Franjo Komarica: razlika između inačica

Tijekom [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]] biskup Franjo Komarica nije napuštao svoje biskupsko sjedište u Banjoj Luci. Od prijeratnih oko 200.000 katolika ostalo ih je na području biskupije 15.000. Za vrijeme rata biskup Komarica bio je zatočen u vlastitom domu bez mogućnosti kretanja i susreta s vjernicima. Uspio je izdržati. Poslije rata njegova je misija doslovno bila je utrka s vremenom, nerazumijevanjem, odbacivanjem i patništvom sunarodnjaka. Nije uspio vratiti ih na prijeratna ognjišta, a s vremenom je to postalo izvor frustracija koje je prenosio kritizirajući političke prvake iz [[Hrvati Bosne i Hercegovine|hrvatskog]] naroda. Od 2002. do 2005. godine bio je predsjednik [[Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine|Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine]].

Od 2002. do 2005. godine bio je predsjednik [[Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine|Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine]]. Godine [[2004.]] bio je nominiran za [[Nobelova nagrada|Nobelovu nagradu za mir]]. [[1997.]] godine objavio je knjigu ''U obrani obespravljenih: izbor iz dokumenata banjalučkog biskupa i biskupskog ordinarijata Banja Luka tijekom ratnih godina 1991. do 1995.'', prevedenu na više europskih jezika. Poznati je borac za ljudska prava i oštar kritičar međunarodne zajednice.

Neumorno se zalaže za opstanak [[Hrvati Bosne i Hercegovine|Hrvata]] u [[Bosna i Hercegovina|bh.]] entitetu [[Republika Srpska]] i pravednom rješenju budućnosti naroda [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]].