Hombu dojo (Aikikai): razlika između inačica

 

Godine 1939. nekoliko pristalica [[Morihei Ueshiba|O-Senseija]] pomoglo mu je u osnivanju zaklade Kobukai (Zaidan hojina Kobukai), 30. travnja 1940. godine. Formalno odobrenje dobiveno je preko službenika Ministarstva zdravlja. Glavni dobročinitelj bio je gospodarstvenik Miyazaka Shozo, koji je donirao 20.000 [[Japanski jen|yena]] zakladi. Prvi predsjednik bio admiral Takeshita, a potpredsjednik je bio general Hayashi Katsura. Članovi odbora bili su Konoe Fumimaro, Maeda Toshitame, Takuo Godo, Fujita Kinya, Okada Kozaburo, Tomita Kenji i Futaki Kenzo.<ref name="guillaumeerard"/>

Godine 1942. godine, [[aikido]] je dobio definitivno ime. S porastom [[japan]]skih ratnih ciljeva, većina Moriheijevih je učenika ratno mobilizirana. Aktivnosti u dojou snižene su na minumum. U tom periodu O-Sensei se povlači u mjesto Iwama. Kako se rat intenzivirao, aktivnosti u dojou su u potpuno prestale, pa je Kobukan poslužio kao sklonište za obitelji koje su izgubile svoje domove zbog čestih [[Sjedinjene Države|američkih]] bombaških napada. Kobukan je bio jedina zgrada u kvartu koja se odupirala bombaškim napadima, zahvaljujući naporima [[Kisshomaru Ueshiba|Kisshomarua Ueshibe]]. On je tokom rata na zahtjev svoga oca ostao u Tokiju. Nekoliko puta je riskirao život kako bi ugasio požare na krovu dojoa. Po završetku [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], zaklada Kobukai je raspuštena zbog odluke generala [[Douglas MacArthur|MacArthura]] da se prekine sa vježbanjem borilačkih vještina. Kisshomaru se tada seli u Iwamu. Jedno vrijeme zgrada Kobukan koristila se i kao plesna dvorana za okupacijske snage. Posljednja izbjeglica napustila je dojo 1955. godine.