionalnu baštinu ovog dijela [[Zagora|dalmatinskog zaleđa]], posebice područja općine [[Ružić]] i susjednih, srodnih sela. Cilj im je očuvanje ugrožene nematerijalne baštine i prenošenje na mlađe naraštaje bogatstvo pjesama, plesova i običaja petropoljskog kraja. Društvo je jedan od pokretača i organizatora Međužupanijske smotre folklora "[[Ilindanska večer]]", koja se od [[2011.]] godine svake godine održava u mjesecu srpnju u [[Kljake|Kljacima]].<ref>[https://www.opcina-ruzic.hr/index.php/opcina-ruzic/udruge/kud-sveti-ilija-kljaci KUD Sveti Ilija Kljaci, Službena stranica Općine Ružić]</ref>
 
== Šport ==
U [[ožujakOžujak|ožujku]] se igra malonogometna liga "Čikola" u kojoj sudjeluju svi predstavnici petropoljskih sela. [[Malonogometna liga Čikola|MNL Čikola]] je registrirana kao niža malonogometna liga. Predstavnik Umljanovića je [[MNK Čikola UmljanovićUmljanovići]]. Za ekipe pojedinih sela mogu igrati mladići koji žive tamo ili im roditelji potječu iz tog sela.
 
Nekada je postojao NKnogometni klub koji se u početku zvao Šenedija, a poslije se preimenovao u Rašeljka UmljanovićUmljanovići. Boja dresova im je bila svijetlo-žuta, a igralište im se zvalo Velike livade.
 
== Promet ==
Kroz Umljanović prolazi [[Državna cesta D56|državna cesta D56]].
 
== Literatura ==
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Umljanović"