Hrvatska nogometna reprezentacija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravak (pobijédio/la/lo/pobijédivši) |
|||
Redak 50:
[[1940.]] godine [[Jozo Jakopić]] vodio je kao kapetan neslužbenu nogometnu reprezentaciju koja je predstavljala tadašnju [[Banovina Hrvatska|Banovinu Hrvatsku]] u četiri prijateljske utakmice: dvije protiv [[Švicarska nogometna reprezentacija|Švicarske]] i dvije protiv [[Mađarska nogometna reprezentacija|Mađarske]].<ref name="croatiamatches"/> Hrvatska je kao neovisna reprezentacija pod sankcijama svoj debi ostvarila [[2. travnja]] 1940. godine u [[Zagreb|Zagrebu]] utakmicom protiv Švicarske koja je završila rezultatom 4:0 u korist Hrvatske. Nakon invazije [[Sile Osovine|Sila Osovine]] [[Hrvatski nogometni savez]] na kratko je postao aktivan pridruživši se FIFA-i [[17. srpnja]] [[1941.]] godine pod okriljem [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]]. Tadašnja reprezentacija čiji je izbornik bio [[Rudolf Hitrec]] odigrala je sveukupno petnaest prijateljskih utakmica od kojih četrnaest kao službena članica FIFA-e.<ref name="croathistory"/><ref name="fedohist">{{cite web |url=http://croatiasoccer.blog.hr/2007/09/1623284234/povijest-hrvatskog-nogometnog-saveza.html |publisher=H-R |title=Povijest Hrvatskog Nogometnog Saveza |date=25. rujna 2007. |accessdate=19. kolovoza 2008. |language='''Hrvatski''' }}</ref> Prvi službeni rezultat kao članice FIFA-e reprezentacije Hrvatske je neodlučeni 1:1 ishod protiv [[Slovačka nogometna reprezentacija|Slovačke]]. Utakmica je odigrana [[8. rujna]] u [[Bratislava|Bratislavi]].<ref name="croatiamatches"/> Sljedeće utakmice igrane su sve do [[1945.]] godine kada je Nezavisna država Hrvatska ukinuta i kada je Hrvatska službeno postala članicom SFRJ time izgubivši svoju vlastitu reprezentaciju i suradnju s FIFA-om.<ref name="fedohist"/>
U razdoblju od [[1950.]] do [[1956.]] godine nakratko je bila aktivna republička hrvatska nogometna reprezentacija u natjecanjima s ostalim republičkim reprezentacijama. Iz tog vremena ističu se vrlo posjećene utakmice Hrvatske protiv Srbije. [[26. listopada]] 1950. odigrana je u Beogradu na stadionu Partizana pred 40.000 gledatelja prijateljska utakmica između "starih" reprezentativaca Hrvatske i Srbije. [[Nogometni savez Hrvatske]] odredio je igrače: Glazer, Urh, Higl, Jozo Matošić, Benčić, Lemešić, Belošević, Dubac, Poganik, Gajer, Jazbinšek, Knežević, Lehner, Kokotović, Antolković, Lešnik, Kodrnja i Medarić. Za Srbiju su trebali nastupiti pored ostalih Spasić, Dimitrijević, Đokić, Moša Marjanović, tirnanić, Jakšić, Lukić, Arsenijević, Stevović, Radovanović, Detlinger, Hruček, Vujadinović, Zečević i Bane Sekulić. Hrvatska je pobijedila 2:1, a na poluvremenu je bilo 2:0. Za Srbiju je strijelac bio Bane Sekulić, a za Hrvatsku oba pogotka dao je Antolković.