Josip Jelačić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Napravljena kategorija "Kritike" , kritike premještene u kategoriju i obrađene
Redak 128:
Novi vladar, car i kralj [[Franjo Josip I.]], imenuje bana Jelačića [[2. prosinca]] [[1848.]] godine gubernatorom [[Rijeka|Rijeke]] s pripadajućom zemljom, te civilnim i vojnim [[namjesnik Dalmacije|gubernatorom Dalmacije]] čime se većina hrvatskih povijesnih i etničkih područja ujedinjuje pod upravom jedne osobe, bana Jelačića.
 
Ban Jelačić, feldmaršal Windisch-Grätz te feldmaršal grof Radetzky su bili junaci koji su spasili staru Habsburšku Monarhiju: Radetzky je ugušio revoluciju u Italiji, Jelačić u Mađarskoj i Beču, a Windisch-Grätz u Češkoj.<ref name="dnevno">[http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/zasto-karl-marx-i-komunisti-nisu-voljeli-bana-josipa-jelacica-70012 Dnevno.hr] Na današnji dan - Zašto Karl Marx i komunisti nisu voljeli bana Josipa Jelačića, 30. listopada 2012., pristupljeno 10. prosinca 2015.</ref> Ovaj slavni trojac bio je takva ugleda među vojskom u Habsburškoj Monarhiji da su vojnici na svoje mačeve davali urezati slova WIR (kratica za Windisch-Grätz, Iellachich, Radetzky), a koja je na njemačkom značila "mi".<ref name="dnevno"/> Zbog ovih gušenja revolucije i pobjede konzervativne monarhije, postali su omraženi među "revolucionarnim"<ref name="dnevno"/> i liberalnim krugovima; Karl Marx je Hrvate zbog pristanka uz Jelačića smatrao nazadnim reakcionarnim narodom koji "treba završiti u ropotarnici povijesti", a Jelačića prezirao. Komunisti u Hrvatskoj prešutjeli su ovaj stav prema Hrvatima, ali nisu skrili svoju mržnju prema Jelačiću čiji su spomenik prvom prigodom uklonili.<ref name="dnevno"/>
 
Josip Jelačić jedan je od hrvatskih pionira emancipacije Židova u Hrvatskoj, uz [[Bogoslav Šulek|Bogoslava Šuleka]], ''[[Narodne novine]]'' i ine. Ban Jelačić nije zaboravio potporu hrvatske [[Židovi u Hrvatskoj|židovske zajednice]] za revolucionarnih kretanja [[1848.]]/[[1849.|49.]] Bio je članom njihova Društva čovječnosti (Humanitätsvereina) koje je osnovao Židov Jacques Epstein.<ref>Ljiljana Dobrovšak, [http://hrcak.srce.hr/file/62768 Židovi u hrvatskim zemljama 1848/1849.], ''Radovi - Zavod za hrvatsku povijest'', sv. 30, 1997., str. 77.-89.</ref> Osobno je intervenirao u korist Židova kad su u nekim mjestima u Hrvatskoj izbili protužidovski ispadi u Hrvatskoj zbog pristajanja dijela mjesne židovske zajednice uz [[Revolucija u Mađarskoj 1848.|mađarsku revoluciju]]. Zbog držanja Židova u Mađarskoj koji su stali uz mađarsku revoluciju, a poslije su još i proglašeni krivcima za revoluciju, svi protužidovski ispadi imali su korijene u hrvatsko-mađarskim razmiricama, odnosno u [[Velika Mađarska|velikomađarskim idejama]] i netoleranciji prema Hrvatskoj koju su iskazali mađarski revolucionari ([[Lajos Kossuth]] i drugi). Za sprječavanje progona hrvatskih Židova proglasio je Jelačić [[prijeki sud]] te izdao proglas u kojem je rekao "''da nas sve bez razlike vjere mora ujediniti sloga i bratimstvo''".
 
Line 159 ⟶ 158:
 
Ban Jelačić ne posustaje u borbi za [[hrvatski jezik]] i u dopisu ministru pravde u Beču Karlu Krausu od [[8. travnja]] [[1853.]] godine zalaže se za njega "jer jedna od najljepših osobina hrvatskog naroda jest, da on svoj jezik nadasve ljubi... i baš ograničenja u jezičnom pogledu koja je htio mađarski sabor Hrvatima nametnuti, bili su jedan od glavnih uzroka otpora hrvatskog naroda protiv Mađara". Podupire osnivanje i povezivanje trgovačko-obrtničkih komora na području sjeverne Hrvatske i [[1854.]] godine osniva Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo. Protivi se uvođenju žandarmerije, zalaže se za izgradnju cesta i željeznica i unaprjeđenje privredne djelatnosti.
 
== Kritika ==
 
Zbog svoje uloge u gušenju mađarskog narodnog preporoda u [[revolucija u Mađarskoj 1848.|revoluciji 1848.]], čiji su ciljevi bili nalik onima u ''Zahtijevanjima naroda'' koji biva osnovni politički dokument [[hrvatski narodni preporod|Hrvatskog narodnog preporoda]] (sloboda štampe, abolicija feudalizma, nacionalni parlament, jednakost pred zakonom, vjerska tolerancija, državna banka, nacionalno ujedinjenje i neovisnost),<ref>Encyclopædia Britannica, 11. izdanje, 1911. [https://en.wikisource.org/wiki/1911_Encyclop%C3%A6dia_Britannica/Hungary], pristupljeno 7. svibnja 2020.</ref> Jelačić i Windisch-Grätz postaju subjektom kritike mnogih liberalnih i revolucionarnih krugova.<ref name="dnevno"/>
 
Među kritičarima se našao i [[Karl Marx]], utjecajni njemački [[sociologija|sociolog]], [[ekonomija|ekonomist]] i utemeljitelj [[marksizam|marksizma]].
U komentaru na zbivanja tokom proljeća naroda u područjima [[Habsburška monarhija|Habsburške monarhije]], u popularnim njemačkim novinama ''Neue Rheinische Zeitung'', Marx zaključuje instrumentalnu ulogu Jelačića i Windisch-Grätza u gušenju narodnog ustanka u Beču i Mađarskoj.<ref name="zeitung">Neue Rheinische Zeitung, 136. izdanje, 1848. [https://www.marxists.org/archive/marx/works/1848/11/06.htm], pristupljeno 7. svibnja 2020.</ref>
{{citat5|a |Karl Marx, ''Pobjeda kontrarevolucije u Beču''<ref name="zeitung"/>}}
 
 
 
== Obitelj ==