Josip Jelačić: razlika između inačica

Od [[1819.]] godine, kada kao odličan diplomant napušta Therezianum, barun Jelačić vrtoglavo započinje uspon u činovima, častima i podvizima, ne samo u korist carstva kojem je služio, nego najprije svog hrvatskog naroda, njegovog interesa i promjene njegovog položaja.

 

Vojničko službovanje započinje u [[Galicija (srednja Europa)|Galiciji]] kao potporučnik u Trećoj konjaničkoj pukovniji, kojom zapovijeda [[barun]] [[Vinko Knežević]], ujak njegove majke Ane. Zatim služi u Beču, Galiciji, [[Ogulin]]u, [[Drežnik]]u, [[Italija|Italiji]], opet u Ogulinu (često posjećuje u [[Zagreb]]u majku i prijatelje narodnjake koji se postavljaju na čelo hrvatskoga narodnog pokreta u borbi protiv mađarizacije), [[Zadar|Zadru]] (često putuje po [[Dalmacija|Dalmaciji]] i [[Crna gora|Crnoj Gori]], te prati po [[Velebit]]u poznatoga botaničara saskoga kralja Fridrika Augusta), [[Glina (grad)|Glini]] i u skladu s tim napreduje u činovima. Pisma pretpostavljenih mu, navode da govori i piše [[njemački jezik|njemački]], [[hrvatski jezik|hrvatski]], [[francuski jezik|francuski]] i [[mađarski jezik|mađarski]] i prilično dobro [[talijanski jezik|talijanski]] i [[latinski jezik|latinski]] jezik, da je upućen u vojničke znanosti i da teži višoj naobrazbi, da je dobar mačevalac, izvrstan strijelac i izvanredan jahač, strateg, organizator, vojskovođa, da je spretan, radin, uslužan, blag, pravedan, brižan, šaljiv i vesele naravi. U predasima vojnih pohoda piše pjesme od kojih su neke toliko popularne da se pjevaju kao [[koračnice]] u Habsburškoj monarhiji, a i velik broj ih je spjevan njemu u čast. Prvu zbirku pjesama pod naslovom ''Eine Stunde der Erinnerung'' (Trenutak uspomene) objavljuje u Zagrebu [[1825.]] godine na njemačkom jeziku. U Ogulinu u salonu svog pukovnika Schneckela širi [[Ilirski pokret|narodnjačke ideje]] među časnicima i graničarima i često pjeva najpoznatije hrvatske budnice i prati se na [[glasovir]]u. Kao zapovjednik banske pukovnije u Glini, često ratuje s [[Turci]]ma, a s nekima i prijateljuje. Od Mahmud-bega Bašića iz [[Bihać]]a dobiva na dar rasnog konja bijelca (na tom konju ide na bansko ustoličenje i poslije na [[Mađarska|Mađarsku]]).

 

== Banska čast ==