<ref> ''Susret „starih” nogometnih reprezentativaca Srbije i Hrvatske. Slobodna Dalmacija, 21. listopada 1950., str. 4</ref><ref>''Na Dan Republike - 29. XI. u Splitu, Srbija - Hrvatska , Treća utakmica starih reprezentativaca''. Slobodna Dalmacija, 26. studenoga 1950., str. 4; </ref><ref>''Susret „starih” reprezentativaca. Hrvatska — Srbija 2:1 (2:0). Slobodna Dalmacija, 28. listopada 1950., str. 4</ref> [[19. studenoga]] 1950. bila je uzvratna prijateljska "starih" reprezentativaca Hrvatske i Srbije. Odigrana u Zagrebu, a postojali su izgledi da se odigra u Splitu. <ref>''Susret „starih” nogometnih reprezentativaca Srbije i Hrvatske''. Slobodna Dalmacija, 21. listopada 1950., str. 4; </ref> Odigrana je pred 30.000 gledatelja i završilo je 1:1.<ref>''Na Dan Republike - 29. XI. u Splitu, Srbija - Hrvatska , Treća utakmica starih reprezentativaca''. Slobodna Dalmacija, 26. studenoga 1950., str. 4; </ref> Prvotno su bile dogovorene dvije utakmice. Dogovorena je i treća, odigrana [[29. studenoga]] 1950. u Splitu.<ref>''Susret „starih” nogometnih reprezentativaca Srbije i Hrvatske''. Slobodna Dalmacija, 21. listopada 1950., str. 4; </ref><ref>''Na Dan Republike - 29. XI. u Splitu, Srbija - Hrvatska , Treća utakmica starih reprezentativaca''. Slobodna Dalmacija, 26. studenoga 1950., str. 4; </ref> Po kišovitom vremenu sudio je Božidar Šitić iz Splita. Gledatelja je bilo preko 7000. Za Hrvatsku su igrali: Urh, Premrl, Matošić, Marušić, Jazbinšek, Lehner, Kokotović, Medarić, Lemešić, Lešnik, Poduje Š., Poduje V., Bakotić, Pleše, Kragić, Zanetić. Za Srbiju su igrali Jakšić, Spasić, Dimitrijević, Radovanović, Lukić, Rali, Detlinger, Stevović, Popović, Djokić, Hrniček, Milošević, Ćirić, Marjanović, Sarić, Zečević. Hrvatska je pobijedila 3:2, a na poluvremenu je vodila 2:1. Leo Lemešić 40., 44. i 59.(11 m) za Hrvatsku, Zečević u 37. i Milošević u 51. za Srbiju. Stevović je promašio jedanaesterac za Srbiju u 11.<ref>''Treći susret starih reprezentativaca u Splitu. Hrvatska - Srbija 3:2 (2:1)''. Slobodna Dalmacija, 2. prosinca 1950., str. 4</ref> U jedinom međunarodnom susretu Hrvatska je 1956. pobijedila [[Hrvatska - Indonezija, prijateljska utakmica (1956.)|indonezijsku reprezentaciju]]. Hrvatski nogometaši su za vrijeme postojanja SFRJ nastupali za [[Jugoslavenska nogometna reprezentacija|jugoslavensku reprezentaciju]] u svim natjecanjima sve do [[1990.]] godine.<ref name="debutfinish"/><ref>{{cite web |url=http://www.fifa.com/worldcup/archive/edition=76/teams/team=43975.html |publisher=FIFA.com |author=| title= 1990 FIFA World Cup squads - Yugoslavia |date= |accessdate=26. kolovoza 2008.}}</ref>
Hrvatska je, kao dio [[Jugoslavenska nogometna reprezentacija|Jugoslavije]] (1918. - 1941; 1943. - 1991., osvojila 9 medalja zajedno sa [[Srbijanska nogometna reprezentacija|Srbijom]] [[Slovenska nogometna reprezentacija|Slovenijom]], [[Bosanskohercegovačka nogometna reprezentacija|Bosnom i Hercegovinom]], [[Crnogorska nogometna reprezentacija|Crnom Gorom]] i [[Sjeveromakedonska nogometna reprezentacija|Sjevernom Makedonijom]]:
| |||