Azovske bitke: razlika između inačica

'''Azovski pohodi 1695.- – 1696.''' (''Азовские походы'' na [[Ruski jezik|ruskom jeziku]]), je naziv za dva ruska [[vojska|vojna]] pohoda poduzetih za vrijeme [[Rusko-turski rat 1686.- – 1700.|Rusko-turskog rata 1686.- – 1700.]], na čelu s [[Petar I. Aleksejevič Romanov|Petrom Velikim]] usmjerenih na zauzimanje [[Osmansko Carstvo|osmanske]] utvrde [[Azov]] ([[garnizon]] od 7,000 ljudi), koja je blokirala [[Rusko Carstvo|Rusiji]] pristup [[Azovsko more|Azovskom mora]] i [[Crno more|Crnom moru]]. Budući da ''Pohodi na Krim [[1687.]] i [[1689.]]'' nisu uspjeli zbog velikih teškoća pri kretanju velike količine ljudstva preko [[stepa]], [[Petar I. Aleksejevič Romanov|Petar Veliki]] se ovaj put odlučio pokušati ostvariti prodor preko rijeka.

Pri kraju [[1695.]], Rusi su počeli pripreme za drugi Azovski pohod. Do proljeća [[1696]] oni su izgradili Azovsku flotilu brodova. Konjica pod zapovjedništvom Šeremetjeva (oko 70.000 vojnika) ponovno je poslana u Donji Dnjepar. Glavne ruske snage (oko 75.000 ljudi) pod zapovjedništvom ''Alekseja Semjonoviča Šeina'' 23-. – 26. travnja otpočele su s prodorom na Azov kopnom i vodom (rijekama [[Voronjež (rijeka)|Voronjež]] i [[Don]]). Peter Veliki uputio se s riječnom flotilom u napad na utvrdu Azov 3. svibnja. Dana [[27. svibnja]] Ruska flota u sastavu 2 [[Bojni brod|bojna broda]], 4 brandera, 23 [[Galija (brod)|galija]] i drugih manjih brodova, (sagrađenih u Voronježu i okolnim mjestima) pod zapovjedništvom Leforta dospjela je u vode Azovskog mora i blokirala Azov. Dana [[14. lipnja]] turska flota jačine 23 broda s 4.000 ljudi, pojavila se na ušću [[Don|Dona]]. Međutim ubrzo je napustila vode Azova nakon što je izgubila 2 broda u borbi. Nakon masivnog bombardiranja s kopna i mora i zauzeća vanjskih obrambenih bedema utvrde, što je pošlo za rukom ukrajinskim i donskim kozacima [[17. srpnja]], Azovski garnizon se predao [[19. srpnja]] [[1696]].

Azovski pohodi zorno su pokazali važnost posjedovanja flote i označili su početak izgradnje ruske pomorske sile. Rusija je uspješnim prodorima na teritorij Azovskog mora, ojačala svoje pozicije za vrijeme pregovaranja o uvjetima [[Mir u Srijemskim Karlovcima|Mira u Srijemskim Karlovcima]] [[1698.]]- – [[1699.]] i Mira iz Carigrada [[1700.]] Kako se Azov pokazao kao neprikladna luka za mornaricu, [[car]] je [[27. srpnja]] [[1696.]] odabrao nešto povoljniji položaj za buduću ratnu luku na rtu Tagan-Rog (današnji ''[[Taganrog]]''). Dana [[12. rujna]] [[1698.]] osnovan je grad Taganrog carskim ukazom, i to je postala prva vojna baza ruske ratne mornarice.

Iako su vojni pohodi bili uspješni, Petru Velikom bilo je jasno da je uspio samo djelomično, jer njegova flota bila je zarobljena u vodama Azovskog mora, prolaze na otvoreno more branili su mu [[Turci]] s [[Krim|krimskog]] tjesnaca Kerč. On je uvidio potrebu osnutka redovnog roda vojske -– mornarice, jer trebali su mu stručnjaci koji bi mogli graditi i upravljati vojnim brodovima koji su postali neophodni za odbranu od turskih napada. Zbog tog je [[20. listopada]] [[1696.]] Boljarska duma odlučila izraditi redovnu carsku rusku mornaricu, ovaj datum drži se za rođendan ruske ratne mornarice. Prvi program izgradnje ratnih brodova sastojao se od 52 plovila.