Morihei Uešiba: razlika između inačica

[[Datoteka:Aiki Jinja.JPG|thumb|230px|lijevo|[[ Iwama dođo|Iwama dođo]]]]

Jedan mornarički oficir, profesor mačevanja, došao je 1925. tražeći da ga Morihei podučava. Došlo je do neslaganja oko neke sitnice. Preraslo je u ozbiljan sukob. Oficir je uzeo mač i napao Moriheija. Ueshiba je uskladio kretanje i oficir ga je promašio. Za zaustavljanje snažnog promašenog udarca potrebna je ogromna snaga. Poslije više takvih promašaja oficir je potpuno iscrpljen odustao od borbe. Videvši da je pobjedio, a da nije povrijedio napadača, Ueshiba je shvatio da jaz između njegove prirode i životnog opredjeljenja ne mora da postoji suprotnost. Na pravi način koncipirana borilačka vještina može da bude konstruktivna i humana. To je ono što je uzalud tražio u raznim religijama ([[budizam]], [[šintoizam]], Omoto-kyo ) i kod raznih drugih majstora borilačkih vještina. Tog trenutka shvatio je sljedeće, prema njegovom kazivanju: Budo (borilačka vještina, borilački sustav, borilački put), nije obaranje protivnika svojom snagom, niti je Budo vođenje svijeta u propast silom oružja. Pravi Budo je doživljaj duha univerzuma, čuvanje mira u svijetu, ispravno djelovanje, čuvanje i kultivisanje svega što postoji u prirodi.

Nakon saznanja o smislu borilačke vještine, Ueshibi nije bilo teško da iz ogromnog fonda tehnika kojima je raspolagao izdvoji one koje se uklapaju u taj smisao, a da na bazi drugih, u osnovnom obliku etički neprihvatljivim stvori nove koje odgovaraju koncepciji. Sam Ueshiba označuje 1925. godinu kao prijelomnu. Polazeći od osnovne pretpostavke "Borba je ljubav" pred njim je stajao mukotrpan posao oplemenjivanja krvoločnih tehnika kojima su ga naučili i stvaranje kvalitetne nove vještine koja će biti otjelotvorenje tog principa.<ref name="blackbelt"/>

 

 

Godine 1928. obzirom na sve veći interes za novu vještinu, Ueshiba se seli u veći dojo. U to vrijeme počinje da vježba kod njega i tadašnji studentski džudo šampion Ivo Kashara, zovu ga i za predavača na mornaričkoj akademiji. Kod njega studenti glume i igranja uče kretanja. Godine 1929. Ueshiba se ponovo seli u još veći dojo, ali kako i taj ubrzo postaje pretijesan, onaj dio članstva koji je bio uticajan na političkom i financijskom polju, uspio je omogućiti izgradnju velikog namjenskog dojoa. Nakon preseljenja posjetio ga je [[Jigoro Kano]]. Kada je Kano vidio Ueshibu u demonstraciji tehnika izjavio je: "To je moj ideal Budoa", a kasnije je rekao: "Volio bih angažirati Ueshibu za moj Kodokan, ali on je veliki učitelj, pa je to nemoguće. Zato bih volio poslati nekoliko sposobnih ljudi sa naše strane da uče kod Ueshibe." Iako nisu zvanično upućeni od strane Kodokana, kod Ueshibe dolazi da trenira više nosilaca visokih zvanja u džudu, a među prvima Nagaoka, [[Minoru Mochizuki]] i Jiro Takeda.<ref name="blackbelt"/>

Godine 1931. novi dojo dobija naziv Kobukan dojo. U to vrijeme je Ueshiba već imao oko 40 učenika, među kojima je bilo dosta nosilaca visokih zvanja u džudu ili [[kendo|kendu]]. Nešto kasnije se uključuje i [[Kenji Tomiki]]. Iste godine Ueshiba izdaje knjigu ''Budo Renshu''. Napravljen je film o ''Aiki Budo-u'', što je jedini predratni film Moriheija Ueshibe.